Po prvi puta otkad radimo godišnje liste, umjesto dosadašnjih dvadeset albuma, donosimo trideset domaćih i regionalnih albuma koji su po mišljenju redakcije Ravno do dna obilježili proteklu godinu.
Da, dogodilo nam se po prvi put da smo proširili listu. Razlog je dakako u domaćoj i regionalnoj produkciji. Po našem mišljenju jednostavno se do sada nije dogodila albumima bogatija i značajnija godina od ove 2018. na izmaku. Dokaz je to sve zgusnutija i time zdravija konkurencija na diskografskom planu, kako u Hrvatskoj, tako i u regiji. A može se potegnuti i ona stara definicija koja naglašava obrnuto proporcionalno stanje stvari; kad su vremena u društvenom i političkom smislu loša, onda je glazba sve bolja. U tom smislu, scena je sve profesionalnija, buja i razvija se unatoč brojnim problemima među kojima je nedostatak potpore brojnih medija, ne samo onih koje uobičavamo nazvati mainstreamom, zatim tu je i potpuno ignoriranje od strane brojnih radio postaja koje su principom formatiranja programa u konačnici samo onemogućili proboj kvalitetne recentne glazbe pod već poznatom floskulom da im slušatelji kroje program. Slična situacija vlada i u televizijskom eteru, dok u internetskom prostoru, koji se pokazao najagilnijim, još uvijek u nekim državama regije vlada nasušna potreba za specijaliziranim glazbenim portalima.
No pored tih problema, koji su samo vrh ledenog brijega, svjedočimo ekspanziji kvalitete u širokom spektru stilova i dakako dobre glazbe, a čak bez pretjerivanja možemo zaključiti da ova mala regija po kreativnosti i zanimljivosti ponuđenog uistinu nudi nevjerojatnu živopisnu paletu zvuka obzirom na kojem stupnju je domaći glazbeni biznis u odnosu na razvijeni zapad.
Ovogodišnje glasanje išlo je po našem starom ustaljenom sistemu, tj. pravilu po kojem su novinari donijeli svoje godišnje liste koje su u ukupnom zbroju iznjedrile finalnu listu. Listu su ovog puta kreirali Jelena Svilar, Vedran Harča, Ivan Laić, Marko Podrug i Zoran Stajčić. Također se držimo i starog pravila da krenemo od posljednjeg mjesta, ovog puta 30. i završimo s albumom godine. Dakle, skrolajte do pobjednika.
Zoran Stajčić
glavni urednik portala Ravno do dna
30. Sara Renar ‘Gdje povlačiš crtu?’
Vinil koji je objavljen na samom početku 2018. godine ujedno je označio i Sarin ulazak u nezavisne diskografske vode. Objavila je album koji ne ostavlja prostora da se s njega bilo što iskoristi kao komercijalni radijski singl. Dakle djelo se može konzumirati ili u cijelosti ili nikako.
29. Jinho Jinza ‘Today – ’cause the devil told me so’
Izuzetno ugodno iznenađenje iz Slovenije. Oni se zovu Jinho Jinza, a njihov prvi album “Today – ’cause the devil told me so” itekako je dobar ubod za sve one koji vole bazične rock rafale u predjelu pleksusa.
28. Jan Kinčl & Regis Kattie ‘In Plain Sight’
Album ‘In Plain Sight’ označava početak diskografske suradnje između hrvatskog deep house producenta Jana Kinčla i francuskog jazz klavijaturiste Regisa Kattieja, a obzirom na rezultat, treba uputiti parafraziranu nadu u stilu one stare filmske izreke da je to ujedno i početak jednog divnog glazbenog prijateljstva i da će iz njihovog glazbenog labosa ubuduće izlaziti još albuma.
Josip Radić rijetka je zvijerka na našoj glazbenoj sceni. Od svojih je glazbenih projekata napravio nešto što bi se moglo nazvati i nekom vrstom ‘tihog obrta’, što je dakako u samoj suprotnosti s glazbom kao takvom. Snima i producira s velikom strašću. Uz to je izuzetno glazbeno potkovan, kao što je i izvrstan poznavatelj glazbenih razdoblja popularne glazbe. Nakon Valentina Boškovića došao je red na grupu Kensington Lima.
26. Franz Kafka Orchestra ‘Circus Noir’
Bend nastao spajanjem članova Peach Pita i Cul De Saca indiegogo kampanjom je financirao svoj vrlo dobar prvijenac koji donosi nevakidašnji spoj post rocka i jazza.
