Toni Starešinić - stranica 2

Da je sinoćnji koncert u Vintageu najavljen samo kao koncert Chuija, s eventualnim navođenjem gostovanja Josipe Lisac, ne bi se imalo što prigovoriti.

Opet se dogodilo ono što se ovdje ne događa često, a to je velika brojnost publike na jednom jazz koncertu. Suradnja grupe Chui i Jazz orkestra HRT-a nije samo jedna velika produkcija – to je jedna velika priča- Priča koja se svakako treba nastaviti odvijati.

Singl ‘Space Drive’ uvodno je poglavlje kolaboracije u kojoj pjevač i usnoharmonikaš Tomislav Goluban i klavijaturist Toni Starešinić (Chui, Mangroove) spajaju blues i elektronsku glazbu.

Chui nije iskoristio Jazz orkestar HRT-a za pratnju, već kao da je svojim duhom prožeo cijeli taj mnogoljudni sastav. Na albumu ‘Chui ovu glazbu’ svi ti glazbenici su Chui.

Zamračen prostor zagrebačke dvorane Muller s decentno osvijetljenim scenskim rekvizitima i zanimljivo osmišljnim vizualnim komponentama odavale su potpis redatelja Radislava Jovanova Gonza koji je bio potpuno fokusiran na snimanje novog spota grupe Chui u suradnji s Josipom Lisac.

Tim Pozitivnog ritma je na jučerašnjoj konferenciji za novinare najavio još jednu, bogatu festivalsku sezonu na tvrđavi Punta Christo pored Pule te niz drugih aktivnosti vezanih za PDV izdavačku kuću i klub Sirup.

Nakon što su u siječnju rasprodali Mali pogon Tvornice kulture, ‘space jazzy’ kolektiv Chui je u kombinaciji sa žanrovski sličnim grupama Mangroove i Kozmodrum usred tjedna uspio napuniti Vintage Industrial Bar, što je samo dokaz da je sve više mlađe publike koje želi zaplesati uz nešto uistinu kvalitetno.

Toni Starešinić, Vojkan Jocić i Janko Novoselić zajedno čine grupu Chui koja po mišljenju kritike ima jedan od najboljih albuma u prošloj godini, i koja je upravo došla i do svog prvog rasprodanog koncerta u karijeri.

Taktilno i nenametljivo zapjevala je Željka Veverec pjesmu ‘Preludij’ koja otvara ‘Sami’, novi album grupe Mangroove, i žamor u klubu Sax! utihnuo je istog trena. Kao da je najfinija svila prešla preko uha – čista senzualna vokalna estetika koja vas obuzme i čijem se ugođaju jednostavno prepustite.

Mangroove i Chui svakako su dvije zasebne glazbene priče, ali njihova glavna poveznica Toni Starešinić čini ih nečim što bi se moglo nazvati dvjema stranama iste medalje i to glazbene medalje u svakom smislu. Novi albumi Mangroovea i Chuija definitivno promiču Starešinića u jednu od najvažnijih figura današnje hrvatske scene jer jednako znalački korespondira i u avangardi i u alternativi.

U povodu trećeg, friškog, naveliko hvaljenog albuma „Third Sun from the Stone“ zagrebačkog džezističko-rokerskog (pa još ambijentalnog, elektroničkog, drum’n’bass, hip hop, funk, svemirskog, progresivnog, duhovnog, psihodeličnog) trojca Chui, razmijenismo nekoliko pitanja i odgovora s glavnim autorom i pilotom letjelice, Tonijem Starešinićem. Koncertna je promocija ‘Trećeg sunca od kamenčića’ zakazana za 15. siječnja 2016. u zagrebačkoj Tvornici.

Novi studijski album zagrebačkog sastava Mangroove naslovljen ‘Sami’ (Dancing Bear Records) ovog je tjedna ekskluzivno dostupan za preslušavanje na glazbenoj platformi Deezer. Album ‘Sami’ u fizičku prodaju bit će pušten početkom studenog 2015. godine.

