Jelena Svilar

Riječ je o glazbenoj emisiji u kojoj glazbenici nastupaju uživo i razgovaraju o glazbi s Ninom Violić i Filipom Šovagovićem na Youtube kanalu VIDA TV-a.

Gost emisije je urednik našeg portala Zoran Stajčić.

Godina pandemije, neizvjesnosti, otkazanih turneja, koncerata i borbe za opstanak od glazbenika pojedinaca do giganata industrije zabave. Godina bez olimpijskih igara, suludih američkih izbora i Brexita. U njoj su mnogi glazbenici objavljivali retrospektivne i koncertne uratke, dok su novi albumi objavljivani s kašnjenjem u nadi da će za par mjeseci od predviđenih rokova biti bolje. No neizvjesnost se nastavlja i u 2021. godini. Recenzentski tim Ravno do dna odabrao je 20 stranih albuma po kojima bi nam 2020. bar u tom zvučnom segmentu trebala ostati u malo boljem sjećanju.

Ovu godinu, koja nam je potpuno promijenila živote, nikad nećemo zaboraviti. Glazbenici su u 2020. posebno stradali, a to što su radili i isporučivali nadahnutu i dobru glazbu je nešto na čemu im trebamo posebno biti zahvalni jer su u tome uspijevali unatoč svemu, posebno što nisu mogli saživjeti s publikom uživo na pravi način. Ostaje nada da će upravo tako u narednoj godini ovi albumi, koje vam po izboru osmeročlanog recenzentskog tima Ravno do dna, uspjeti oživjeti i u toj dimenziji na ovim našim prostorima, a i šire.

Proljetnu sezonu prekinuo nam je period karantene. Danas s početkom u 18:00 sati pa do 19:00 sati ponovno zaposjedamo radijske valove i puštamo najkvalitetniju i najzanimljiviju, ponajviše, nazavisnu domaću i regionalnu glazbu na 100,5 MHz.

Ove godine vraćamo Porin ‘na tapetu’, a za početak krećemo s prologom.

Sedam godina od pokretanja jedna mala emisija na omiljenom nam partnerskom radiju slavi okrugli jubilejčić.

Prošle godine smo po prvi put umjesto dvadeset donijeli listu od trideset najboljih domaćih i regionalnih albuma po mišljenju redakcije portala Ravno do dna. Ove godine ponavljamo tu praksu, koja bi nam mogla postati i pravilo na kraju svake kalendarske godine.

U zagrebačkoj Tvornici kulture u četvrtak je izvedena pretpremijera predstave-muzičkog performansa Ivice Buljana i Senke Bulić ‘Dream of Life’ o umjetničkom iskustvu Patti Smith.

Iako su mnogi defetisti mislili da se to nikada neće dogoditi, došao je ipak i taj dan kada je konačno upokojena jedna od najdugovječnijih emisija Nove TV, ‘Red Carpet’!

HTV je napravio stanoviti iskorak ‘velikodušnim’ pripuštanjem srpskog benda u hrvatski televizijski eter.

‘Uskršnja jaja’, kratkometražni igrani film Slobodana Karajlovića bit će prikazan u natjecateljskom programu kratkometražnih filmova na Filmskom festivalu Tribeca u New Yorku javlja Havc.hr.

Danas je, pak, na internetu izašao i trominutni video-apel u kojemu 57 zaposlenika javne televizije, u rasponu od novinara i urednika do tehničkog osoblja, poziva vlasti da potaknu javnu televiziju da promiče javni interes, kulturu, znanost, obrazovanje, civilno društvo i nacionalne manjine u programu koji bi trebao biti lišen žutila, privatnih interesa, pritisaka, predrasuda te utjecaja i upletanja politike i političara.

Ljudi moji, pa je li to moguće? Nakon sto godina, u samo dva dana na Hrvatskoj televiziji krenuše dvije glazbene emisije, jedna proizašla iz kreativne glave problematičnog i blago nabildanog Roberta Knjaza, a druga Zorana Peze.

