Koncertni report - stranica 8

Lebanon Hanover u petak navečer na zagrebačku pozornicu došli su po prvi put te potvrdili da tuga i romantika idu ruku pod ruku.

Koncert u rasprodanom klubu u Šubićevoj bio je promocija aktualnog albuma ‘Sunrise on Slaughter Beach’ u punom smislu te riječi, ne samo zbog gotovo svih pjesama odsviranih s njega, već i zbog činjenice da iste svoj puni potencijal doživljavaju tek na pozornici.

M.O.R.T. je savršeno pripremio teren za skok. Sad čekamo novi album, a onda i njegovu promociju da vidimo dokle su doskočili.

Nakon niza besplatnih nastupa na otvorenom i četiri koncerta stranih velikana koji su se protegli dužinom mjeseca, sinoć je završen trinaesti Zagrebački jazz festival.

Natipkano u mobitel u jutarnje sate po povratku s aftera, bez pameti i s puno dojmova.

Zapravo više o brkovima nego o ljudima. Puno više. Skoro samo o brkovima. O brkovima.

Sinoćnjim koncertom u Tvornici kulture Irena je proslavila prvo desetljeće svoje karijere.

Pravo je osvježenje bilo pogledati i poslušati bend koji je jednostavno rečeno izvrstan i u kojem svi suvereno vladaju svojim instrumentima i zajedničkom svirkom.

Nevoljko pristupam pisanju o sinoćnjem nastupu australskog glazbenika, jer nerazumno strahujem da će me lijep osjećaj koji me još uvijek drži možda napustiti nakon što dovršim izvješće.

Prije nego nam u goste dođu svjetski velikani, Jazzg mjesec dana zagrijava Zagrepčane besplatnim svirkama na ulici.

Otvorenje izložbe ‘Svjetlocrno’ bilo je popraćeno audiovizualnim performansom u dvorani Gorgona.

Prvi susret švedskih prog metalaca s hrvatskom publikom donio je šetnju kroz katalog benda od devedesetih do danas.

Nemanja i Porto Morto svakako zvuče kao double bill koji bi bez pretjerane muke i nauke trebao privući velik broj ljudi, no subotnje stanje u FUNK-u pokazalo je da je provincija malo tvrđa nego što se na prvu može pomisliti, ali i da se publika zasitila svojevrsne inflacije događanja unazad nekoliko mjeseci ili da su jednostavno ostali bez para za šank.

Damir Imamović, kojega je -prisjetimo se – lani cijenjeni časopis Songlines proglasio najboljim europskim world music izvođačem, svojim dvodnevnim boravkom na savskom nasipu pokazao se kao izuzetan gost u svakom obliku.

Denis kojeg smo sinoć gledali jest onaj kakav je najbolji: sam s gitarom i bolnom rukom i jaukom u glasu kad kanalizira svakodnevnu bitku za preživljavanje.

Moglo bi se to nazvati presjekom karijere s dodanom dozom nostalgije u odnosu na recentni repertoar, ali to je bilo i za očekivati za ovakvu masovku i, štoviše, bilo je i više nego dobrodošlo.

Oplemenjujuće putovanje kroz kamen, krš i gudure u kojima je od pamtivijeka odzvanjala pjesma pastira izvedena gotovo upravo onako kako su nam je jučer prikazali Ratko i Radiša, bez pratnje instrumenata, tek par glasova puštenih da zajedno zazvone na minutu ili dvije dok se pjesma ne otpjeva.

“Pour decisions, a punk musician just ain’t as cute at 53”, pjevao je Paul McKenzie u srijedu navečer u Močvari, na početku svog šezdeset i sedmog nastupa u Zagrebu. Međutim ta pjesma je stara već petnaestak godina i Paul odavno više nema pedeset i tri godine, pa je sada polako došao do godina u kojima…

Šibensku Tvrđavu sv. Mihovila dvije je večeri zaredom pohodio jedan od najatraktivnijih, ali i najneobičnijih bendova sadašnjice.

Novi album Gojire zove se ‘Fortitude’. Tu bismo riječ mogli prevesti kao hrabrost u nevolji, čvrstinu, snagu duha. Sve to pokazali su sinoć njihovi fanovi u uzavreloj atmosferi Doma sportova.

Marisol i njihov mango pop, ako svojoj glazbi na idućim izdanjima ne nadjenu neko novo ime, polako se pretvaraju u jedne od najinteresantnijih predstavnika hrvatskog popa.

Diana nam je dala do znanja da je očarana mjesecom probdjela prethodnu noć na putu, pa bi se moglo pretpostaviti da je i ta neispavanost djelovala na koncert.

Nekoliko sati prije nastupa jazz saksofonistice Melisse Aldane u Puli, grad je doživio ozbiljan šok kada je požar ugrozio živote i vlasništvo stanovnika grada. Ipak, katastrofa je izbjegnuta, a glazba je još jednom pobijedila i donijela utjehu.

Počeo je ovogodišnji Festival tolerancije. Koncertni program u četvrtak otvorio je Elemental, bend koji je za ovakvu priliku bio, malo je reći pun pogodak.

Ono što nastup Koitéa i Bamade čini izvanrednim jest izražena pozitivna energija koju generira njihova glazba u kombinaciji s vedrim raspoloženjem i dragosti koju jednostavno morate osjetiti za izvođače.

Crime & the City Solution priredio nam je izrazito upečatljivu glazbenu pustolovinu utopljenu u buku i mrak.

Jedan od najzanimljivijih i najtalentiranijih repera mlađe generacije jasno je demonstrirao koliko je zanimljivo i energično koncertno ime jednako dobro se snalazeći u trap ritmovima, hardcore rap zvuku, a povremeno i u reggaeton stilu.

Spoiler: Sotona nije došao u grad i sve nas pojeo.

Jer svirati se mora, pa je svirati morao.

Dojam koji je ostavio nastup Jonathana najlakše se može opisati frazom ‘moda pod bubrege’ jer Jonathan, ma koliko zvučali uigrano, čvrsto, glasno i profesionalno, oboružani s čak pet članova i instrumenata više nego što je to imala Dunja, zvučali su poput vrhunskog generičkog pop-rock benda koji nije ponudio ništa autentično.