Glazbena recenzija - stranica 15

Punk je uvijek bio ‘ono o čemu pjevaš’, a daleko manje ‘kako sviraš’. Sve drugo je bilo i ostalo industrijsko omekšavanje tkiva i skretanje pozornosti s ‘poruke’ i bavljenje neminovnim sekundarnim temama, poput toga koliko punk može biti, primjerice, pop i metal. A punk je punk, bez obzira na stil, što su jednom davno i The Clash uporno dokazivali time što su se znali ‘zabarikadirati’ u reggae.

Postoje bendovi koje ne zanimaju ni trendovi ni struje. U biti zanima ih samo struja, ona električna. Da se prikopčaju i, kako bi Štulić rekao, samo da sviraju. Australski King Gizzard & the Lizard Wizard je jedan od njih.

U duhu kasnih šezdesetih, ploča djeluje kao soundtrack spaghetti vesterna u kojemu glavne uloge tumače natripani hipiji.

Iako su svi sastojci za odličnu ploču tu, gotovo jelo ipak nije odlično nego tek dobro.

Iva, Vava, Bobo i Sergej sviraju i pjevaju kao da ih nitko ne sluša, ali zvuče vrlo solidno.

Dva Youngova izdanja, dva različita stanja.

Negrito je na novom albumu spojio utjecaje svega i svačega, no najvažnije je da pjesme nisu tek preslike raznih kultnih izvođača, već njegov autentičan i originalan glazbeni izričaj.

Bez obzira na to kakvi su vaši osjećaji prema Deppu, oko jedne stvari ne bi trebalo biti dvojbe, a to je da je album “18” toliko loš da bi se Johnnyju i samo zbog njega trebalo suditi.

Za početak, moram priznati kako me deveto izdanje iz arhivske serije posvećene elektronskoj glazbi bivše nam države donekle iznenadilo. Naime, kada mi je Igor Mihovilović, jedan od selektora ove kompilacije, poslao ploču za recenziju, bio sam u nekoj gužvi pa sam bacio tek letimičan pogled i ostao zbunjen izborom uvrštenih izvođača.

Nakon što je portal koji upravo čitate proglasio album ‘Evo je banja’ najboljim albumom u prvih deset godina postojanja tog istog portala, prodaja dotičnog je skočila 4 puta. Nedugo nakon što je reizdan na vinilu, prodaja albuma ‘Evo je banja’ je skočila, pogađate na koje mjesto. Drugim riječima, Goribor je regionalni glazbeni highlander, kojem je samo koncertni album nedostajao da kompletira svoj put.

Jedan čovjek, jedna gitara i puno sjete.

Više od cijelog desetljeća glazba Nicka Cavea grabi sve više u područje spoken worda praćenog ambijentalnim i ezoteričnim podlogama. Na ‘Seven Psalms’ ta je poetika dotjerana do bolne farse.

Tidal Pull s lakoćom štancaju vrlo himnične refrene koji bi, primjerice, uvodnu ‘Dvanaest’ ili amfetaminski nervoznu ‘Dobro jutro, Jenny Lewis’ mogli pretvoriti u punokrvne koncertne favorite.

Odlazak pjevača ponekad može biti dobitna kombinacija…

Osim po godinama, članovi grupe skrivene iza kriptičnog naziva ### po svemu spadaju u kasne osamdesete i prvu polovicu devedesetih, vrijeme kada je glasna gitaristička glazba proživljavala svoje najuzbudljivije i najkreativnije dane.

Peti studijski album Florence Welch i njenog sastava The Machine predstavlja izlazak iz pop regresije u koju je upala s dva prijašnja albuma.

Liam Gallagher nastavlja sa svojom rock’n’roll pričom bez kompromisa, s pokojim iznenađenjem i promašajem.

Jerry Jeff Walker nije bio možda jednako slavan kao neki od drugih autora iz ovog Earleovog ciklusa, pa se ovu ploču može razumjeti i kao posthumno skretanje pozornosti na podcijenjenog autora koji je napisao mnogo više sjajnih pjesama od one jedne po kojoj će ostati upamćen.

Iza ne baš originalnog naslova krije se slojevit i nadahnut album istarske kantautorice.

Edo se nakon fenomenalnog bendovskog albuma ‘Puta u plus’ odlučio s Kooladeom napraviti kompletan materijal i nastaviti priču tamo gdje je s prethodnikom stao.

Bolja reciklaža romske glazbe od one na albumu ‘Recycle’ nije se dugo dogodila na ovim prostorima.

Kada će se jednom, za kojih 20-30 godina, analizirati što se s (indie) rockom događalo u prvim dekadama 21. stoljeća posebno poglavlje trebat će posvetiti njegovom bratimljenju s plesnom glazbom, bilo da je riječ o, u posljednje vrijeme nezaobilaznom, synth-popu, modernijim čitanjima disca ili nekakvim mutacijama housea. Različitim varijacijama tog bratimljenja, između ostalih, nisu odoljeli ni Coldplay i Franz Ferdinand, kao ni junaci ove naše priče, montrealski Arcade Fire.

Udaljenost između hrvatske i njemačke prijestolnice iznosi otprilike 770 kilometara zračnom linijom, a od danas je možete prevaliti za nešto više od sedamdeset minuta koliko iznosi ukupno trajanje novog albuma grupe Chui, “Zagreb – Berlin”.

Ja sam jednostavan čovjek pa ako vidim da se netko zove Obognjayar, a da mu se album pak zove “Some Nights I Dream of Doors”, ne razmišljam baš previše nego kliknem i gotovo mi nikada nije žao. Tako je bilo i ovaj put jer Obongjayar bi u sljedećih nekoliko godina mogao eksplodirati na svjetskoj sceni.

Na samom kraju 2019. i početku pandemijske 2020. godine sisački trio L.H.D. predstavio se singl izdanjem ‘Boiling Water, Dreamy Girl’ / ‘ This Caramel Should Cover The Earth’, ubrzo potom i s ‘Blue Umbrella / Green Voodoo’, a sad je došlo vrijeme za prvi dugosvirajući uradak.

Neki punk i rock’n’roll stihovi baš ružno ostare – bilo bi zanimljivo pitati Joea Strummera što je mislio pod time ‘No Elvis, no Beatles or the Rolling Stones in 1977’ nakon što bi preslušao ‘Live At The El Mocambo 1977’.

Novi album dua izrazito je zabavna ploča koja dokazuje da su The Black Keys itekako još uvijek u stanju pisati kvalitetne pjesme.

Iako je od njihovog debija ‘Dogrel’ prošlo samo tri godine, Fontaines D.C. gotovo da više nisu isti bend.

Kao što postoje ukusna pića za posebne prigode, tako postoje albumi za specijalne momente kad se nađe društvo, prorade emocije koje se ne pokazuju pred bilo kim.

Shilpa Ray je na novom albumu i jasna i glasna i prosta i bijesna i pametna, a uz to još i neodoljivo humoristična i oboružana rijetko oštrim i britkim tekstovima.