Glazbena recenzija - stranica 60

Jesu li oni prodane duše i slatkasta ‘holivudska’ vizija punka ili su i dalje to za što se predstavljaju?

Da je Peter Green bio više zastupljen, stvar bi se puno bolje zakotrljala…

Sa svojim četvrtim studijnskim albumom grupa Keane vratila se svojim korijenima i uspješno redefinirala vlastiti identitet. Strana zemlja? I da i ne.

Ekskluzivno recenziramo novi album novinara, kritičara, književnika i glazbenika Anđela Jurkasa.

Parafrazira li se ona poznata izjava filmskog lika Forresta Gumpa o bombonjeri i životu na rad Johna Frusciantea, svaki njegov album je glazbena bombonjera za koju se ne zna što je zapakirano u nju…

Osmi studijski album naziva ‘Away From The World’ dokaz je kako američka grupa Dave Matthews Band već dugi niz godina uspijeva napraviti značajan i pozitivan odmak od svega lošega s ovog svijeta.

Led Zeppelin okupili su se samo jednu večer 10. prosinca 2007. godine. Zapis tog koncerta iz londonske O2 Arene objavljen je nakon pet godina, a kino premijera filma ‘Celebration Day’ dočarala je svu snagu i važnost ovog velikog benda.

Srpsko-mađarski bend Rebel Star objavio je istoimeni prvijenac na hrvatskom tržištu. No riječ je o bendu sa solidnim diskografskim iskustvom i snažnim autorskim pečatom.

Možda je ovaj album najbolji primjer za objasniti glazbu bez granica – onu kojoj treba težiti svak’ tko se misli baviti iole ozbiljnjijim autorskim radom, a obitava ovdje.

Nakon ‘Battle Born’ plačem za mizantropskim albumom ‘Day & Age’…

Barokne orkestracije Musea na prethodnim su studijskim albumima bile imperativ, no sve više socijalno osvještenija britanska trojka šestim studijskim izletom ‘The 2nd Law’ ne zadovoljava prethodne standarde u inventivnosti, premda donose najeklektičniju kompilaciju noviteta u dosadašnjoj karijeri.

Xaxaxa tj. napisano na latinici: Hahaha, je ‘alter-ego bend’ muškog dijela skopske grupe Bernays Propaganda.

Debitantski album britanske kantautorice snen je, atmosferičan i maglovit. I poprilično slušljiv.

Ako se uzme u obzir da Islanđana nema ni 320 tisuća i da s tog nemirnog vulkanskog otoka dolaze Björk, Sigur Ros i GusGus – tri svjetski priznata imena, onda je Island glazbena velesila. Ove godine spomenutima se pridružilo još jedno ime, koje će, ako potraje, taj status još više ojačati.

Prije je bilo za očekivati kako će Macy Gray još više potonuti u sivilo odlukom da snimi album obrada, ali taj ishod se nije dogodio, bar kad je u pitanju uho evropskog slušatelja.

Britanski folk bend grabi krupnim koracima prema stadionima. ‘Babel’ se u ovom trenutku čini kao savršeni prolog tom scenariju.

Osjeća se danas u glazbi, možda kao nikad do sada glad za novim. Recikliralo se posebno u posljednjoj dekadi skoro sve što je u jednom trenutku povijesti XX stoljeća bilo trend, internet je dostupnost informacija digao na x-tu potenciju. Traže se novi stilovi, novi proroci, nove poruke od stari (preostalih) proroka… Sve ono što postane cool, sutra je out.

Back in the days The Darkness je bio velika rock’ n’ roll senzacija. Početkom novog desetljeća tradicionalno revidiramo pravila prošlog, raskopavamo stare stećke i krčimo nove putove po kojima ćemo se početkom novog desetljeća opet posrati.

Britanskim rodonačelnicima indie dancea u korist ide to što je indie posljednjih godina postao dobitni prefiks, kako za revitalizaciju, tako i za koncerte. Grupa koja je započela s radom 1990. ove godine je imala solidan ljetni angažman po europskim festivalskim destinacijama, a isti uključuje i nastup na prvom izdanju zagrebačkog Glory Dayz festivala 28. i 29. rujna u Tvornici kulture, za koji je Saint Etienne, čini se, kao stvoren.

Prvijenac zagrebačkog pop punk benda ugodno je iznenađenje.

Debi album 21-godišnjeg Marlona Roudettea otkriva pjevački potencijal, ali i sklonost već toliko puta viđenoj igri na sigurno karakterističnoj za pop glazbu.

‘Pink album’ je nažalost ‘najsvjetliji’ domaći primjer upadanja u zamku drugog albuma.

Najjači adut debija ove grupe iz Essexa leži u kvalitetnom vokalnom i autorskom angažmanu frontmena Stevea Sparrowa, pjevaču čije ime nije za odmet upamtiti.

The Offspring, kalifornijski pop-punk-rock bend devetim studijskim albumom naziva ‘Days Go By’ novcem Columbije, svoje diskografske kuće, sam sebi plaća prijevremenu invalidsku mirovinu.

Ne treba čekati ni bližu budućnost da bi melodični gothic metal postao pop glazba. On je to već danas. To je odavno premosnica za one tinejdžere koji se na svoje uši uvjere da im netko poput Rihanne ili Britney Spears (za one nešto starije) više nije ‘vrh svijeta’, pa se okrenu potpunoj suprotnosti agresivnih gitarskih rifova odsviranih u sniženom ključu.

Zašto Patti Smith ne može snimiti loš album? Za početak bi se odgovor mogao pronaći u tomešto ona ulazi u studio onog trenutka kad ima nešto za reći, potpuno oslobođena pritiska glazbenog biznisa kao takvog. Drugi odgovor leži u tome što je riječ o umjetnici i pjesnikinji oblikovanog stava i karizme, svojevrsnog ženskog Boba Dylana, ali pod uvjetom da je isti pravovremeno bio ‘umočen’ u punk.

Nakon ‘velikog praska’ zvuka Afroamerike i stvaranja brojnih žanrova i podžanrova, ponovno dolazi vrijeme za sažimanje. U eksperiment se upustio Robert Glasper.

Pozdrav iz New Jerseya! Čekam ovaj album već neko vrijeme, naročito nakon što je Fallon najavio da će album sijamski podsjećati na ‘The ’59 Sound’ i pritom lagao.

Vjerojatno najveći problem svakog indie benda je pronaći dovoljno neobičan zvuk po kojem će biti upamćen, a opet da isti bude koliko-toliko slušljiv, jer nisu baš svi genijalci poput Schönberga da u atonalnoj priči pronađu dovoljnu bazu obožavatelja.

Više-manje svatko ima melodiju u glavi kad mu se spomene pjesma „Oh Susannah“ (ili „O Susanna“). Neil Young i njegove stare kolege Billy Talbot, Ralph Molina i Frak ‘Poncho’ Sampedro koji se odazivaju na ime Crazy Horse, odlučili su to promijeniti u korijenu.