Prošle godine smo po prvi put umjesto dvadeset donijeli listu od trideset najboljih domaćih i regionalnih albuma po mišljenju redakcije portala Ravno do dna. Ove godine ponavljamo tu praksu, koja bi nam mogla postati i pravilo na kraju svake kalendarske godine.
Na ovogodišnjoj listi izbora najboljih domaćih i regionalnih albuma radili su: Ivan Laić, Dijana Ćurković, Vedran Harča, Jelena Svilar, Tomislav Sporiš, Ivan Slijepčević, Marko Podrug i Zoran Stajčić.
Kao i svaki put krećemo od posljednjeg, tj. 30. mjesta, a završavamo s albumom godine.
Marina Elezović aka MAR, jedna od najmalađih kantautorica u Hrvatskoj, objavila je početkom lipnja svoj debitantski album “Calling Out”. Ono što odmah zajedno s Marininom glazbom ulazi u podsvijest jest osjećaj zrelosti koja se možda i ne očekuje od autorice koja je još uvijek u svojim tinejdžerskim godinama. Pruža otvorene rane i tjeskobe – pruža zrelost.
29. Jovićević / Miklós / Wójcinski Trio ‘Informal Shapes’
Nakon što je sa svojim sekstetom prošle godine objavila “Flow Vertical”, jedno od najzanimljivijih regionalnih jazz izdanja, srbijanska saksofonistica Jasna Jovičević vratila se s novim izdanjem ovog puta snimljenim s međunarodnim trijom koji osim nje čine mađarski bubnjar Silvester Miklós i poljski kontrabasist Ksawery Wójciński. “Informal Shapes” se oslanja na slobodarsku tradiciju jazz eksperimenta, moglo bi se reći od A do Z, od Aylera do Zorna, ali u svakom slučaju je odraz improvizacijskog talenta i osobnog iskustva i vizije triju glazbenika kojima ova muzika u potpunosti pripada.
28. Grše ‘Tilurium’
Svojim grime i old school stilom repanja, uz plesne beatove DJ Klassana, Grše je pokazao da se dalmatinska rep scena razvija i podiže na novu razinu, a to su potvrdili i reperi njegove generacije koji gostuju na albumu. Semplovi narodnih pjesama neobično dobro pristaju slikama iz ulične svakodnevice i rimama tvrdima kao Vucina tonska. “Tilurium” je prvi pravi hrvatski grime.
27. Goran Trajkoski ‘Buffoons of Absurdistan’
Poznavateljima opusa bivšeg člana legendarnih makedonskih sastava Mizar i Anastasia, te utjecajnih Padot na Vizantija ovih dvanaest pjesama i instrumentala neće donijeti previše iznenađenja – makedonsku muzičku tradiciju ponovno je približio mračnim ograncima alternativnog rocka, preciznije post-punka i gothica.
26. Mycena ‘Chapter 1.’
U moru ovogodišnjih sjajnih debitantskih i instrumentalnih albuma isplivao je i prvijenac zasad prilično tajanstvenog benda Mycena koji je dosta sramežljivo osvanuo na Bandcampu u neatraktivnom razdoblju sredine ljeta. Album (ili EP?) “Chapter 1.” donosi tri dugačka instrumentala koje odlikuju stonerska žestina i slobodna struktura improvizacijske glazbe, no dovoljno je reći da je o još jednom projektu nastalom na uvijek atraktivnoj koprivničkoj sceni koji čine neki od tamošnjih prekaljenih glazbenika poznatih iz drugih aktivnih sastava i kako ćemo u budućnosti svakako držati uši otvorene za sve što bi moglo uslijediti iz njihovoga tabora.
25. M.O.R.T. ‘Standing Runningman’
Sve češće koncertiranje van granica nekadašnje Jugoslavije je povuklo pitanje izdavanja albuma na engleskom jeziku. Korni grupa je probala, Gibonni je probao, pa što ne bi i M.O.R.T.? Rezultati uopće nisu loši. Zapravo, ovo nije čisti engleski album, desetominutna freak-folk(?) mantra “O jeziku” je napisana na “našem”, i s razlogom je stavljena na kraj albuma, slušljivija je od “Revolution No. 9” Beatlesa. Isto tako, engleski izgovor je bolji od onog kakvog je onomad pokazala Ingrid Antičević Marinović.
