Glazbena recenzija - stranica 17

Kolektiv koji je započeo svoje putovanje kao Trokut i požnjeo simpatije publike i kritike kadrovski se osvježio te povećao na pet članova, no ime još nije promijenio u Pentagon. Kroz sve te promjene jedna je stvar ostala konstanta – težnja prema introspektivnoj elektro-jazz muzici pogodnoj za mračnu sobu u predgrađu i plesni podij u 4 sata ujutro – specijalno za one koji plešu kao da ih nitko ne gleda.

Zagrebački trap trio Buntai objavio je svoj drugi studijski album ‘Geneza’.

EP eksperiment ‘Gusto’ izmiče kontroli, te čini petlju u kojoj se pomalo i sam utapa. Skoro pa je to deponij ideja koje su neuklopljive u izričaj Seinea, a ne side project koji otvara jednu drugu vrstu nadogradnje.

Splitski trio Rølø se oglasio krajem prošle godine albumom ‘Ponte Rosso’ koji je pomalo nepravedno pao u drugi plan jer je objavljen u slično vrijeme kao i album ‘Portopop’ grupe Porto Morto.

Mješavina soula, bluesa, motowna, R&B-ja, afrobeata i gospela koju su od zaborava spasili ovaj film i njegov soundtrack nevjerojatan je showcase crnačke kulture, glazbe i politike s kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Svima koji smo redovno posjećivali koncerte, novonormalno je itekako ostavilo traga na društvenom životu, no možda i najgore su prošli ljubitelji elektronske glazbe. Klasične bendovske svirke se, barem po najavama, polagano vraćaju, dok bi se, uz sva ograničavanja radnog vremena, razmake i druga stalno mijenjajuća pravila, samo najveći entuzijasti usudili krenuti u organizaciju nekog rave partyja.

Nakon 14 godina jedno od najzapostavljenijih rock imena izvan skandinavskog poluotoka dolazi s povratničkim albumom.

U osmo desetljeće života i peto karijere, kao i u novu godinu ulazi s novim albumom koji se, pokazuje kao jedno od njegovih najrespektabilnijih izdanja.

Tahliah Debrett Barnett, širem publikumu poznatija pod aliasom FKA Twigs, objavila je novi mixtape ‘Caprisongs’.

Čemu služi glazba, ako ne tome da bude prijevozno sredstvo duše u neke bolje krajeve? U današnje vrijeme nikad nije bilo lakše fizički negdje otputovati, ali su okolnosti takve da je najsigurnije da tijelo ostane gdje jest, dok duša ‘sa spakiranim koferima’ samo čeka prvi zvuk koji će je odvesti negdje drugdje.

Dvadeset godina nakon što je snimljen, a više od pola stoljeća nakon što su napisane pjesme koje ga čine, ‘Toy’ se napokon pokazuje kao dobrodošla pojava u gomili posthumnih Bowiejevih izdanja kojih je toliko da njihovo temeljito preslušavanje kroz godinu iziskuje pozamašan komad čovjekova vremena.

Malo je live albuma koje u jednakoj mjeri vrijedi preporučiti neupućenima i dugogodišnjim fanovima. ‘The Comeback Special’ svakako je jedan od njih – ne samo da su te večeri u lipnju 2018. Matt Johnson i ekipa odsvirali sve njegove najvažnije pjesme, već su ih glavninu izveli dovoljno drugačije da probude interes i onih u čijim fonotekama stoji kompletna diskografija grupe znane kao The The.

Priča kaže da je novi Mrletov ego rođen u video spotu singla s novog albuma ‘I’m Alive’. Taj alter ego zove se DJ Damian, a mogao bi se okarakterizirati kao ego Liama Howletta iz Prodigyja s viškom smisla za humor i manjkom bijesa. Jer da nije tako bilo bi to samo besramno kopiranje zvuka grupe Prodigy. Taj singl zove se ‘Hello, How Low?’. Iskovan je u zajedničkoj glazbenoj radionici Ivanke Mazurkijević alias IvaneSky i Damira Martinovića Mrleta alias Mr.Lee, alias DJ Damian.

Nakon sedam godina Marčelo se vratio s novim albumom, objavljenim na datum zanimljive igre brojeva – 21. 12. 2021.

Berlinski eksperimentalni drone doom trio Zeug krajem studenog prošle godine objavio je novi album ‘Womb’.

Album bivšeg gitarista Fleetwood Maca je mala škola stare pop škole i odgovor na pitanje zašto popularna glazba prestaje biti dobno usmjerena.