25. Mile Kekin ‘Kuća bez krova’
Mile je, defakto, umjetnik. Morao je iskoračiti. Morao je opet zakoračiti na pucketavi led pod svojim nogama. Morao je preispitati sebe, onako javno, kako to umjetnici rade. Morao je ponovno pokušati uspostaviti sponu sa svojom generacijom, jer je od dogovječne uspješne spone sa sve mlađim generacijama očigledno primijetio da starih lica u publici ili odavno nema ili ih je jako malo, a Hladno pivo nije kolektiv za veliki eksperiment za koji se spremao od onog trenutka kad je ‘upalio motor svoje četvorke’.
Nema puno bendova alternativnog glazbenog izričaja na ovim prostorima kojima se dogodilo da im spot na Youtubeu bude pregledan preko dva milijuna puta. Beogradskom sastavu E-Play upravo se to dogodilo s pjesmom „Divan dan“. predvođen pjevačicom i basistkinjom Maja Cvetković (uz nju su još i bubnjar Goran Ljuboja Trut koji je svirao je i s Rambom Amadeusom, gitarist Nemanja Velmirović i prateća pjevačica Kristina Jovanović), prilično je ozbiljno shvatio i nasljeđe i zadatak koji nameće takav interes, te je u tom duhu uistinu pažljivo pristupio kreiranju novog albuma „Sloboda“.
Dupli album razdvojen na dva poglavlja, ili albumski diptih ‘To Love…’ (2017.) i ‘To Hold’ (2018.), ovisno kako gledate, potvrda je plodne stvaralačke faze u kojoj se nalazi riječki bend Jonathan i koja će uskoro biti okrunjena i prvom koncertnom turnejom po SAD-u. Grupa je to koja do sada nije napravila krivi korak u karijeri.
Lucija Ćustić, poznatija kao Luce, nije blia u velikoj žurbi. Iako se na domaćoj sceni pojavila već prije tri godine sa zapaženim EP-jem “U bojama”, njezin prvi dugosvirajući album nazvan “Susret” objavljen je tek ove godine. Debut donosi glazbu koja jednako ili čak više nego mjereno trenutnim svjetskim trendovima vodi dijalog s tradicijom šansone i vintage popa svojstvenog ovdašnjim divama koje su joj prethodile.
21. Jasna Jovicevic Sextet ‘Flow Vertical’
“Flow Vertical” je majstorski aranžirana glazbena psihoterapija zvukom seksteta Jasne Jovičević, muzika kao stvorena za izvođenje na Bijenalu, suvremena klasika utpoljena u jazzu, koja je slobodna i rasterećujuća, zavodljiva radije nego atonalna. Jedno od ovogodišnjih najugodnijih iznenađenja regionalne jazz scene.
Riječ o autoru koji je svoju novu domovinu Irsku i dobro nam poznatu priču o odlasku ‘trbuhom za kruhom’ opisao toliko živopisno i realistično da bi njegov debi “Dublin’” trebalo puštati svima onima koji se spremaju na taj korak. Ove godine je otišao još dalje i snimio jedan od tekstualno najpotresnijih albuma koje sam imao prilike čuti u jako dugo vremena.
„Sloboda“ je najangažiraniji album Nine Romić do sada. Iako nema izravnog doticanja s društenom realnošću, težina tmurnih vremena i neizvjesnost kao posebno naglašeni element progovara kroz ‘odškrinuta vrata’. A kontrapunkt toj neizvjesnosti je Ninin vokal koji nikad nije bio jači i glasniji u aranžmanskom segmentu.
Nakon što je krajem 2015. s Golim ženama i albumom ‘Nema labavo’ zacementirao status jednog od najboljih i najduhovitijih domaćih repera sa sigurno najčvršćim pratećim bendom na sceni, Stjepko Galović Kandžija (ili, brate, Hamdija) vratio se sa solo uratkom “Beton” kako bi taj status valjda dodatno i zabetonirao.
17. Ivan Grobenski ‘On Death and Other Problems’
Ivan Grobenski na ovom album, više nego na i jednom prije, dokazuje da je rijetki slučaj spoja istančanih osjeta i sluha u kombinaciji s nagonom da se bejzbolskom palicom razlupa staklarska radnja.
16. Borghesia ‘Proti kapitulaciji’
Album „Proti kapitulaciji“ je eksplozivna naprava koja donosi kopernikanski obrat. Nema zadrške. Nema igranja u rukavicama. Nema tapšanja domaćeg nacionalnog bića po leđima, već je uveden rakurs satiranja nacionalnog bića i njegovog bitka. Borghesia je u strahovitom avangardnom naletu. Čini se da je za Borghesiu ovo je vrijeme kraja koncepta nacionalne države na Balkanu, vrijeme kraja Europe kao takve, jer je i jedno i drugo donijelo sužanjstvo, obamrlost, tugu i duševnu smrt. Na ovom albumu kroz jedanaest pjesama se djeluju lokalno, tj. dijagnosticira se slovenski krah, koji je istovremeno razumljiv i izvan nacionalnih granica, jer iste muke muče zaudarajući Stari kontinent.