24. Senidah ‘Bez tebe’
“Bez tebe” je prvi solo album slovenske hitmejkerice Senide, u produkciji ozloglašenog Cobyja, koji je i radio neke beatove, uz Cazzafuru i Senidu, a poetične mistične tekstove napisao je Benjamin Krnetić. Većina pjesama je između trapa i trip-hopa, ali ima i pjesama tipa “Strava”, koje odlaze skroz u pop.
23. Consecration ‘Plava laguna’
Šesti album beogradskog benda Consecration donosi odličan pomak. Nekad u metalu, danas više u post rock obrascima, majstori su dinamike, tempa i zanosnog poigravanja u melodijama koje slažu izuzetno maštovito. Album od šest duuugih brojeva koji će vas odvesti na magično putovanje (hm, do Plave lagune? Da i mi se pitamo, je li do one kraj Poreča ili do Bessonove iz “Petog elementa”).
22. Ichabod ‘Volume 1: Psychedelic Chansons’
Možda bi za instant razumijevanje konteksta bilo najbolje reći da imamo hrvatskog pandana Jakea Bugga, ako bi se uzimao samo u obzir Jakeov debitantski album iz 2012., ali ne i njegov kasniji (moderniji) opus. No činjenica je da od nekadašnjeg pulskog benda The Spoons iz devedesetih u hrvatskim okvirima nismo imali kvalitetnijeg pastiche rock autora od Karlovčanina Brune Šlata koji se odaziva na umjetničko ime Ichabod, a tek mu je 20 godina.
21. Wooden Ambulance ‘Redville’
Peti album “Redville” subotičkih veterana americane najljepše je njihovo dosadašnje izdanje, album koji pripovijeda trinaest priča o čovjeku koji je preživio i krenuo dalje, o njegovoj krivnji i usamljenosti. Ona njihova prepoznatljiva, pomalo tinderstickovski melankolična atmosfera na koju su nas navikli dosadašnjim albumima i dalje je prisutna, ponajviše u umornom šapatu frontmena i autora Gorana Grubišića, ali tuga koja se provlači u tekstovima mjestimično je u kontrapunktu s brzim i veselim ritmovima i poigravanjem žanrovima poput countryja, popa i doo-wopa, a uz dvoglase s Anamarijom Tumbas ta se sjeta pretvara u entuzijazam i optimizam onoga što dolazi. Predivan, raznovrstan, nepredvidljiv i nepravedno zapostavljen album koji hrani dušu i mazi osjetila.
20. Killed a Fox ‘Crown Shyness’
Lisice iz zagrebačkog kolektiva iz susjedstva House of Pablo izbacile su svoj treći album, i to u izdanju Dostave zvuka. Nakon odličnog prošlog “Spring of Sloth and Haze”, nije bilo lako pokazati da se bend može dalje razvijati, ali i s novim bubnjarom Pavlom Gulićem (bivši bubnjar Leo Klaić masterirao je album) uspjeli su zadržati svoj zvuk i u njega ukalupiti nove melodije.
“Roba sa greškom”, prvi album nakon ponovnog okupljanja, izbacio je nekoliko sjajnih pjesama (ponajprije “Deca iz komšiluka”), no na “Jednini” šabački Goblini su uspjeli otići i korak dalje, dobacivši gotovo do neporedivih klasika poput “U magnovenju” i “Istinite priče 1. deo”.
Soundtrack dokumentarne serije ‘Nesreća’ ima prepoznatljiv retro jugoslavenski zvuk koji podjednako crpi iz oba glavna izvora europske elektro tradicije – onog njemačkog i onog francuskog, no isto tako će nas možda u nekim trenucima podsjetiti i na glazbu koju je slavni John Carpenter skladao i snimao za vlastite filmove. Toni Starešinić je ove godine poput revolveraša dvaput brzinski okinuo. Prvi hitac odjeknuo je glasno u obliku albuma “Iz kapetanovog dnevnika”, prvog izdanja koje je njegov sastav Chui snimio u postavi kvarteta s Ivanom Levačićem i Konradom Lovrenčićem kao ritam sekcijom. Drugi hitac uslijedio je vrlo brzo nakon prvoga, a njime se Toni po prvi put predstavio kao samostalni izvođač i skladatelj filmske glazbe.
