Glazbena recenzija - stranica 59

U Zagrebu su demonstrirali svoj power hard rock na INmusicu. Formula je nepromijenjena od trenutka kad su 2007. debijem „Runnin’ Wild“ dali do znanja kako u njihovim životima postoji AC/DC i samo AC/DC.

S vremena na vrijeme dogode se kompilacije koje fotografiraju trenutak vremena kojem se kao slušatelji vraćamo i držimo ih značajnima. ‘Bistro na rubu šume’ ima taj potencijal…

Spoj velike orkestracije i moderne glazbe nikad nije bio fascinantniji. ‘The Golden Age’ je dokaz toj tvrdnji.

Kontrolirano ludilo ili nekontrolirani red – općenito se nameće pitanje prilikom preslušavanja glazbe grupe Radost! koja je od početka na pravom putu, ako se uzme u obzir da bi originalnost trebala biti imperativ svakog benda.

Jedna od malobrojnih zvijezda hrvatskog zabavnjaštva što sjaje dostojanstvenim sjajem, Oliver Dragojević već nas četrdesetak godina postojano šarmira glasom, pojavom i lakonsko nepretencioznim, duhovitim javnim nastupom koji kao da odražava misao – Ja samo volin’ pivat’, nije to tako važno, puno vam hvala što vam se sviđa to što radim.

Vraški lik je taj Hugh Laurie. Taman kad je počeo umarati kao Dr. House u par posljednjih sezona kad se špranca (koja je u početku bila genijalna) izlizala, uskočio je u glazbu. Da nije valjao, utopio bi se, pa bio i sto puta Dr. House prije toga.

Drito smo na polovici godine glazbene 2013. koja je, nakon plebejski siromašne 2011. , poslovično zgodne 2012., ponudila u najmanju ruku slatke brige za ‘decembarske liste’ najboljih ovogodišnjih ploča. ‘Trouble Will Find Me’, šesti studijski album The Nationala možda nije najbolja ploča proizašla iz ove renesansne 2013. ali je svakako najpametnija.

Malo koji bend živi rock and roll toliko frenetično kao Guitar Wolf. No koliko god često njihovi koncerti izmiču kontroli i pretvaraju se u anarhiju u kojoj gitarist i pjevač Seiji a ka Guitar Wolf zna i fanovima iz publike dati svoj Gibson SG i pustiti im da sviraju pjesme, toliko su koncizni po pitanju hvatanja te anarhije zvuka u tonskom zapisu na albumima.

Od Nizozemaca, male europske nacije ne baš praktičnog jezika, još krajem 80-ih u Jabuku je znao navraćati blueser Hans Theesink, dok se kroz devedesete na koncertima od KSET-a do Šalate izoštrila i čitava post punkerska linija. Na polju pretenzije povezivanja svjetova improvizirane glazbe i rocka, svoje zasluženo mjesto ima i nizozemski klavirist i orguljaš, te lider malih sastava i ansambala Michiel Braam.

Francuski slobodni improvizatori Noël Akchoté i Jean-Marc Fousset scenski susreću Rogera Turnera, eminentnu figuru istovjetne britanske struje povodom koncertnog hommagea Dereku Baileyu (1930-2005). Ovogodišnje izdanje snimka je nedavnijeg koncerta koje objavljuje švedsko-francuski izdavač specijaliziran za izdanja žive svirke.

Biti originalni autor ili izvoditi tuđe pjesme? Kad je riječ o Ericu Claptonu, on je izuzetak. Kod njega to nikad nije bilo važno – stara škola za koju je bitno samo jedno, a to je da finalni proizvod zvuči najbolje moguće.

Jazz orkestrom HRT-a prvo se ‘poslužio’ Matija Dedić, a potom supružnici Lela i Joe Kaplowitz, no ishod nije bio jednako uspješan.

Pionirsko mjesto u povijesti hrvatskog rocka Mlinarec je kao glavni autor i najistaknutiji član Grupe 220 osvojio samim faktom da je bila riječ o prvom rock izvođaču u SFRJ kojem je uspjelo objaviti dugosvirajuću ploču.

Sakrijte čudovišta jer Queens of the Stone Age proždiru sva bića tame i za sobom ostavljaju mračinu zazornih zvukova!

Šarm neizbrušene nedovršenosti inačica uvezenog blues-folka donekle prilagođenog Podravini – ponajviše u temama i jeziku tekstova te u izboru instrumenata – svakako jest jedan od aduta cjeline, između ostaloga i kao hvalevrijedan izraz antisrednjestrujaškog otpora.

Na dvostrukom CD-u ‘1947 – hommage a Sergio Endrigo’, ‘djetetu’ producenta Edija Cukerića i dizajnera i redatelja spotova Mauricija Ferlina, nevolje sklapanja fluidne kompilacije različitih autora uspješno su savladane te se on vrsnoćom i brižnošću izrade svrstava među malobrojne uistinu dostojanstvene, odnosno među najbolje primjerke takvih pothvata kao što je, primjerice, ‘Return of the Grievous Angel: A Tribute to Gram Parsons’ (1999.).

