Književna recenzija - stranica 3

Jedan bend – dva kuta gledišta, tj. biografije: Ray Manzarek: ‘Light My Fire: Moj život s grupom The Doors’ i John Densmore: ‘Riders on the Storm: Moj život s Jimom Morrisonom i grupom the Doors’.

Strasni obožavatelj glazbe, Kent je poput većine smrtnika zaljubljenih u rock’n’roll (bio) fasciniran njegovim ikonama, a ovdje namaknuti tekstovi usmjereni su ponajprije na pokušaj shvaćanja složenih osobnosti prvaka svjetskog rocka, posebice onih u kojima su se nerazmrsivo spojili kreativnost i ‘demenciju’.

‘Što bi doista, strogo konceptualno, moglo spojiti rock-glazbu i filozofiju? Ništa… Barem, ništa konceptualno, pojmovno, sistemski, ne daj bože, znanstveno!’ zapisuje Marijan Krivak u tekstu ‘Šarlo je nežan…’ ‘Može li se novi val na bilo koji način dovesti u vezu s filozofijom…? Kao koncept sigurno ne!’ odlučna je urednica Ivana Greguric u uvodniku naslovljenom isto kao i knjiga, ‘Novi val i filozofija’. Čemu onda ova knjiga?

Ponajprije – ne po važnosti, nego po redoslijedu upoznavanja – knjiga ‘Red! River! Rock!’ Velida Đekića (1960) u izdanju KUD-a Baklje, Rijeka, krasan je artefakt. Milina je uzeti je, držati, listati, pregledavati…

U prvijencu Marine Horkić seksa i r’n’r-a je malo, no riječ je o inteligentno i mudro napisanom štivu o ljudima koji su ‘živjeli su u nedužnim vremenima, a nisu to ni znali – nije se švercalo oružjem, drogom i ljudima, već se u zemlju unosio deterdžent, kava, ulje, riža, klozet-papir.’

Pogačar ne zauzima stav glazbenoga kritičara, nego nastupa kao zaneseni konzument koji, gonjen ispisivačkom ognjicom, u šusu, u dahu, nastoji predočiti taj čarobni, onostrani efekt glazbenog udarca na njene strasne poklonike, kojima, rekosmo, i sam pripada.

Frenetični autobiografski slikopis o uspomenama na ‘proklete’ osamdesete.

Napisati biografiju Darka Rundeka kad pomama za glazbenom literarnom prošlošću gotovo ne jenjava svakako bi bio zicer za iskusnog čovjeka od pera kao što je Ante Perković, koji je krajem devedesetih tako ukoričio biografiju benda Pips Chips & Videoclips u trenutku njihovog (prvog) vrhunca popularnosti. No to nije učinio.

Šarmantan kakvim ga znamo s koncerata, iz intervjua, kao (kant)autora i izvođača, Slovenac Zoran Predin je i kao literat, odnosno potpisnik zbirke pitkih i zabavnih putopisnih, anegdotalnih i naprosto retrospektivnih ‘dnevničkih’ zapisa objedinjenih u njegovoj prvoj knjizi prevedenoj na hrvatski jezik, ‘Druga žena u haremu’.

Autor Paul Trynka kao da je Davida Bowieja pratio u stopu i svjedočio svemu što mu se događalo. No na glavno pitanje nije ponudio odgovor. To i dalje ostaje individualna misija.

Čini mi se najbolje neposredno nakon prosvjeda povodom ćirilice u Vukovaru pisati o srpskom piscu (rođenom, doduše, u Zvorniku u BiH) i njegovoj knjizi koja je, eto, da ne talasamo previše, ipak otisnuta na latinici i, kako to obično biva sa suvremenim srpskim autorima, praktički nenabavljiva u lokalnim knjižarama.

Priznajemo da niste navikli na ovome portalu na recenzije dječjih slikovnica, ali mi smo pomislili, zašto da ne? Posebno kada se kao u ovom slučaju radi o remek djelcu preporučljivom za one koji su mladi roditelji i koji muku muče s odabirom kvalitetno i maštovito opremljene slikovnice za svoje dijete.