Bill Callahan, nekoć poznatiji kao Smog, i kantautor Bonnie Prince Billy osmislili su jedan od najambicioznijih, ako ne i najambiciozniji lockdown projekt u kojem su na dvostrukom albumu obrada ugostili all-star ekipu svoje izdavačke kuće Drag City, pri čemu je svaka od pjesama dobila i popratni videospot, možda bolje rečeno kratki film.

Kao i svaki pravi istinski umjetnik koji drži do sebe, mijenjao se i eksperimentirao zvukom i stilovima repanja i premda je kvantitetu uvijek pratila visoka kvaliteta bilo je dovoljno da malo smiri glas i opuštenije odrepa nešto pa da netko u Youtubeu u komentarima zatraži ‘Starog Frenkiea’. E, pa, sad je tu.

Sveprisutni zagrebački vizionar objavio je trilogiju samostalnih albuma, predstavivši tako sebe i svoj svijet u maniru nešto spontanijeg Riza Ortolanija. Dobili smo dva nastavka ‘Samodopadnih priloga za utopiju’; drugom je pripalo ime ‘Moda pod bubrege’, nakon čega je osvanuo i treći dio ‘Osuarij’ i na kraju se poput konačnog pečata pojavio ‘Geile Tanznummern No.1’.

Prema najvećim imenima jazza osjećam identično strahopoštovanje kao prema skladateljima klasične glazbe – radovi Johna Coltranea, Charlieja Parkera ili Milesa Davisa za mene će uvijek ići u istu rečenicu čak i s nekim znamenitim simfonijama. U tom, najodabranijem od svih odabranih društava svoje mjesto ima i jedan hrvatski sastav, veliki Zagreb Jazz Quartet, čiji je istoimeni album ovih dana doživio svoje dugo iščekivano reizdanje.

Mute je prekopavanje arhiva slavnog krautrock benda započeo snimkom iz Stuttgarta, nastalom tijekom Noći vještica 1975. godine, u sklopu turneje koja ih je 19. studenog odvela i do Brightona.

Svojim prvim albumom Miriiam se neupitno istaknula kao jedno od trenutno najzanimljivijih imena na izrazito napućenom ženskom krilu domaće autorske scene.

Riječ je o prvom samostalnom projektu Harisa Ćehića iz grupa Harry & Fat Sons i Feet. Za razliku od spomenutih sastava, ovo je ujedno i Harisov prvi izlet u rad na materinjem jeziku.

Bljesak inspiracije iznjedrio je EP ‘Skroz OK’ i Nežni Dalibor nas podsjetio da postoji i da je spreman za nastavljanje odličnog niza za koji se činilo da je stao s albumom ‘U slojevima’, koji je, usput rečeno, bio jedan od najboljih regionalnih albuma te 2017. godine.

Dugo pripreman nasljednik Grammyjem ovjenčanog albuma ‘A Deeper Understanding’ donosi slabiji intenzitet i naslanjanje na sigurnije, ali izlizanije, obrasce iz prošlosti američkog rocka osamdesetih.

Kada se u budućnosti, nadam se što skorijoj, budemo prisjećali koronavirusa i globalne pandemije, idealan podsjetnik na ovo nesretno vrijeme pružit će nam deveti album manchesterske art-pop skupine Elbow iako niti jedna pjesma eksplicitno ne govori o tome.

Kvaliteta hrvatske etno scene gotovo je obrnuto proporcionalna broju publike koja je prati, što nažalost neće promijeniti ni nekolicina relativno svježih, stvarno dobrih albuma posvećenih i/ili inspiriranih tradicionalnim pjesmaricama ovih prostora.

Lana Del Rey objavila je svoj osmi studijski album, drugi u ovoj kalendarskoj godini – ‘Blue Banisters’.

Tek mrvicu više od pola sata, koliko traje album ‘Hide and Seek’ Marka Lucijana Hraščanca alias The Gentlemana trebalo mu je da se pozicionira na hrvatskoj muzičkoj sceni. Nije ni čudo, izdan prije tri godine, njegov album prvijenac je postao mezimac malobrojne probrane publike koja od muzike uvijek očekuje više.

‘Atomi’ donose možda i uhu najugodniju redefiniciju onoga što bi mogli nazvati hrvatskim lakoglazbenim popom – jer lakoglazbeno jest, ali iz toga izvire umiještnost slaganja aranžmana i težnja prema hitoidnosti koji ne vrijeđaju inteligenciju.