Album ‘Selivke’ Katarine Juvančič i Dejana Lapanje topla su preporuka za ljubitelje kantautorskog pristupa glazbi. Iako postoji razlika između slovenskog i hrvatskog jezika, ovaj album čini se savršeno razumljivim.

CDi: ‘Daljina, dim i prašina’; 4 legendarna albuma na 2 CD-a (‘Pozitivna geografija’; ‘Sa druge strane jastuka’; ‘Jahači magle’; ‘Prodavnica tajni’).

Osam dugih i gladnih godina čekalo se na ovaj album. Kako to obično i biva, nakon što nostalgija pretumba unutarnje organe i postane ključni kriterij, mišljenja sam da je Daft Punk ove 2013. mogao komotno izbaciti i elektroničko govno, a ono bi se opet zvalo zlatnim elektroničkim govnom.

Koncepcijski zaokružen, pjesnički dorečen, glazbeno intrigantan i zabijen u realnost – ‘Walt’ predstavlja ključni album Pipsa. Potraga za izgubljenim pjesnikom je završena, astronaut je sletio, iliti ‘Livingstone I presume’, rekao bi Henry Morton Stanley.

Poklonimo li svoje simpatije rokerskom življu, moramo se, možda nerado, ali neizbježno, suočiti s činjenicom da dometi nekih, doduše malobrojnih zabavnjaka u svakom pogledu – osim u onome glasnoće, agresije i pripadajućega – mogu rokerima poslužiti kao blistaviji uzori vrsnoće od mnogih koje mogu pronaći u vlastitom fahu.

Na temelju debitantskog CD-a Sare Renar, ‘Djeca’ teško bismo pogodili da je ova autorica pred oči javnosti i do diskografskog izdanja dospjela kao jedna od darovitih pripadnica recentnog vala (mladih) hrvatskih kantautorica (i malo manje zapaženih kantautora) među kojima se neformalnom prvom damom iskazala Nina Romić, kao prva koja je privukla određenu medijsku pažnju, kao prva koja je objavila CD (uskoro će i treći) i kao entuzijastički organizatorsko-promotivni dobri duh scene.

Iznimka od pravila da svaki sjajan bend čaroliju dobiva specifičnom kemijom, energijom ili kako vam drago, što nastaje spojem baš tih talentiranih pojedinaca u točno tom sastavu, Gustafi diskografski i koncertno jednako sjajno funkcioniraju već dvadesetak godina unatoč tome što svako toliko, odnosno na malne svakom albumu nastupaju u drugoj postavi.

‘Imate li dovoljno vlage?’, ta neugodna provokacija koja nije tu da svojeg govornika učini iole simpatičnim, vizitka je frontmena Trobecovih krušnih peći, notornog Darka Begića-Bege. Pojavljujući se u CD-reizdanju čak sedmoro malih regionalnih izdavača druga je to pjesma s ambicioznog studijsko-živog kompaktnog dupljaka ‘S mukom žvaču trubadurov vrat’, benda prozvanog po serijskom ubojici koji je žene spaljivao u krušnim pećima.

Klopka drugog albuma? Da, ali James Blake se ipak iskobeljao iz nje. Nije briljirao, ali nije ni podbacio, tako da se u slučaju albuma ‘Overgrown’ vidi da je nagla slava učinila svoje.

Chamber pop sastav iz Minneapolisa na najboljem je putu da postigne popularnost svojih kolega iz grupe The National koji ih bezrezervno podržavaju.

Bilo dosta elemenata da se album ‘The Savage Heart’ počne preslušavati sa zadrškom, posebice nakon uvodne ‘It’s Gotta Be About Me’ koja je jasno signalizirala da je The Jim Jones Revue usporio, a ‘gubitak daha’ je za tu vrstu bendova zajebana stvar…

Nakon solidnog usputnog projekta Xaxaxa se možda činilo kako će se malo duže čekati na treći album makedonskog new wave/post punk benda Bernays Propaganda, no grupa je iznjedrila odličan nastavak prethodnim albumima ‘Happiness Machines’ i ‘My Personal Holiday’.

Od cjelokupne ergele legendarnog pokreta Tropicalismo čija su vrla grla, jedni Os Mutantes, Caetano Veloso, Gilberto Gil i Gal Costa unijeli dašak internacionalizma u antimoderni Brazil šezdesetih kojim je vladala vojna hunta, duhu same ideje do kraja je ostao privržen samo renesansni čovjek – Tom Zé. Čovjek koji je unio inverziju u onu Lacanovu o djelu koje živi između dvije smrti, nakon plejade potentnih konceptualnih albuma snimio je nešto srednjostrujaško. Doduše, samo uvjetno rečeno.

Puno je bilo riječi o (n)ovom albumu Yeah Yeah Yeahs, puno prije nego li je objavljen. Priča je pumpana, a informacije su bile često u međusobnoj suprotnosti. Od toga da grupa sprema najraskošniji album do sada do toga kako je riječ o povratku ogoljenom garažnom soničnom-fuzzy početku. Sve to je upućivalo na jedno, a to je obično priprema terena za proboj na stepenicu više, u ovom slučaju mainstream.