Književna recenzija

Svijet Holly Gibney sve je prazniji i nezanimljiviji, što dokazuje i nova Kingova knjiga koja, nažalost, pripada mađu najslabije u njegovom golemom opusu.

Teško prepričljiv skup nadrealističkih crteža prožetih autorovim specifičnim smislom za humor i prepun sitnih detalja na koje valja obratiti pozornost, a uživanje u njima iziskuje koncentraciju i predanost koja će vas s lakoćom natjerati da se izgubite u urnebesnom i šarenom ludilu.

Osim sjećanjima, u opisivanju svojih pjesama Nelson promišlja i teme kao što su priroda vremena, romantični odnosi, rat i vjera, a ono što ove eseje čini posebno privlačnima jest njihova konciznost i dubina u koju često prodiru s ograničenim brojem riječi.

Najnoviji roman majstora strave je u najširem smislu kriminalistički roman istrage, no u njegovom samom srcu je zakopan element strave koji je utoliko stravičniji jer nije utemeljen u nadnaravnom, nego u mogućem.

Premda Rubinova knjiga nije vrelo mudrosti kakvo ima namjeru biti, to ne znači da je ne vrijedi pročitati. Ili još bolje, ako ste umjetnik bilo koje vrste, još je korisnije imati je kraj sebe dok radite ili kad ste u kakvoj kreativnoj nedoumici.

Između korica ove knjige Tarantino će spomenuti više od devet stotina filmskih naslova, no među njima se ističe dvanaest filmova koji će dobiti vlastite eseje.

U ovim razgovorima Cave pokazuje sposobnost buđenja emocija koja nadmašuje i ono što inače čini glazbom.

Vincentova knjižurina više je od šarene slikovnice posvećene majstoru čije jezive vizije očaravaju vojsku obožavatelja već gotovo pola stoljeća.

Svi koji vole Dylanov eklektični stil koji često spaja fakte s fikcijom, poeziju s filozofijom i glazbu sa svim ostalim disciplinama ljudskog duha, bit će više nego zadovoljni s njegovim novim izletom u književnost, promišljenim uvidom u građu kao i često politički peckavim komentarima koje zdušno prosipa stranicama svoje nove knjige.

Teško je nekako zamisliti da eksplozivni karakter Sergeja Trifunovića dozvoljava strpljivi rad pisanja knjige. Da to, recimo, ne traje duže od filmskih scena dočaravanja sjedenja pred praznim listom papira, potom nervoznog čupanja tog papira s valjka pisaćeg stroja, ustajanja, paljenja cigarete i ubrzo gašenja iste u XXL pepeljaru pune takvih opušaka.

‘Nekad je zaborav najupornije pamćenje, a uporno pamćenje samo mjera otpuštanja prošlosti’ – Đorđe Matić.

Podnaslovljena ‘Emocionalni vodič kroz diskografiju Đorđa Balaševića’ ova knjiga jest upravo to, ali i više od toga.

Roman bivše stjuardese o otmici zrakoplova odličnom je marketinškom kampanjom pretvoren u hit, no riječ je o manjakvom, iako uzbudljivom trileru, kao stvorenom za adaptaciju u neki bezuman akcijski film.

Ljubitelji SF-a svakako će naći mnogo razloga za uživanje u zapetljanom distopijskom trileru koji povlači brojna moralna pitanja koja su itekako aktualna i gotovo pedeset godina nakon njegova nastanka.

Unatoč povremenim promašajima koji s pravom nisu našli mjesto u golemom objavljenom repertoaru Bukowskog kao pjesnika, veći dio ovih pjesama ipak pokazuje snagu grube poezije koja je od njezinog autora stvorila legendu.

‘Portret perom’ ni u kom pogledu nije klasična biografija, jer biografske elemente miješa s autobiografskima, a fantaziju s poezijom i estetikom. U tom smislu moglo bi se reći da je knjiga pisana u skladu s duhom pustolovina Corta Maltesea.

Još jedna biografija prve redateljske svjetske megazvijezde, ali i osobe s izraženom mračnom stranom koju je nemoguće ignorirati.

Jeraj ima rijedak talent prilagođavanja jezika svom nepripitomljenom toku besvijesti te tim postupkom postiže potpunu iskrenost svojih misli koju je istaknuo u naslovu zbirke.

Ono što je neobjašnjeno, a čega nije malo, prepušta se mašti čitatelja čiji će dojam o pročitanom uvelike ovisiti o tome koliko je vlastitoga bio spreman samom djelu dodati.

Debitantski roman novinara Jutarnjeg Lista Vida Barića ‘Fiumanski, opet lažeš’ (objavljen pri opatijskom nezavisnom izdavačkom kućom Shura Publikacije) prati lutajućeg reportera Livija Fiumanskog, lika u samom središtu kružnice omeđene univerzalnim vapajem za ikakvom naznakom možebitne financijske sigurnosti, sablasnim politikantima, pomodarskim urednicima, svekolikim šundom i novinarskim žutilom.

Lana Del Rey po prvi se put možda razotkriva kao Elizabeth Grant, ona koja stoji ispod svoje scenske persone i ogoljena od zaštitnog sloja poezijom izriče ono do čega unutar okvira pop pjesme nije bilo moguće doprijeti. No ipak tek povremeno pogađa one prave poetske note.

Više nego ljepota samoga jezika, Mirelinu poeziju odlikuje britkost i dovitljivost misli; ona zna servirati ideju jednako kao i zakucati poantu. Njezini stihovi mogu izazvati iskren smijeh naglas kao i knedlu u grlu.

Zbog svog nevelikog obujma i crtičarskog sastava od poglavlja ne mnogo dužih od opširnijeg statusa na Facebooku, riječ je o knjizi koju možete pročitati u svega par sati sa stankom za ručak.

Jeremy Irons, Willem Dafoe, Hilary Mantel, Tilda Swinton, Iggy Pop, Beth Gibbons, Marianne Faithfull, Neil Tennant i mnogi drugi svaki dan čitaju po nekoliko stihova jedne od nezaobilaznih poema anglofone književnosti.

Stihovi Walta Whitmana istovremeno su doživjeli interpretaciju iz pera Boba Dylana i Stephena Kinga.

Izbor stihova poljskoga nobelovca u izdanju nakladničke kuće Vuković & Runjić preveo je i uredio Pero Mioč.

Iz pera kultnoga pisca znanstvene fantastike dolazi nam povremeno zbunjujuća priča o mračnoj i drogiranoj viziji budućnosti koja postavlja intrigantna pitanja vezana za neke od vječnih teoloških principa postojanja ljudskoga roda.

Vuković & Runjić nam predstavlja dosad najtemeljitije i stilski najbolje dotjeran životopis jednog od najvećih kantautora prošlog stoljeća.

Žanr vesterna je u popularnoj kulturi često eksploatiran i stenje pod bremenom brojnih trash i pulp naslova niske kvalitete, no kako u filmu, tako i u književnosti, iznjedrio je i neke naslove koji pripadaju samom vrhu umjetničkih ostvarenja u svojim rodovima. “Krvnikov Prijelaz” može se uvrstiti u tu kategoriju.

Usporedna biografija četvorice divova njemačke filozofije dvadesetog stoljeća – Ludwiga Wittgensteina, Martina Heideggera, Ernsta Cassirera i Waltera Benjamina – pokušava čitatelju na jednostavan način predočiti osnove njihove misli, ali još više zabavlja njihovim životopisima iz posljednjeg zlatnog doba velikih ideja.