Glazbena recenzija - stranica 54

Objavljivanje Let 2 albuma za Let 3 predstavlja puno ozbiljnije ogoljelje od onog koje je grupa do sada nebrojeno puta u fizičkom smislu upriličila na pozornicama, i dobro je što u ovom obliku prezentirano ogoljenje drži vodu, kao što ima i smisla, jer nije frizirano i uljepšavano, a time i krivotvoreno.

Pokušavamo ispraviti nepravdu zanemarivanja ovog sastava barem kratkim osvrtom na već dugo prisutni, ali još uvijek aktualni materijal.

Čovjek s tisuću ideja, autor koji se odazivlje u ime benda Xiu Xiu, snimio je album obrada skladateljice, pjevačice i klaviristice Nine Simone, za koji aranžmane potpisuje bubnjar Ches Smith; da, Ches, ne Chad! Kritika ga je pregazila… Već za veljaču, bend najavljuje i sljedeći album, autorski.

Zagrebački bend S3ngs dobro je ispekao zanat, ostao svoj i prepoznatljiv , te drugim albumom ‘Costa S3ngsia’ napravio pomak.

Zagrebački roots reggae sastav, koji je jednom davno osnovan u Primoštenu, godinama nije bio u eteru. Vraćaju se drugim albumom i istom filozofijom.

Velika djela i navjećim laicima uvijek izgledaju jednostavno i logično, što je ujedno i snaga njihove megnetičnosti. 24-godišnji John Newman svojim debi albumom ‘Tribute’ upravo je to dokazao. Nije tražio nove formule u pop glazbi već joj je vratio stari sjaj, shvatio je da ‘pop’ u sebi mora sadržavati privlačnost – ljubav na prvi pogled tj. slušanje.

S drugim albumom Subtropic Arkestre ‘The Reason Why, Vol 1’ švedsko-hrvatski trubač, skladatelj i aranžer Goran Kajfeš nastavlja svoj eklektički skladateljski put podsjećajući nas ovaj put na svoje uzore među turskim, švedskim i nigerijskim predšasnicima. Kao višestruki dobitnik nordijske glazbene nagrade, čak u konkurenciji s Björk i Lykke Li, jedan od najtraženijih glazbenika u Švedskoj i skandinavskim zemljama, za drugu je rutu svoj 20-eročlani orkestar preinačio u komorni ansambl od deset članova posade.

Mančesterska indie pop rock četvoka zarazila je Veliku Britaniju svojim zvukom koji koketira s prošlošću, samo ne onom iz 70-ih kako ukazuje samo ime benda.

Od prvih swingerskih obrada kompliranih u odličan ‘Swing When You’re Winning’ gdje je iznenadio jednom sinatraškom dimenzijom prošlo je puno desetljeće do nasljednika. Neočekivano, ipak nimalo pretenciozno kao kod Beyonce ili Justina Timberlakea, za sam kraj godine i adventsko vrijeme ispušta swingersku poslasticu bez prethodnih medijskih najava.

Svoj 70-i rođendan legendarni jazz majstor Barry Altschul prošle godine proslavio je s izlaskom diska ‘The 3dom Factor’, na kojem su mu u svjećice puhali i saksofonist Jon Irabagon i kontrabasist Joe Fonda. Čovjek koji je imao profesionalni debut 1964. s Paul Bley Triom, u svojoj je diskografiji snimio ploče s kvartetom Circle (uz Hollanda, Coreju i Braxtona!), Sam Rivers Triom i Anthony Braxton Quartetom. Nije li zaslužio izići iz sjene, makar u kulturi koja je s velike jazz-trpeze uvijek dobivala samo mrvice…

Heavy metal gigant Metallica 3D filmom ‘Through The Never’ samouvjereno uz obilato korištenje tehnologije dokazuje svoju moć i cijeli doživljaj glazbe gura u jednom sasvim drugom smjeru u kojem prosječnom slušatelju/gledatelju prije otupljuje nego izoštrava čula bogatom audio-vizualnom trpezom. Soundrack je naravno neizostavan dio, nešto poput merchandisea.

Nema pobjednika kad bend snimi ovakav album i sam sebe dokine prije nego je razvio krila. To je lose-lose situacija. I za bend i za publiku (koliko god je malo bilo).

Ako dobro računam, Springsteen nas je u posljednjih osam godina počastio sa sedam albuma. Za tih sedam albuma napisao je i dosta pjesama koje na njima nisu završile, pa ih je objavio na “High Hopes”, uz nekoliko novo snimljenih obrada i starih, već objavljenih pjesama u svježim verzijama snimljenim za vrijeme australske turneje sa Tomom Morellom, koji je uskočio kao zamjena za odsutnog Stevena Van Zandta. Dakle, tu ima svega.

Jedan od voditelja umjetničke serije pri renomiranom izdavaču Winter & Winter je i nizozemski violončelist Ernst Reijseger, koji je unatrag par godina svoj renome okrunio s čuvenim redateljem njemačko-hrvatskog porijekla Wernerom Herzogom, potpisavši glazbu dokumentarnog filma ‘Rekvijem za umiruću planetu’.

Lady Gaga jednostavno se izgubila. Istrošila se. Kao da je sama povjerovala u tu blješteću iluziju koju je sama pokrenula i time izgubila zaleđe u glazbi.

