Donosimo našu grupnu listu najboljih stranih izdanja prošle 2019. godine.
Prošla 2019. godina bila je još jedna u nizu plodnih glazbenih godina. Listu portala Ravno do dna ovog puta su krojili Jelena Svilar, Dijana Ćurković, Ivan Laić, Vedran Harča, Tomislav Sporiš i Zoran Stajčić. Sistem je bio zbrajanje bodova s pojedinačnih lista što je donijelo našu godišnju listu.
Po našem starom dobrom običaju krećemo od posljednjeg 20. mjesta i završavamo s albumom godine.
20. Ustad Saami ‘God Is Not A Terrorist’
Saami ima sedamdeset i pet godina i “posljednji je izvođač Surtija,” kako piše producent albuma Ian Brennan u popratnom tekstu ploče. “Kad on ode i ova će glazba umrijeti s njim.” Riječ je o neizmjerno važnoj ploči koja donosi glazbu čiji korijeni sežu u trinaestom stoljeću, a koristi način pjevanja koji se prenosi s koljena na koljeno već više od tisuću godina.
19. Elbow ‘Giants of All Sizes’
Riječ o jednom od najmračnijih izdanja Elbowa, inspiriranom smrću Garveyjevog oca i bliskih prijatelja benda Scotta Alexandera i Jana Oldenburga, ujedno i važnih aktera manchesterske scene. Kao i dosad, manchesterska (odnedavno) četvorka demonstrira koliko pop glazba može biti kompleksna i podložna eksperimentiranju.
18. Slipknot ‘We Are Not Your Kind’
Šesti studijski album američkih metalaca jedan je od najboljih u njihovoj karijeri, ponajviše zbog nivoa eksperimentiranja u nekoliko pjesama na “We Are Not Your Kind”, a time i sa samim žanrom. Vrijeme je za promjene u heavy metalu, a Slipknot su to itekako osjetili.
17. Dave ‘Psychodrama’
Debitantski album “Psychodrama” britanskog repera Davea je konceptualna priča koja prati narativ terapijskih sesija. Detaljno je iznesen utjecaj zatvorskih presuda starije Daveove braće, zajedno s reperovom borbom s mentalnim zdravljem, problematičnim vezama i teškim socijalnim uvjetima s kojima se suočavaju crnački radnici u Velikoj Britaniji.
16. The Mountain Goats ‘In League with Dragons’
John Darnielle, talentirani indie folk kantautor i jedina konstanta projekta The Mountain Goats neumorno objavljuje glazbu pod tim imenom već dvadeset i pet godina. U tom razdoblju oglasio se s čak sedamnaest studijskih dugosvirajućih izdanja te nevjerojatnih 28 EP-ja. Raspon tema njegovih ploča toliko je širok da obuhvaća sve od Biblije do biografija kečera, a kvaliteta uradaka mu varira od prosječnih do briljantnih. Njegov prošlogodišnji, najnoviji, uradak “In League with Dragons” naginje potonjem dijelu spektra.
15. Bob Mould ‘Sunshine Rock’
Frontmen legendarne grupe Hüsker Dü prošlog ljeta je svoj “Sunčani rock” donio i na SuperUho festival, no šteta je što tada nije došao s bendom s kojim je zakuhao ovu predivnu ploču. Jest da je u pitanju njegov trinaesti album, ali upravo s njim stari Bob dokazuje da je i dalje u top formi.
14. Michael Kiwanuka ‘KIWANUKA’
Bili smo skeptični može li talentirani Michael Kiwanuka nastaviti niz nakon “Love & Hate” albuma, ali nas je tako dobro uvjerio da ga može i nadmašiti. “KIWANUKA” je ne samo da je odličan hommage rock produkciji šezdesetih, već funkcionira i kao transglobalni world music uradak u kojem se kovitlaju utjecaji afričke glazbe, francuske šansone, američkog retro popa, a sve to natopljeno u psihodeličnu hendriksovštinu. Kiwanuka ide gigantskim koracima naprijed, iako bi po zvuku rekli da korača unatrag.
