Filmska recenzija - stranica 11

Nakon što je kao guverner doveo svoju Kaliforniju do bankrota, legendarni akcijski junak Arnold Schwarznegger se odlučio vratiti onome što mu najbolje ide: snimanju akcijskih filmova! Više od 10 godina je prošlo od njegove zadnje glavne uloge, a izgleda da je odlučio nastaviti upravo ondje gdje je stao.

Abraham Lincoln je, uz Georgea Washingtona, zasigurno najveća ličnost američke povijesti. Kao 16. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, zauvijek je zadužio tu zemlju pobjedom Unije nad Konfederacijom, te borbom za ljudska prava, poglavito ona crne rase. Stoga ne čudi što se na portret tog velikana odlučio upravo jedan od najvećih američkih redatelja, Steven Spielberg.

Bradley Cooper, najpoznatiji po ulozi razuzdanog partijanera u serijalu ‘Mamurluk’ i Jennifer Lawrence, jedva punoljetna zvijezda groznih ‘Igri gladi’, u romantičnoj komediji koju su naši preveli kao ‘U dobru i zlu’(!?) na prvi pogled ne obećava mnogo, pogotovo jer smo se svi već dovoljno puta opekli s takvim filmovima. Ali eto, čuda se događaju.

Ako stavite pilota putničkog aviona u vojnog mlažnjaka, on će ga vjerojatno nakon nekoliko minuta uspjeti upaliti, poletjeti i čak relativno dobro upravljati njime u zraku. Ali kada mu u susret krene neprijateljski F-22, postati će kristalno jasno da on nije pilot vojnog aviona. Takva je otprilike situacija i s Jadnicima, novim filmom britanskog redatelja Toma Hoopera, mjuziklom koji to baš i nije.

Nitko od prikazanih karaktera ne dominira ekranom, iako se radi o najboljim operativcima, šefovima CIA i slično. O liku koji pak dominira ekranom oko 2 i pol sata ne znamo apsolutno ništa.

Nakon albuma i koncerata na red su došli i najbolji filmovi protekle godine.

Zaboravite filmove od 90 minuta. Uz dolazak po rezervirane karte, besramno dugačak niz foršpana prije filma, pauzu usred filma i film od 3 sata, odvajanje 4-5 sati svog slobodnog vremena za jedan film postaje pravilo, a ne iznimka.

Veselio sam se filmu “Pitch Perfect”. Nakon odličnog trailera, ne znam zašto, ali imao sam osjećaj da je trebao ispraviti ono gdje je zapela serija “Glee”…

Filmom ‘Skyfall’, koji je u kina stigao s epitetom jednog od najboljih filmova iz Bond serijala, 007 je proslavio svoj 50. rođendan od pojavljivanja na velikom ekranu.

Jedan od najznačajnijih predstavnika rumunjskog novog vala, redatelj Cristian Mungiu ponovno je briljirao nakon ‘4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana’.

Jedan od naslova iz konkurencije ovogodišnjeg ZFF-a koje svakako vrijedi spomenuti je najnoviji uradak redatelja filma ‘Little Miss Sunshine’, Jonathana Daytona i Valerie Faris, rađenog prema scenariju Zoe Kazan, film ‘Ruby Sparks’. Zoe Kazan, unuka redatelja Elia Kazana, osim što je napisala scenarij, tumači i glavnu ulogu u filmu. a Paul Dano, njen filmski partner, partner joj je i u stvarnom životu.

Zlatna kolica za najbolji dugometražni film na netom završenom, 10. po redu, Zagrebačkom filmskom festivalu osvojio je rumunjski film ‘Svi u našoj obitelji’. Očekivano, ali i predvidivo. Već prije mjesec dana, nakon što je objavljen program ovogodišnjeg festivala, najslabijeg (sa popratnim programom jačim od glavnog) u zadnjih nekoliko godina, ‘Svi u našoj obitelji’ odmah se izdvojio od većine.

Led Zeppelin okupili su se samo jednu večer 10. prosinca 2007. godine. Zapis tog koncerta iz londonske O2 Arene objavljen je nakon pet godina, a kino premijera filma ‘Celebration Day’ dočarala je svu snagu i važnost ovog velikog benda.

‘Dredd 3D’ redatelja Petea Travisa nije toliki podbačaj kao prethodnik u kojem je najpoznatijeg stripovskog suca glumio Sylvester Stallone, no nije SF priča koja će vas zakovati za stolac, za razliku od ‘Loopera’ koji nudi životnu psihologizaciju likova tamo gdje je najmanje očekujete.