Domaća indie scena došla je pod povećalo Croatia Recordsa. Rezultat ‘Tragova’ varira od izvođača do izvođača, no važno je da se ‘nešto događa’… Kamen se opet počeo kotrljati.

Novozelanđanka Ella Maria Lani Yelich-O’Connor umjetničkog imena Lorde jednako je glazbeno iznenađenje s južne hemisfere kao što je to prošle godine bio Australac Gotye.

U priči ‘Priča o Lačnom Franzu’ iz njegove odlične knjige putopisno-autobiografskih crtica „Druga žena u haremu“ (Aquarius Records, 2013.), Zoran Predin zapisuje: ‘Pjevali smo na slovenskom. Nismo se pitali tko će razumjeti, a tko ne. Znali smo da moramo pjevati na materinjem jeziku da možemo stajati iza onoga što radimo.’ Odnosi se to na početke njegove karijere, kada je 1979. s Lačnim Franzom iz rodnog Maribora započeo osvajanje domaćeg, jugoslavenskog glazbenog tržišta iliti prostora.

Neil Young već neko vrijeme rovari po podrumima i tavanima, otpuhujući prašinu sa brojnih zakopanih koncertnih snimaka iz svoje duge karijere, pa ih objavljuje u sklopu ‘arhivske’ serije.

Nakon stranih albuma godine na red su došla i domaća tj. regionalna izdanja. Listu najboljih slagao je isti tim kao i stranu listu odnosno: Jelena Svilar, Đino Kolega, Tomislav Sporiš, Igor Jurilj, Marko Podrug i Zoran Stajčić.

Baš kad smo godinu proglasili završenom i sve top liste pripremili i objavili, naš susjed iz Ljubljane Chris Eckman je ‘prošvercao’ posljednji dragulj ove godine.

Lista najboljih 20 albuma 2013. godine je zbog izuma demokracije pretvorena u listu najboljih 27 albuma. Zašto i kako saznajte u retcima ispod. I naravno vaše je demokratsko pravo da se ne morate slagati s mišljenjem novinara s ovog portala.

2013. došla je do kraja, a time i podvlačenje crte najbolje što se po našem skromnom sudu dogodilo u svijetu glazbe. Kao i prošle godine počinjemo s jazzom. Na sreću ne bavimo se politikom i ekonomijom jer u tom slučaju ne bi znali što na te liste staviti obzirom da tumaramo kroz recesiju i očaj. Na sreću glazba je lijek, a recept s popisom onog najboljeg što je iza sebe ostavila 2013. u jazzu napisao je naš ‘primarijus jazza’ Vid Jeraj.

Nema potrebe javno se posipati pepelom i piti rasol za kaznu pred sam kraj kalendarske godine, ali treba biti čovjek, zanemariti ponos i reći da nam je žao što smo toliko čekali iskritizirati prvijenac Punčki.

Dugoselski bend Olovni ples već je s prethodnim albumom ‘Sloboda’ pokazao svoj umjetnički i svirački kapacitet (iako ispred njega ima još solidnih stvari). ‘Nulti dan’ koji se pojavio na samom kraju ove godine pruža još objedinjeniju priču u kojoj Olovni ples kuca na vrata domaće prve lige rocka. Za sada po kvaliteti. stoga bi se Croatia Records kao njihov izdavač trebao pobrinuti za dostojnu prezentaciju, jer u svom katalogu ima odličan album. Širi sloj slušatelja tek treba otkriti ovaj bend.

Drugi album ‘Shangri La’ definitivno cijepa Buggovu bazu obožavatelja na dvije frakcije – one kojima je draža njegova dylanovština s prvijenca i one kojima je draži ovaj novi ‘Englez iz Nashvillea’.

Usred pomalo trontljavog izdanja kohorte kontrabasista Adama Lanea, lidera Full Throttle Orchestra na ljubljanskom jazz festivalu prošle godine, zamijećena je trombonistica Reut Regev, kao iznimka koja potvrđuje pravilo. Iako je ova Izraelka preseljena u New York, u brass-sekciji dijelila mjesto s rađajućim zvijezdama kao što su Bauder, Santos-Silva i Wooley, u svakom je solo-izlazu pokazala i mišiće i volju i viziju. Čega ne manjka ni na drugom liderskom albumu R’Timea, ‘Exploring the Vibe’, na kojem sudjeluje i njezin suprug Igal Foni.

‘Netko mi je rekao da imaš dečka koji je izgledao kao moja djevojka iz veljače prošle godine’, pjevao je Brandon Flowers samouvjereno ne bi li se nametnuo prije deset godina u Americi. Iako bi i danas u Hrvatskoj mogli završiti na lomači zbog ovakvih blasfemičnih stihova, 2003. The Killers nisu bili ništa kontroverzno, osim četvorice campy momaka što sljubili su Bowieja, Joy Division, New Order i Bossa već u debitanskoj ‘Somebody Told Me’ – bijesnoj garage-pop stvarčini s oštrim bubnjevima.

Elektro-jazz priča koja je započela prošle godine kad se instrumentalno društvo iz benda Mangroove (Toni Starešinić, Đuro Dobranić i Andrej Jakuš) okupilo i počelo eksperimentirati sa zvukom prozvavši se Chui dobila je svoj nastavak.

Bajkoviti bend iz Dubrovnika prvim je singlom izazvao euforiju. Prvim je albumom, pak, malo smanjio doživljaje.