recenzija - stranica 2

Tek dva mjeseca nakon animiranog ‘Spider-Mana’, još jedan crtić na platna kinodvorana donosi vizualni spektakl svojim neurednim stilom tinjajućih šarotina drvenih bojica i izbijajućim žarkim koloritom.

Novi Disneyev film ima određenog šarma u ono malo minuta koje se odvijaju izvan naslovnoga dvorca, a kad koliko toliko dočarava duh, modu i glazbu New Orleansa, no apsolutno gubi bodove kad se počne pretvarati u beskonačno naganjanje CGI utvara po ekranu.

Premda Rubinova knjiga nije vrelo mudrosti kakvo ima namjeru biti, to ne znači da je ne vrijedi pročitati. Ili još bolje, ako ste umjetnik bilo koje vrste, još je korisnije imati je kraj sebe dok radite ili kad ste u kakvoj kreativnoj nedoumici.

Violinistica i pjevačica Amanda Shires početkom prošle godine snimila je ploču od deset pjesama s pijanisticom Bobbie Nelson, pokojnom sestrom country velikana Willieja Nelsona, svega nekoliko mjeseci prije njezine smrti u dobi od 91 godine.

Remek-djelo animacije, vizualni spektakl i uz to pametan, uzbudljiv i urnebesan film koji s lakoćom postiže sve što Marvelovi igrani blockbusteri sve rijeđe uspijevaju – da nam pruži kvalitetnu zabavu koja ne prelazi u neukusni eksces.

Album ‘Shadow Kingom’ svakako je vrijedan doprinos Dylanovom beskonačnom katalogu, ali mora se priznati da ove pjesme svoj puni potencijal ipak otkrivaju kad ih prate nostalgični videozapisi snimljeni u zadimljenom jazz baru.

Najnovija igrana adaptacija nekog od klasičnih naslova iz Disneyevog animiranog repertoara nadmašuje očekivanja i uspijeva nas uvjeriti da je mnogo više od keširanja postojećeg sadržaja prema uhodanom receptu.

Drugi dio diptiha ploča koje donose novouglazbljeni materijal iz bilježnica folk ikone Woodyja Guthrieja blago je inferioran u odnosu na prethodno izdanje.

Naslov zvuči oštro, ali zapravo deseti nastavak suludo dugovječne franšize nije potpuno stravičan kao neki koji su mu prethodili.

Mnogo se u posljednje vrijeme u domaćim medijima pisalo o američkom dvojcu koji je u dva tjedna zasvirao u nekoliko gradova, uključujući čak četiri različite pozornice u Zagrebu. Povod tome bila je promocija live albuma snimljenog u Splitu, a mi smo ga preslušali.

Horor franšiza Sama Raimija koja je kao ideja rođena još u davnim sedamdesetima, dobila je svoj nasilan i uznemirujući peti nastavak koji osim hektolitara krvi i raznih gadosti ipak donosi i mrvicu humora koji je oduvijek bio jedan od glavnih sastojaka serijala.

Izvrstan dokumentarac o izvrsnom glazbeniku pun izvrsne muzike, ali istovremeno nam mnogo govori i o ljubavi: zašto volimo, kako volimo i kako voljeti kad nam se možda čini da više ne volimo.

Novi pokušaj reboota franšize temeljene na slavnoj role playing igri odlučio je uletjeti u slot koji iza sebe ostavlja Marvelov serijal ‘Guardians of the Galaxy’, onaj koji zauzimaju priče lakog tona i otkačenog humora u kojima glavne uloge nose skupine duhovitih bandita koji konstantno upadaju u nevolje.

HBO se upustio u adaptaciju jedne od najboljih igara u povijesti i odradio vrhunski posao. Donosimo recenziju čitave sezone.

Bijesni Sinjani dovoljno su odrasli da nauče svoje najsnažnije adute prikazati u najboljem svjetlu i odrezati sve repove, ostavljajući samo razorne sastojke koji čine ubojitu ploču.

Ovaj film postiže ono što mu je zadatak, a to je da nas dovoljno zabavi u devedesetak minuta svog trajanja i pritom nam dopusti da ispraznimo mozak gledajući kako netko iz lasera puca u dinosaure.

Premda njegov debitantski cjelovečernji uradak nije idealan, nemoguće je poreći da Gonzova tranzicija na područje dugometražnog filma na pragu njegove 60 godine uspješna i zadovoljavajuća, i tek možda mrvicu zakašnjela.

Jessica Chestain i Michael Shannon su fenomenalni kao najslavniji par country glazbe, Tammy Wynette i George Jones.

U beskrajnom moru sadržaja koji nas zapljuskuje s brojnih streaming platformi, nova Netflixova serija se razlikuje od svega ostalog mnogo više inovativnim pristupom storytellingu nego samim sadržajem.

Film s najviše nominacija za ovogodišnje Zlatne globuse tragikomedija je koja vas može i nasmijati i rastužiti do suza. Od sviju naslova u ovogodišnjoj oskarovskoj trci, naše simpatije leže na strani upravo ovog otkačenog bisera.

Svi koji vole Dylanov eklektični stil koji često spaja fakte s fikcijom, poeziju s filozofijom i glazbu sa svim ostalim disciplinama ljudskog duha, bit će više nego zadovoljni s njegovim novim izletom u književnost, promišljenim uvidom u građu kao i često politički peckavim komentarima koje zdušno prosipa stranicama svoje nove knjige.

Iako Satchma pamtimo kao pionira i jednu od prvih crnačkih megazvijezda u Sjedinjenim Državama, njegova slava ima i manje poznato naličje koje se odnosi na neprihvaćanje Popsa u određenim crnačkim krugovima.

Vrlo ujednačena kompilacija koju svira izvanredan bend i cijeli niz vrhunskih interpretatora koja ni u jednom trenutku ne zakazuje niti čini kakav pogrešan korak.

Svatko normalan zna da su vremena nenormalna, a od pitanja hoćemo li se imati čime grijati ove zime, zanimljivije je jedino pitanje kako je moguće da Nicki Minaj istovremeno ravnopravno supostoji s Thee Sacred Souls, a da to nikome nije pretjerano čudno.

U duhu kasnih šezdesetih, ploča djeluje kao soundtrack spaghetti vesterna u kojemu glavne uloge tumače natripani hipiji.

Iako su svi sastojci za odličnu ploču tu, gotovo jelo ipak nije odlično nego tek dobro.

Iva, Vava, Bobo i Sergej sviraju i pjevaju kao da ih nitko ne sluša, ali zvuče vrlo solidno.

Negrito je na novom albumu spojio utjecaje svega i svačega, no najvažnije je da pjesme nisu tek preslike raznih kultnih izvođača, već njegov autentičan i originalan glazbeni izričaj.

Podnaslovljena ‘Emocionalni vodič kroz diskografiju Đorđa Balaševića’ ova knjiga jest upravo to, ali i više od toga.

Udaljenost između hrvatske i njemačke prijestolnice iznosi otprilike 770 kilometara zračnom linijom, a od danas je možete prevaliti za nešto više od sedamdeset minuta koliko iznosi ukupno trajanje novog albuma grupe Chui, “Zagreb – Berlin”.