Pitanja koja se nameću su; gledamo li metafilm, film o gledanju filma ili film o egzistenciji, ironičan osvrt na modernu tehnologiju i na stvarne životne uloge i koliko se dobro ili loše u njima snalazimo, i kakve posljedice na nas ostavljaju?

Treći dio Filmomanije na Ravno do dna donosi recenzije dvije komedije koje su bile na repertoaru Filmomanije 6.

Nastavljamo s opsežnim filmskim reportom sa šeste Filmomanije…

Michael Haneke svojim novim ostvarenjem ponovo podiže redateljsku ljestvicu svojim kolegama.

Kad sjedite u kinu svjesni da gledate nešto veličanstveno i čarobno, a oko vas u cijelom kinu dvije osobe, nije lijep osjećaj. Nisam mogao ne pitati se gdje su svi ti ljudi koji toliko vole film, koji se guraju za kartu više svake godine na ZFF-u i samodopadno se razbacuju s tri velika naslova koja su pogledali te godine. Je li zbilja i kino postalo mjesto za poziranje i stavlja li se uistinu ono ‘biti tamo’ ispred ‘gledati dobar film’?

Netko mi je nedavno rekao kako je svaki prosječan film Woodyja Allena bolji od većine drugih filmova. Složili se mi ili ne oko te ideje, ona je, čini se, nepresušan izvor rasprava raznoraznih filmskih kritičara, Allenovih fanova i usputnih gledatelja.

Još od davnina diljem kamenite i mistične Škotske s generacije na generaciju prenosile su se priče o bitkama i tajnovitim legendama. Disney i Pixar nam donose novu, priču u kojoj se Merida suprotstavlja tradiciji i izazove sudbinu upravo kako bi ju promijenila.

‘Oslo 31. kolovoza’ ni u jednom trenutku ne zapada u zamor, propovijedanje ili samosažaljevanje, a komunikacija glavnog lika sa samom temom, ali i sa gledateljem koji je stavljen u samo središte prekretnice života glavnog lika je besprijekorna.

U sklopu programa Cintestinefest, u hrvatskim se kinima mogao pogledati jedan najuzbudljiviji triler posljednjih godina, ‘Slatko spavaj’ (‘Mientras Duremes’ (2011)) španjolskog redatelja horor filmova, Jaumea Balageróa.

Iako najslabije ostvarenje trilogije zbog nerijetko loših dramaturških rješenja i rastegnutosti radi rastegnutosti, ‘Vitez tame: Povratak’ je spektakularan i zaokružen završetak priče o čovjeku-šišmišu.

Charlize Theron postala je, kao vjerojatno i većina ljudi koja je pogledala njegove filmove ‘Juno’ i ‘Up in The Air’, veliki štovatelj rada Jasona Reitmana. Upoznala ga je nakratko na Oscarima, kada je bio nominiran za svoj film ‘Up In The Air’, gdje mu je izjavila kako bi u bliskoj budućnosti voljela surađivati s njim. Nekoliko mjeseci kasnije sreću se ponovo i Reitman joj pristupa s idejom za svoj novi film.

Rizik je bio velik i teško je filmu kojemu je već po nekom defaultu primarna ciljana skupina – ljubitelji nabildanih muških tjelesa, prognozirati uspjeh u kino dvoranama.

Stil je ono po čemu ću najviše pamtiti ovaj film. I po jednom velikom rasipanju talenta, gdje u cijelom glumačkom ansamblu ni jedan glumac ne samo da nije uspio oživjeti scenarij i likove, nego su redom ili na granici preglumljavanja ili djeluju potpuno nezainteresirano.

Prometej ne nudi sve ono što su nudila prva dva filma iz serije – klaustrofobičnu atmosferu prvenstveno, no ima za ponuditi štošta drugo, štošta novo.

Priča je dobro konstruirana (s nekoliko značajnijih izmjena u odnosu na dobro nam poznatu verziju), film odlično pogađa mračniji ton i atmosferu, humor je suptilan i nenametljiv i neke od scena izgledaju zaista impresivno. Ono s čime sam povremeno imao problema jest sama razrada ideje, na momente nespretno raspršena, uslijed čega film neminovno gubi na ravnoteži.

Ne iznenađuje podatak da je uz ‘Američku Pitu’, ‘Diktator’ imao najbolje otvaranje u hrvatskim kinima – oko 20 tisuća ljudi pohrlilo je u kina već u prvom vikendu prikazivanja filma. Ono što iznenađuje jest činjenica da je ekipa koja je stvorila ‘Borata’ i ‘Brünu’ ovaj put podbacila.