Pred sam kraj godine Kandžija se oglasio novim albumom naziva “Plafon”, gotovo identično kao što je to učinio krajem 2015. s albumom “Nema labavo”. “Plafon” je toliko recentno ukopan u ovaj adventsko-predizborni krkljanc da čak ima i stih u koje izgovara da ako Škoro postane predsjednik, da je onda on (Kandžija) Beyonce. Dakle, ima i pjesmu za podjebavanje u predizbornoj šutnji. Postoje neki od balasta na putu da nadmaši „Nema labavo“, ali s druge strane nosi i neke pojedinačne vrhunce koje dosad nije tako vješto znao isporučiti.
16. Ana & The Changes ‘Differences’
Promjene su uvijek dobrodošle u glazbi, posebno kad ih se dobro implementira u već otprije dobro posloženu autorsku sliku. Upravo onako kako je to učinila Ana Ćurčin. „Differences“ sa svojh deset pjesama, odnosno 9 plus 1 koncertna izvedba kvalitetan je otklon u posezanju za rješenjima koja bi se mogla nazvati modernima, no upravo uz dobar omjer Anine dosadašnje prepoznatljive autentičnosti. Ana i njen bend Changes sada su jedno skladno tijelo.
15. Sacher ‘Biser, ambra, jantar’
Album ‘Biser, ambra, jantar’ je uvjerljiv povratak i veliko osvježenje na hrvatskoj glazbenoj sceni. „Biser, ambra, jantar“ nastavlja gdje je „Bez tišine“ stao. Bend je novi, Vještice su upokojene, novi Sacherov bend ima ime prilično slično popularnoj bečkoj torti, gostuju stari borci Boris Leiner, Damir Prica, Zoran Zajec, produkciju potpisuje Zvonimir Dusper. Bečka škola je samo na papiru, to je jezičav, bezobrazan, „pristojno“ politički nekorektan album obojen daškom nostalgije, i prstohvatima lokalpatriotizma i latinoameričkog melosa.
Zagrebačka grupa Svemir predvođena pjevačicom i gitaristicom Zvonkom Obajdin s novim albumom dokazuje ono staro pravilo da rock bendu treba desetak godina kako bi ušao u stvaralački zenit. Nešto poput vježbe grupnog disanja, kad se pored udisaja i izdisaja usklade i pulsevi.
Nakon formacije trija, Seine su s novim albumom postali duo – Ivan Ščapec i Dimitrij Petrović neumoljivo ušli u ono što njihovi slovenski i francuski izdavači promoviraju kao freak-folk-punk-trip-hop. No ako se ‘razgrne’ ta ‘stilska kovanica’, novi album ’22’ u glazbenom svjetlu donosi nove dosege koje formacija dua može proizvesti u rocku.
Bojan Drobac – Bambi i Milorad Ristić – Miki iz nekadašnje beogradske grupe Darkwood Dub dvije godine su pripremali ovaj album, kao što su ujedno i čuvali tu tajnu. Nije se također znalo hoće li „Section“ biti potpisan kao Darkwood Dub, što bi značilo i reinkarnaciju tog sastava. Koliko bi to možda bilo dobro u nekom promotivnom smislu, jer ne bi bilo previše potrebe za objašnjavanjem kad je riječ o ugovaranjima nastupa, toliko je ipak bolja odluka da novi početak nosi i novo ime, tj. Bella Technika. Ni u jednom segmentu se ne osjeća bilo kakvo bremenito opterećenje Darkwood Dubom, tj. Bambi i Miki su u ovo ušli potpuno pročišćeni od prošlosti i očigledno potpuno spremni za kvantni skok kad je njihova glazba u pitanju. U tom kvantnom skoku su definitivno uspjeli i ne bi se trebalo dugo čekati trenutak kad će i publika primijetiti album „Section“, bilo da voli slušati ili plesat. Ovo je ‘komad tehnike’ za svako kućanstvo koje drži do glazbe.