13. Wilco ‘Ode To Joy’
Dok je prethodnik “Shmilco” iz 2016. bio tmuran, novi album je njegova sušta suprotnost. Zamisao za album stigla je nakon dva Tweedyjeva solo albuma; “Warm” (2018.) i prošlogodišnjeg “Warmer”. Radeći zajedno s bubnjarom Glennom Kotcheom, njih dvojica su kreirali podlogu novog albuma kako bi se ostatak benda nadogradio na različite ekstrovertirane načine. Dakle, ljubav je posvuda!
12. Tindersticks ‘No Treasure But Hope’
“No Treasure But Hope” važan je povratak Tindersticksa pisanju osjećajnijih pjesama, dirljivih melodija i albuma koji svojim smirenim pristupom pulsiraju isijavajući neuhvatljivu ljepotu koja se opire opisivanju riječima bez izravnog izlaganja njihovome sjaju.
Ne samo da su davanjem diskografije na streaming servise osujetili planove Taylor Swift u još jednom, za nju sigurnom, pohodu na vrh američkih top lista, već su i nakon 13 godina čekanja američki metal-genijalci napokon svojoj vjernoj publici dali novu hranu za tijelo i dušu. Svaki Toolov album, poput skupocjenog vina, s godinama samo dobiva nove, sve finije i finije okuse, a tako će biti i s ovim.
10. Leonard Cohen ‘Thanks For The Dance’
Unatoč nepovjerenju kojim su mu neki a priori prišli, pjesme s ‘Thanks for the Dance’ vrijedan su dodatak Cohenovom opusu, a unatoč kratkom trajanju koje ne dobacuje ni pola sata i ‘out take’ prirodi materijala, u konačnici čine album vrijednijim od nekih koje je izdavao u razdoblje prije smrti.
Odgovor na pitanje zašto su nekad veliki rock albumi izlazili ‘kao na traci’, a danas ih nema ni da tražite povećalom, dolazi iz Njemačke, a odgovor je dao Rammstein. Dobar rock je uvijek donosio ideje i motiv slobode, bile one grupne ili individualne. Nije ga zanimalo hodanje po rubu, već prelazak tog ruba – kad nešto postane fakt, pa što se nakon toga dogodi – reakcija kakva god ona bila, bez ikakve garancije. Upravo to su napravili Rammstein na svom neimenovanom albumu. Dovoljna je jedna iskra, tj. šibica, da vas zapali.
8. Fontaines D.C. ‘Dogrel’
Dublinski post punk sastav svojim je debijem, ali i koncertima (ovo ljeto su nastupili i u Hrvatskoj) pokazao i dokazao da je rock and roll i dalje u dobrim rukama. Svu životnu ogorčenost su Fontaines D.C. pretočili u ovaj surovi i prljavi uradak koji vršiti za obračunom s nepravdom. To je njihov obračun s iluzijama koje se nude mladima s jedne strane i okrutnog životnog narativa i besperspektivnosti s druge strane.
7. Nick Cave & The Bad Seeds ‘Ghosteen’
Svojim prošlim albumom “Skeleton Tree”, svojim prvim izdanjem nakon smrti svog petnaestogodišnjeg sina Arthura, Nick Cave je šokirao slušatelje pločom koju nije bilo lako slušati. Premda je sam rekao kako su pjesme s tog albuma napisane prije ovog prijelomnog trenutka u njegovom životu, tragični je događaj obojao Caveovu izvedbu neizdrživom boli, a riječima je dao novi smisao. Glazbeno gledajući, u odnosu na prethodni album “Push The Sky Away” ova ploča se još više odgurnula od sigurne obale melodije i strukture u valove čistih emocija i ambijentalnih dronova microKorgova i loopova Warrena Ellisa koji je na sebe preuzeo glazbenu direkciju dok je na Caveu ostalo samo izbacivanje bolnog toka svijesti u emocionalnom minskom polju u kojemu se našao.