Osnovni problem Slovenije Ihan pronalazi u nepristajanju na suočavanje sa stvarnošću, odnosno već s uperenim prstom, u seoskom mentalitetu koji nije navikao stvarati nove vrijednosti ili ih nadograđivati, već ih prodavati ostavljajući u proračunu samo minimum neophodan za golo preživljavanje. Zvuči li vam poznato?

‘Činjenica da je jedan od najvećih mitova rock and rolla stigao s nama do sada nedostižnog Neba, ravno u Zagreb, popeo se na pozornicu pred nama, izvodio za nas svakojake ludorije, znojio se da bi nas zadovoljio, polijevao nas vodom… sve se to na trenutke činilo suviše nestvarnim, pa je publika uglavnom sjedila kao u kinu, oborena s nogu, u grču, sputana samim prizorom koji se odvijao pred njom.’ – Hido Biščević, 1976.

Poznati filozof nema dvojbi o tome može li kapitalizam rješiti sadašnje globalne probleme, već o tome kakav komunizam oblikovati, jer novi svijet je već pred vratima.

Roman(čić) „Punoglavci“ Ante Tomića napisan je po narudžbi prehrambene tvrtke Podravka i pod naslovom ‘Vegeta Blues’ u prosincu 2009. objavljen uz Jutarnji list, novine u kojima njegov pisac radi kao novinar-kolumnist, da bi godinu i pol poslije, u travnju 2011. pod novim imenom bio objavljen samostalno, što je sve obavijesno navedeno u napomeni na kraju knjige.

Svijet ‘Svemirskih trgovaca’ formalno se dijeli na dvije klase – potrošače i copywritere. Riječ je o prenapučenom svijetu koji je pri kraju prirodnih resursa, s vladama koje nisu ništa drugo doli marionete mamutskih marketinških korporacija.

Ono što je završilo između korica „Ysabel“ čita se kao sirova ideja iz koje je, uz mnogo truda i s nekoliko sposobnih urednika, možda i mogao nastati dobar roman.

28 autora, 28 priča – nastavak zbirke priča ‘Zvučni zid’ nudi još jedan rokerski obračun sa svima. No nisu svi autori na megdan izašli s podmazanim pucaljkama.

‘Put do mora’ je roman u kojem dva lika putuju po fantastičnom krajoliku. I ne biste vjerovali, to je sasvim dovoljno da vas uvuče u svijet Sanje Lovrenčić.

Krešimir Mišak je u svojoj posljednjoj knjizi ‘Sve piše u novinama (… a ponešto i ne)’ pokušao čitati između novinskih redaka i proniknuti u prava značenja ponuđenih informacija.

Zbirka esejističkih kritičkih osvrta i dobar podsjetnik na važnost pjesništva Arsena Dedića.

Osvjedočena obožavateljica grupe monotono izvještajan tekst o velikanima rocka nije pretvorila ni u događaje niti u pripovijest.

‘Košulja’ Evgenija Griškovca odigrava se u jednom danu i jednoj noći, u vremenskom okviru sasvim dovoljnom za određene spoznaje i određene odluke. Taj će vremenski isječak iz života suvremene Rusije poslužiti kao korektura onom medijskom prikazu iste zemlje kojim dominiraju Putin i Medvedev.

Knjiga napisana pod pseudonimom nudi niz dnevničkih zapisa glavne junakinje koja je zapela u ‘glibu novinarstva novog doba’ i starih okamenjenih svjetonazora zbog kojih ne može ‘izaći iz ormara’.

Iako štivu nedostaje pretpostavljene diskofilske strasti, zbirka „Record Stories“ nudi niz zanimljivih priča vezanih uz prostor prodavaonica ploča.

Po viziji Tolstojeve, budućnost neće biti ni bolja ni gora od sadašnjosti. Bit će jednostavno – drugačija.