Književna recenzija - stranica 2

Monografija kluba koja će oduševiti svakoga tko je pratio ili bio dijelom scene u posljednjih dvadeset godina.

Nova knjiga razgovora slavnog američkog lingvista i političkog aktivista Noama Chomskog donosi dvanaest intervjua o sve većim prijetnjama demokraciji koje je vodio američki novinar David Barsamian u razdoblju od sredine 2013. do 2017., što znači da pokrivaju drugi mandat Baracka Obame i sam početak mandata Donalda Trumpa.

Knjiga novinara i glazbenika Ryana H. Walsha vodi nas pedeset godina u prošlost na ulice Bostona i detaljno i s puno žara opisuje mjesto i turbulento vrijeme u kojem su se zbivale razne ludosti, ali je i nastala jedna od najtajanstvenijih i najčarobnijih ploča svih vremena.

Prvi svjetski rat, antinomije u ‘Legendama’, Zagreb, mađarska politika, dekadencija, dekanonizacija pisca, te njegov odnos s drugim ovdašnjim književnim velikanom Andrićem teme su knjige Krešimira Nemeca, koja objavljena u izdanju Naklade Ljevak, propituje različite slojeve Miroslava Krleže kao pisca i kao kontraverzne osobe koja je svojom veličinom zasjenila cijelo stoljeće domaće književnosti.

Knjiga harvardskog profesora klasične poezije koji na sveučilištu drži i seminare o Dylanu donosi začuđujuće dugačak popis
poveznica između poezije antičkih velikana i Dylanovih stihova.

Knjiga turskog novinara Mustafe Akyola proučava što u muslimanskoj tradiciji predstavlja i znači Isus Krist. Kršćanski Bog, a muslimanima jedan od najvažnijih proroka može postati vezom između dvije religije i poslužiti kao primjer ekstremistima svojom porukom mira i ljubavi.

Gomilanjem nevjerojatnih informacija na jednom mjestu kao i živahnim opisivanjem ludila koje vlada u glavnom centru moći najveće velesile svijeta bezbroj puta će nas natjerati da se upitamo – ljudi, je li to doista moguće?

S podnaslovom ‘Epska misija sabotaže Hitlerove atomske bombe’, djelo američkog novinara i pisca Neala Bascomba, autora niza knjiga o Drugom svjetskom ratu, čita se kao napeti ratni triler o hrabrosti i žrtvi grupe norveških komandosa i pripadnika pokreta otpora u nastojanju da se spriječi naciste u namjeri da razviju najrazornije oružje prije Saveznika i na taj način okrenu rat u svoju korist.

Dvedesetdevetogodišnji nizozemski novinar Rutger Bregman jedan je od najistaknutijih mladih europskih mislioca na području ekonomije, povijesti i filozofije. Njegovu prošlogodišnju hit knjigu ‘Utopija za realiste’ u kojoj piše o važnosti sanjanja velikih snova za današnje društvo nedavno je objavila Naklada Ljevak.

Britansko-američki autor Andrew Keen poznati je kritičar weba 2.0, a u svojoj prethodnoj knjizi prevedenoj na hrvatski, ‘Kult Amatera’, s dubinskim uvidom je pisao o brojnim negativnim implikacijama poplave sadržaja koji stvaraju korisnici. U knjizi ‘Internet nije odgovor’, Keen širi područje svoje kritike, pogotovo na ekonomske aspekte sveprisutne mreže koja upravlja našim životima.

Knjiga ‘O tiraniji: Dvadeset lekcija 20. stoljeća’, američkoga povjesničara i profesora s Yalea, Timothyja Snydera, opsegom je neveliko djelo od otprilike 130 stranica i moguće ju je pročitati u jedno prijepodne. Riječ je o knjizi toliko bitnoj da svatko treba shvatiti kao građansku dužnost pročitati je.

Šesti roman nizozemske književnice Connie Palmen kronika je turbulentne veze dvoje pjesnika, Teda Hughesa i Sylvije Plath koja, ispričana iz Hughesove perspektive, prati ovaj par od početnog žara i zanosa sve do neizbježnog tragičnog završetka.

Što čini sreću i koliko se zapravo možemo smatrati sretnima? To su ključna pitanja romama književnika Davida Machada o čovjeku koji ne odustaje čak ni kada mu od života kakav je poznavao naoko više ništa ne preostaje.

U izdavačkom pothvatu godine Naklada Ljevak je napokon po prvi put objavila jednu od najznačajnijih knjiga dvadesetoga stoljeća, Drugi spol francuske filozofkinje Simone de Beauvoir.

‘Masovna psihologija fašizma’ prvi je put objavljena u Njemačkoj, u studenom, 1933. godine, po vlastitoj nakladničkoj kući Wilhelma Reicha, Verlag für Sexualpolitik.

Houellebecq sebe vidi kao realista sa sklonosti da tu i tamo blago pretjera. U ‘Pokoravanju’ je ustvari, tek vrlo smiren, nauštrb liberalno-lijevo orijentiranih struktura koji bi da roman okarakteriziraju kao histeričnu priručnu literaturu Le Penove Nacionalne fronte, Houllebecqov Francois, privatna je zabilježba autora koji s neizmjernim užitkom opisuje dekonstrukciju prosvjetiteljstva, ateističkog humanizma i njegovih ponosnih, konačnih odgovora i nanovo, ispočetka pozdravlja povratak pitanja.