6. Amanda Palmer ‘There Will Be No Intermission’
Ponovljena slušanja nisu nužan uvjet za utvrđivanje vrijednosti neke ploče, kao što ni neke filmove ili knjige ne trebamo pogledati ili pročitati više puta kako bi nam bilo jasno da je pred nama djelo koje će ostaviti trajan utjecaj na način kako doživljavamo svijet i ljude u njemu. Kao u pjesmi “Voicemail for Jill” koja tek u predzadnjoj riječi otkriva svoju temu, uviđamo da su ulice pune ljudi koji žive u verzijama pakla identičnima našoj, a maestralan način na koji svoj privatni pakao veže u stihove i pjesme novi album Amande Palmer ponijet ćemo u sjećanje kao traumatičnu ali nadasve oplemenjujuću uspomenu.
Neminovno je da će „Free“ kod mnogih u mnogočemu biti uspoređivan s prethodnikom, no ipak bi „Post Pop Depression“ trebalo gledati kao jednokratni izlet u karijeri Iggyja Popa, nešto što je, ruku na srce, više trebalo Joshu Hommeu iz Queen Of The Stone Age. Najveća vrlina, istovremeno i mana, ovisno o slušateljskim pretenzijama, je sloboda s kojom je skladan i posložen album „Free“. To je ničim opterećena zbirka od deset pjesama na kojoj u solidnoj mjeri progovara jedan introspektivni Iggy Pop – njegovo drugo jastvo, ono koje je tijekom cijele svoje karijere skrivao od javnosti, jer kad jednom stekneš reputaciju najvećeg divljaka među frontmenima, onda je po svoj prilici trebaš što duže i zadržati. No čemu onda služi sloboda?
4. Purple Mountains ‘Purple Mountains’
Iza vedrih tonova i uhu ugodnih aranžmana u country-folk stilu kriju se znalački napisani, potresni tekstovi o čovjeku koji je, ostario od usamljenosti, i vjerojatno depresije. David Berman je, čak i kad priča/pjeva o tuzi, šarmantan i duhovit čovjek. S tom se značajkom njegovog rada lako povezati i zato slušatelj lako može ući u inače uznemirujući svijet Davida Bermana. Valjda samo on na cijelom ovom svijetu može ukomponirati veselu pop-melodiju, staviti naslov “Darkness and Cold”, i napisati bolan tekst o razlazu s voljenom osobom. Melodije i aranžmani, Bermanovo pjevanje i humor sugeriraju slušatelju da je Berman sve te boli nadvladao i da se vraća emocionalno jači, da kreće nova turneja na kojoj će upoznati novu publiku, no razvoj događaja je bio potpuno drugačiji. Purpurne planine su za njega nažalost bile nesavladive.
“Leaving Meaning” je nježnija i melodičnija inkarnacija benda, ali u ključnim trenucima Gira je još uvijek spojen na akumulator ida i prepušta se životinjskim nagonima bez cenzure. Vrlo je vjerojatno da ćemo “Leaving Meaning” u budućnosti gledati kao prijelaznu fazu iz prethodnog oblika Swansa u budući. Jedino što u ovom trenutku ne znamo iz kojeg će se ovdje prikazanog rukavca ta budnonost benda razviti. U svakom slučaju Swans su i dalje nepoljuljana veličina u mračnom kutu alternativne scene, kutu u koji tjeramo sva svoja čudovišta s kojima se nismo spremni suočiti. Tamo ih hrani Gira i sa svakom novom pločom nam samo pokazuje kako su narasla i u što su se pretvorila.
2. Vampire Weekend ‘Father of the Bride’
Možda je najbolje reći da je Ezra Koenig učinio nemoguće. Biti opet tako svjež, blistav, poetičan, koncizan i sveobuhvatan u trenutku kad se činilo da Vampire Weekend neće moći doseći kulminaciju prethodnika ‘Modern Vampires Of The City’ i jest nemoguće, ali očigledno ne za glavnog kreativnog pokretača te grupe.
1. Lana Del Rey ‘Norman Fucking Rockwell!
Lana Del Rey snimila je album života. Ovo je jedan od onih velikih albuma, čak i za ofucane rokere za koje je svaka nada opasna – ali je ipak ima. Činilo se gotovo nemogućim da će upravo ovaj album biti album godine na ovom portalu, ali glasovi su presudili, sve ostalo je povijest. Lana ‘Jebena’ Del Rey!
Saznajte više:
Najbolji domaći i regionalni albumi 2019. godine
Najbolji koncerti 2019. godine
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