15. Mimika Orchestra ‘Divinities of the Earth and the Waters’
Monumentalno djelo mnogoljudnog sastava Maka Murtića. Jedan od najuzbudljivijih albuma ove godine, ali i album koji nadilazi okvire jedne sezone i dakako vokalno-orkestralno djelo koje može svak strano istančano uho omađijati mistikom Balkana.
Po pitanju drugog albuma prigodno nazvanog „Tunguzija“, Svemirko se drži formule ustanovljene s „Vanilijom“, tj. njenom razrađivanju i unapređenju. I time opet prkosi današnjim trendovima koji zahtijevaju od glazbenika konstantnu promjenu od albuma do albuma. „Tunguzija“ je staromodna u pristupu, i u kontekstu vremena kontra od očekivanog. Donosi poboljšanje u produkciji, kao i još veći otklon prema plesnom retro popu.
Mangroove već godinama spada među najkvalitetnije pop sastave koje smo ikada imali, zbog čega pomalo začuđuje činjenica da je Toni Starešinić puno više pozornosti, posebno kod publike, privukao znatno eksperimentalnijim electro-jazz instrumentalima Chuija. U tom kontekstu, “Srce” je moguće promatrati i kao album koji pomiruje dva lica svog autora, te bi Mangroove trebao približiti i onom dijelu slušateljstva koji za hrvatski pop baš i nema pretjeranog interesa.
12. Šumski ‘Ostrvo ledenog kita’
Ponovno okupljanje skupine zagrebačkih zafrkanata zvanih Šumski ima više nego dovoljno promjena u postavi i autorskom izričaju da ga i u tom kontekstu nije pogrešno smatrati i potpuno novim početkom. Za one koji ih pamte iz devedesetih, nemalo iznenađenje mogli bi predstavljati stihovi – nekadašnju zajebanciju u drugi je plan izgurala ozbiljnija, tmurnija tematika koju neizbježno inspirira starenje, posebno jer većini pripadnika kako njihove, tako i mnogih kasnijih generacija godine nisu donijele nikakvu sigurnost i mir, već samo zablude, razrušene iluzije i strah od svijeta koji po svemu sudeći nikada neće prestati ‘zaudarati na fašizam’.
11. Telemama i Pikolomini ‘Kratok album za dvajca’
Dragana Zarevska, alias Telemama i David Angelevski, alias Pikolomini udružili su se na svom prvom zajedničkom albumu. Ona je vizualna umjetnica i kantautorica sklona lo-fi DIY obrascima rada. On je svestrani glazbenik koji iza sebe ima već solidan broj izdanja. Zajedno su pak kreativni duo čijoj maštovitosti je samo nebo granica. Definitivno najbolji ovogodišnji album iz Makedonije.
Sve je vodilo ka ovome. Još od Dječaka i Kiše metaka, no Vojko i Republika Hrvatska dosad još nisu bili dovoljno kompatibilni. Sada se sve poklopilo, tajming je idealan. Idealan za snimanje potpuno apsurdnog albuma u državi koja je krajnju dozu vlastite apsurdnosti upravo dobila preko hotmaila. Za napraviti album koji se bavi pizdarijama u društvu u kojemu su rasprave o lijevodesnim pizdarijama jedini razlog postojanja. Za objaviti album koji je toliko aktualan u problematiziranju ničega da je instantno postao soundtrack ovog izgubljenog naroda za koji se čak i predsjednica otišla pomoliti u Fatimu.
9. Goran Bare & Majke ‘Nuspojave’
Najlakše je upasti u zamku nečije „veličine“. Misliti da se netko tko se odavno dokazao, nema više kome što dokazivati. I povjerovati u PR mail Croatije Records koji je sugerirao da je jasno da su „Nuspojave“ već na prvo slušanje rock album godine. Apsolutno krivo – nakon prvog slušanja već smo imali dobar naslov: „Krvarenje od dosade“. Srećom, ostavili smo album da se pet dana neprekidno vrti i ipak počeli tragati za nekim drugačijim naslovom. Dakle, predomislili smo se. Na albumu se i glazbeno i tekstualno krvari, no ne od dosade. U detaljima je bogatstvo ovog albuma, što je još jedna novost kad su Majke u pitanju. Time je demantiran i još jedan prvotni dojam, onaj da su „Nuspojave“ isforsiran, nedovoljno dorađen album napravljen na brzinu, kao što nikad nećemo zaboraviti stih: “Ljubav bi ponovno bila sa nama, ali problem je što nije zdravstveno osigurana”.