U posljednje vrijeme zanimanje svijeta za nordijsku književnost proširilo se sa trilera i na ozbiljnije žanrove, prvenstveno uglavnom zahvaljujući Knausgaardovoj šesterotomnoj autobiografiji ‘Moja borba’ koja je postigla velik uspjeh posvuda, a i kod nas je upravo preveden prvi nastavak na zadovoljstvo upućene čitalačke publike. Možda je to natjeralo izdavače da se zapitaju ima li sličnih recentnijih norveških izdanja koja bi ljudima bila interesantna, pa se tu našlo ime Carla Frodea Tillera čiji je roman ‘U krugu’ nagrađen Književnom nagradom Europske unije.

Dobar zvuk snimke izvedbe nekog izvođača – daje li nam ga naše uho ili savršena reprodukcijska naprava? I pitanje hi-fija, je li, može biti sagledano filozofskom mjerom.

I možda se zapitaš, pa recimo, kako
li sam dospio ovamo?…
I možda kažeš samom sebi,
Ovo nije moja prelijepa kuća.
I možda kažeš samom sebi,
Ovo nije moja prelijepa žena

Oni koji traže pikantne detalje iz preturanja tuđeg prljavog veša ovu knjigu ne trebaju uzimati u ruke jer neće naći ništa od toga. To je ujedno i najveća vrijednost biografije ‘Mesto u mećavi – Priča o Milanu Mladenoviću’ iz pera Aleksandra Žikića.

Neimenovana, ali prepoznatljiva Rijeka. 1985. Godina za pamćenje, veli posljednja rečenica ‘Srca od gume’, mada knjiga posvećuje određenu pažnju tek jednom globalno zapamćenom događaju, koncertu Live Aid. Spomenut je i, u nas posve mlako registriran, stravičan potres u Meksiku.

Nije čudo da je Šalković odštampao novu literarnu dijareju taman pred ljeto, po logici stvari to je i najlakše učiniti tada. Proljev se najčešće i javlja ljeti, kada se proizvodi koje gutamo malo ili nimalo ne uspiju apsorbirati u organizam. Ljeti je šansa od proljeva najveća kada se što zbog visoke temperature što zbog osmotskih procesa u organizmu s proizvodima koje gutamo konzumiraju i veće količine vode, a sve skupa zajedno vodi proljevu, malapsorpciji, u konačnici – dijareji.

‘Dobra strana pada na dno jest ta što jedini put vodi prema gore’, zapisuje Aleksandar Hemon pretkraj autobiografskog štiva misao izabranu i za krilaticu ovog portala.

Kako naučiti i usvojiti pravila bontona, dobrog i prikladnog ponašanja u društvu, a da poduka ne ide na živce?

Jedan bend – dva kuta gledišta, tj. biografije: Ray Manzarek: ‘Light My Fire: Moj život s grupom The Doors’ i John Densmore: ‘Riders on the Storm: Moj život s Jimom Morrisonom i grupom the Doors’.

Strasni obožavatelj glazbe, Kent je poput većine smrtnika zaljubljenih u rock’n’roll (bio) fasciniran njegovim ikonama, a ovdje namaknuti tekstovi usmjereni su ponajprije na pokušaj shvaćanja složenih osobnosti prvaka svjetskog rocka, posebice onih u kojima su se nerazmrsivo spojili kreativnost i ‘demenciju’.

‘Što bi doista, strogo konceptualno, moglo spojiti rock-glazbu i filozofiju? Ništa… Barem, ništa konceptualno, pojmovno, sistemski, ne daj bože, znanstveno!’ zapisuje Marijan Krivak u tekstu ‘Šarlo je nežan…’ ‘Može li se novi val na bilo koji način dovesti u vezu s filozofijom…? Kao koncept sigurno ne!’ odlučna je urednica Ivana Greguric u uvodniku naslovljenom isto kao i knjiga, ‘Novi val i filozofija’. Čemu onda ova knjiga?

Ponajprije – ne po važnosti, nego po redoslijedu upoznavanja – knjiga ‘Red! River! Rock!’ Velida Đekića (1960) u izdanju KUD-a Baklje, Rijeka, krasan je artefakt. Milina je uzeti je, držati, listati, pregledavati…

U prvijencu Marine Horkić seksa i r’n’r-a je malo, no riječ je o inteligentno i mudro napisanom štivu o ljudima koji su ‘živjeli su u nedužnim vremenima, a nisu to ni znali – nije se švercalo oružjem, drogom i ljudima, već se u zemlju unosio deterdžent, kava, ulje, riža, klozet-papir.’

Pogačar ne zauzima stav glazbenoga kritičara, nego nastupa kao zaneseni konzument koji, gonjen ispisivačkom ognjicom, u šusu, u dahu, nastoji predočiti taj čarobni, onostrani efekt glazbenog udarca na njene strasne poklonike, kojima, rekosmo, i sam pripada.