11. J.R. August ‘Dangerous Waters’
Školovani muzičar istančanog senzibiliteta i nemirnog duha pokazuje svu raskoš poznavanja americane, i to bez hrvatsko-engleskog naglaska. „Dangerous Waters“ je svojevrsna kompilacija dva EP-ja („Black Waters“ i „33“) i naramka novijih pjesama. Pjesme teku iz jedne u drugu , to su uglavnom elegične numere duljeg trajanja koje udaraju jako i ostavljaju uzvišen osjećaj pročišćenja. Tome, osim sjajno sročenih pjesama, doprinose i aranžmani, pogotovo rad s višeglasnim, zborskim pjevanjem koje efektno podcrtava osnovni ton pjesama.
10. ABOP ‘Delta’
Zagrebački elektro-prvaci ABOP se ne žure. Trebalo im je deset godina da objave svoj prvi dugosvirajući album, a i s njegovom objavom su čekali sam kraj godine, no pred nama je napokon “Delta”, album koji donosi pet dugačkih plesnih instrumentala u kojima glavu riječ vodi nabrijani bubnjarski dvojac koji čine Levi (Chui, Kries) i John (Elemental), a vrhunski ih prate gitarist Erol (Elemental, Kries) i Božanski (Pips, Chips & Videoclips) na raznim analognim i digitalnim sintevima. Posebno će zanimljivo biti doživjeti promociju ovog nabrijanog materijala uživo na koncertu u Boogaloou zakazanom za početak sljedeće godine kad ćemo još jednom dobiti priliku prosuditi je li after bolji od partyja.
9. Klinika Denisa Kataneca ‘Rode’
U klinici kojoj predsjeda primarijus Denis Katanec došlo je do novih kadrovskih rošada i izmjena. Prošle su pune dvije godine i još par mjeseci otkako su se oglasili svojim prvim uratkom objavljenim pod ovim grupnim imenom, sjajnom i nelagodnom pločom “Nikta Zorja”. EP je najavljen istoimenim singlom koji istoimeno otkriva i snagu i slabosti novog materijala u odnosu na prethodni Katanecov output. Lijepo je čuti Denisa u tradicionalnoj rokerskoj formaciji, njegove pjesme uvijek su imale u sebi žestinu kojoj bi pogodovao puni električni prateći sastav. “Rode” čini pet vrhunskih pjesama koje bi zvučale još bolje da je produkcija odvažnije zagrizla u njihovu začudnost umjesto pokušaja usmjeravanja materijala ka utabanim stazama zvuka ostatka nezavisne scene.
8. Bernays Propaganda ‘Vtora mladost, treta svetska vojna’
Nakon prošlog albuma „Na to igrišče ne smem“ (objavljen za američki Ill In The Head Records) u neku ruku je utrt put za ovogodišnji „Vtora mladost, treta svetska vojna“ (Druga mladost, treći svjetski rat) na kojem su radili punih godinu dana. Dakle, riječ je o stilskom hibridu na kojem ima i akustičnih ritam instrumenata koji su kombinirani s electrobeatom u kojem angažirani tekstovi, obično rezervirani, za rock postave dišu u skladu s plesnim podijima. „Vtora mladost, treta svetska vojna“ je najbolji album Bernays Propagande. Konceptualna noir, ali plesna vožnja kroz doslovce zgaženo stanje makednoskog duha i to bez ijednog lošeg momenta.
Poznata je priča da je jazz izgubio onu provokativnu angažiranu društvenu oštricu koju je imao u svojim najvažnijim desetljećima sredinom XX stoljeća i koju je od njega kasnije preuzeo rock. No biti džezer danas ne znači nužno biti neka ‘biljka iz izloga’ nemoćna za bilo što osim estetsku upotrebu, posebice ako je riječ o odvažnim mladim jazz glazbenicima. Domaći sastav Truth ≠ Tribe koji još ima rusku inačicu imena Правда ≠ Племя, već svojim nazivom jasno ukazuje na naše ‘plemenske probleme’ i narativ u kojem se istina znakom nejednakosti odjeljuje od istog. Mak Murtić, Luka Čapeta, Nenad Kovačić i Jurica Rukljić instrumentalno jače progovaraju o njima, nego što su neki u stanju vokalno.