Šesti koncert programa Chui ovu glazbu – četvrtak, 2. travnja, u 22 h (i još onoliko koliko se kasni), ulaz slobodan – na pozornicu zagrebačkog Vip Cluba dovodi tročlani sastav Punk Data – Toni Starešinić, klavijature; Igor Farkaš, bas; Roberto Jurišić, bubnjevi – kojem će se pretkraj pridružiti saksofonist Grgur Savić i udaraljkaš Mario Penton Hernandez. Toni Starešinić tim nam je povodom pojasnio ponešto o rodbinskim vezama između Punk Date i njegova mlađeg, no popularnijeg brata Chuija.

Suzdržano odmaknut izvanzemaljac Punk Data pri prvom se dolasku na Plavi planet nije uklopio tako dobro kao njegov okretniji nasljednik.

Povodom sutrašnjeg koncerta u Jiggy’s Baru, kojim će grupa Punk Data promovirati svoj album prvijenac ‘Did We Land on A Tune?’, u emisiji slušna obmana Radija 808, još u studenom razgovarali smo s dijelom njegovih članova – bubnjarom Robertom Jurišićem i klavijaturistom Tonijem Starešinićem. Momci su svirali u sijaset bendova, tako je klavijaturist Toni Starešinić prošao kroz Mangroove, Chui, Tobogan, Less Than a Minute, Željka at Ease i Headoneast, bubnjar Roberto Jurišić je suosnivač Minimum System Requirements, uz Alessasdarkening, dok je basist Igor Farkaš pored Minimum System Requirements i Mangroove, svirao i s Tannu Tuwa, te u zadnje vrijeme s Diyala Live. Sam bend svira psihodelični funk.

Novi bubnjar, nova dinamika, novi odnos snaga.

Danas od 17 (i nešto sitno) sati slušajte emisiju Ravno do sna na 100.5 Mhz na Radio studentu. Podsjećamo kao je riječ o zajedničkom projektu Radio studenta i portala Ravno do dna, namjenjena uzbudljivim ‘podzemnim’ domaćim i regionalnim glazbenim tokovima.

Na sve strane opravdano nahvaljeni kao potpisnici jednog od najboljih hrvatskih albuma 2013., elektro-jazz dvojac/trojac Chui uživo zvuči bitno bolje nego na izvrsnim studijskim izdanjima „The Second Arrival“ (Dancing Bear, 2013.) i „Chui“ (Dancing Bear, 2012.) ispunjenima mahom instrumentalnim autorskim skladbama.

Elektro-jazz priča koja je započela prošle godine kad se instrumentalno društvo iz benda Mangroove (Toni Starešinić, Đuro Dobranić i Andrej Jakuš) okupilo i počelo eksperimentirati sa zvukom prozvavši se Chui dobila je svoj nastavak.

Na drugom u ciklusu koncerata projekta MIMO (Medijski inventar muzičkih originala) u dvorani Gorgona zagrebačkog MSU-a u organizaciji Udruge ViBRa, Glazbenog programa Hrvatskog radija i građanske inicijative Free Stage, 15. ožujka predstavili su se pop-rockerica Sara Renar i jazz trio Chui.

Krajem veljače prošle godine bila je 110 obljetnica od prvog prikazivanja filma „Le Voyage dans la Lune“, redatelja Georges Méliès kojeg se s pravom smatra i ocem igranog filma i koji je svoje tada epohalno 15-minutno djelo snimio inspiriran knjigom Julesa Vernea. Inspiriralo je to prošle godine i najpoznatiji francuski chill out dvojac Air na snimanje istoimenog albuma, a identična situacija se dogodila i nešto istočnije, u Hrvatskoj.

Možda je ovaj album najbolji primjer za objasniti glazbu bez granica – onu kojoj treba težiti svak’ tko se misli baviti iole ozbiljnjijim autorskim radom, a obitava ovdje.