Da smo kampanjska nacija, to nije nikakva novost, a bogme ni tajna. Teme od prvorazrednog značaja uvijek ostavljamo za neka bolja vremena, a vrijeme naveliko trošimo na trivijalnosti koje su nam servirane, e upravo da se ne bismo bavili onim bitnim. Kao što se psu baca štap da mu se odvuče pažnja sa strvine ili nečeg drugog ‘miomirisnog’.

Novogodišnji praznici idealna su prilika da se čovjek malo odmori od televizije na koju je u zimskim mjesecima, u nedostatku novca i bolje zabave, osuđen. Odmor donosi odmak i mogućnost svježeg početka koji je simbolički sadržan već u samom pridjevu ‘nova’.

Ponavljanje iste radnje u očekivanju različitog rezultata, to bi bila pojednostavljena definicija ludila. Čini se da hrvatski mediji kolektivno pate od ovoga sindroma, što je po tko zna koji put dokazao Stanković izborom gosta za svoju emisiju.

Prije nego je uopće zasjeo na mjesto glavnog urednika Hrvatske televizije, imenovanje Brune Kovačevića izazvalo je pravu buru negodovanja, koja je rezultirala i ostavkom jedne članice Vijeća HRT-a, a potom i medijskim napisima vijećnika Ante Tomića i Ive Goldsteina koji su, navodno motivirani javnim interesom, našli za shodno da o cijelom trileru javnost izvjeste u Jutarnjem.

Cirkus je gotov. Otprilike 60 posto onih s pravom glasa na biralištima su odradili svoju građansku dužnost posudivši na četiri godine glas svojim uzdanicima, dajući time još jednom legitimitet tromoj i neefikasnoj predstavničkoj demokraciji.

‘Pankerski’ termin na HTV-u, no odličan dokumentarac ‘The future is unwritten’ ponudio je podosta materijala o tome koja vrsta univerzalne pomoći, samopomoći i filozofije nam je potrebna.

Malo je tko očekivao od Stankovića da će u emisiju koja pada nekoliko dana prije 20. obljetnice pada Vukovara i nekoliko tjedana prije parlamentarnih izbora pozvati pisca i pritom još i srpskog.

Tek nakon svog petog izdanja došla mi je na radar nova zabavna emisija ‘Traumatologija’ koja se na HTV-u emitira ponedjeljkom u prime timeu.

Đelo Hadžiselimović nam je za početak (produženog) vikenda odabrao dokumentarac o tihom masovnom ubojici…

Moram priznati da sam se suzdržavala od pisanja o dokumentarnom serijalu ‘Hrvatski kraljevi’. Sklisko je to područje: ako slučajno iz hvale sklizneš u kritiku nečega što izgleda tako moćno, dovodiš se u opasnost da budeš proglašen zavidnikom, ignorantom, a ako se u obzir uzme i tema serijala, nije isključena ni pokoja etiketa državnog neprijatelja, nehrvata, jalnuškog diletanta i slično.

Može im se prigovoriti štošta, ali ima jedna stvar koju su hrvatske nacionalne televizijske kuće uspjele postići od kada je nezavisnosti i za što im se s pravom može odati priznanje, u nekom bizaro-svemiru, naravno.

Prije četiri godine HTV je pokrenuo jedan zanimljiv projekt zbog kojega sam petkom navečer redovito ostajala kod kuće, s društvom i kokicama, nestrpljivo čekajući o čemu će se u večerašnjem izdanju razgovarati.

Kinematografija bivše nam zemlje sve više dolazi u program nacionalne televizije, no neke druge stvari su nam pred nosom, a mi ih ne vidimo, ili možda za njih ne marimo…

‘The Wire’ je serija koju nije pametno podastrijeti gledateljstvu na uvid, posebno ako se teži tome da se odgoji generacija nemislećih konzumenata, onih koji samo hipnotizirano gutaju sve što im se servira.

U eri ovog našeg ‘napretka’ došli smo do 18 sapunica dnevno. Što vam to govori?