6. Damir Avdić ‘Radikalno šik’
Avdićev ritam objavljivanja je postao točan kao sat. Svake druge godine on na jesen ima novi album čiju aktualnost jednostavno nametne sve ono što se događa oko nas. Ovaj put kao singl prethodnica albuma išla je pjesma „Kolone“, dok su brojne vijesti iz crne kronike samo podebljavale njen značaj. Potplaćeni policijski batinaši s jedne strane, a s druge izbjeglice koje su na putu za zapad postali lovina na mračnom ‘balkanskom lovištu’. Najopakiji glas i gitara Balkana s ljubljanskom adresom svojom lirikom sublimira sve ono što se događa ovdje na ‘zapadnom frontu’. A stvari su postale radikalno šik.
5. Chui ‘Iz kapetanovog dnevnika’
„Iz kapetanovog dnevnika“ je četvrti album grupe s dominantno originalnim materijalom, naslovi pjesama su uglavnom na hrvatskom jeziku, inspiriran je SF-om, no i da ne znamo za to, ovo je prvorazredni futuristički jazz rock iz boljeg svijeta. Grupa Chui svira uglavnom instrumentale, često ulazi u područje jazza i reputacija joj je svakim albumom sve veća, što znači da njen glavni autor Toni Starešinić sa svojim kolegama radi vraški dobar posao.
4. (The) Lesser Men ‘References, Reflections: Revelations’
Zagrebački bend (The) Lesser Men ne progovara toliko iz društveno-političkog rakursa, koliko je riječ o intrinzično motiviranom putovanju tijekom kojeg je jedan bend došao na suludu ideju svojevrsne inventure rock povijesti kroz koju pokušava objasniti doslovce sebe i svoj rad. Dakle definitivno su svjesni svoje post rock uloge i aspekta vremena u kojem djeluju, no dešifriranje motiva i mitova kao da im je primarni cilj. Nije tu riječ o nekom pukom vađenju poznatih paterna iz konteksta i stavljanje u neki novi. (The) Lesser Men su tu specifični iz razloga koji bi se mogao opisati i kao pokušaj proniknuća u vlastitu originalnost u vrijeme kad su kopije svih vrsta na cijeni.
Zagrebački art rock ima nove uzdanice. Porto Morto koji su karijeru započeli 2016. godine i predstavili se eponimnim prvijencem, na kojem je taj mali orkestar obznanio da ga najviše zanimaju eksperimenti s formama, no na novom albumu je izbrusio izričaj, ‘otkrio ritam’ i riješio se balasta pretencioznih razbijanja forme. Uz sve se s pravom se mogu podičiti da imaju jednu od najboljih suradnji s Darkom Rundekom.
Postoji tisuću i jedna zamka koja čeka one koji se odvaže na glazbeno putovanje na kakvo su krenuli Šumovi protiv valova, jer treba stalno postojati balans između izvođačke perfektnosti i nadahnuća koje treba sačuvati onaj prvotni impuls s trunkom nesavršenosti u sebi koju kao nesavršena bića podsvjesno osjećamo i volimo. Šumovi protiv valova prva je domaća grupa u novijoj nam povijesti koja je snimila album trostrukom analognom tehnologijom, tzv. AAA pristupom. Svojom inspiracijom i izvedbom prodiru duboko u kozmos emocija, tako da i uputa da ovu ploču treba slušati glasno (što i piše na njenom omotu), nije nikakva pomodna poza, već iskreni ‘manual’ kojeg se treba držati svaki put kad je stavljate na gramofon.
Kad se spoje utjecaji Thai funka, Afro-funka, anatolijskog (turskog) rocka sedamdesetih i kambodžanskog psych rock šezdesetih, pa se to još dodatno ispreplete sa simbolima Tarot karata dobije se ‘Tarot Funk’. Iza svega stoji pulski glazbenik Luka Šipetić koji je uzeo umjetničko ime nemanja, ime koje se pojavljivalo kao mistični alias ovih godina kad je surađivao s grupama Pridjevi i Valentino Bošković. Luku dobro poznajemo kao izvornog člana grupe NLV, koja je započela kao Nikol, Luka i Vedran, a šira publika malo manje i iz sastava Para Lele. U recenziji na ovom portalu je pisalo: “Konačni zaključak bi možda trebao glasiti da je „Tarot Funk“ apsolutni favorit za ljetni album 2019. godine.” Ljeto je prošlo, a mi imamo album godine.
Saznajte više:
Najbolji strani albumi 2019. godine
Najbolji koncerti 2019. godine
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