8. Mary May ‘Things You Can’t Put Your Finger On’
Mistična priča koja je započela proljetos singlom ‘Softest Tune’ dobila je svoj nastavak, tj. predivno debitantsko ostvarenje. Naslov recenzije je glasio: “Uperimo prst u najljepše kantautorsko iznenađenje”. Pri tome smo očigledno ostali i u zajedničkom kreiranju liste.
Pršti Edo Maajka pun energije na novom album „Put u plus“. Kao da je upravo došao iz borbe na barikadama. Kao da je uspješno bacio par molotovljevih koktela i jurišao na policijske pleksi-štitove. Onako, ‘lagano’ ugruvan i s nekoliko posjekotina, ali pun elana jer su se specijalci morali povući par ulica dalje nakon okršaja. Ukratko, u ovom trenutku on zvuči kao da je s neke druge planete, iako ga potpuno razumijemo, tako egzaltiran, kao da je neuklopiv u ove naše depresivno-dementne balkanske prilike. A ustvari, kad se pogleda unazad, Edo je uvijek bio takav. “No pasaran!”
6. Tyger Lamb ‘Born Into This’
Za početak ove priče vratimo se na prijelaz osamnaestog u devetnaesto stoljeće i pjesniku Williamu Blakeu, autoru Pjesama nevinosti i iskustva po kojima su U2 nazvali svoja posljednja dva ispodprosječna albuma. Među najpoznatije pjesme iz ovih knjiga ubrajaju se i “The Tyger” i “The Lamb”, a po njima se pak nazvao ovaj zagrebački bend. Ako su ovo Tyger Lambove Pjesme nevinosti, jedva čekamo čuti njihove Pjesme iskustva.
Obiteljski glazbeni obrt bračnog para Lovrenčić proizveo je prvi album. Rastegli su pop okvir koliko god su mogli, nisu iskoračili iz žanra, ali su zato nebrojenim nijansama na svom prvom albumu dotaknuli sve ono što se u popu moglo čuti u zadnja tri, četiri desetljeća. Mixed Up Mary su od albuma „Umolomni“ napravili sažetak pop lektire, široku paletu konceptualno povezanih podstilova, a pritom isporučili koherentnu glazbenu cjelinu.
4. Them Moose Rush ‘Don’t Pick Your Noise’
Bjelovarski prog noise rock trio koji čine Nikola Runjavec, Vedran Marinko Komlen i Branimir Kuruc novim albumom donose svježi dah moderne svjetske rock avangarde. Album „Don’t Pick Your Noise“ tako izbija na čelo kao jedan od najboljih modernih rock albuma, ne samo u Hrvatskoj, već i šire, kako pokazuju reakcije specijaliziranih stranih medija, a upravo je tako nešto i nužno kako bi jedan ovakav kvalitetan projekt uspio, iako u startu nema apsolutno nikakve šanse na domaćem terenu i širem auditoriju. Tako da pored one krilatice ‘svjetsko, a naše’ treba možda i dodati: ‘prije za svijet, a manje za nas’, jer ovi avangardni momci 21. stoljeća, kao da nemaju što tražiti u mentalitetu začavlanom u osamdesete prošlog stoljeća.
3. Bebe Na Vole ‘Hate Is a Wonderful Thing’
Nekako je teško reći je li u pitanju izvrsni progresivni blues, ili fascinantan post-grunge lo-fi album. To je iskonski rokerski grč koji se ne može oponašati, već koji se (kako ide i priča o bluesu) mora živjeti. „Hate Is A Wonderful Thing“ nije album. To je volejčina u zvučnike.
Kako se moglo i pretpostaviti, tako se u konačnici i potvrđuje da je drugi album grupe The Strange jedno od najkvalitetnijih ovogodišnjih rock izdanja. „Echo Chamber“ se svojim tradicionalističkim pristupom, ali i novim čitanjem rocka nameće kao instant klasik, album koji se uvuče pod kožu poput susreta sa starim prijateljem kad se otvore kanali za dobre vibracije za koje već duže vrijeme mislite da vas okrutno zaobilaze. To je uistinu ‘dvorana odjeka’ koja je jeku bolje prošlosti uspješno prezervirala do današnjeg dana.
Neprestano na rubu neodoljive aranžmanske disleksije i naoružan nesumnjivim utjecajima afričkog bluesa, drugi album niškog trija Igralom od točke a do točke b vozi uglavnom istom brzinom, a da pritom putovanje nimalo ne dosadi. Dapače, dinamika i uzbudljivost neizbježni su slijepi putnici na svih osam postaja “Sunovrata”. Cijeli album spoj je nespojivog, pri čemu se spojevi ni ne vide, a sve funkcionira. To je album koji je očigledno najviše omađijao redakciju ovog portala. Kako? Nije ni nama jasno. Valjda je probudio negdje duboku ukopanu Afriku u nama kad smo ga svi uvrstili u vrhove naših lista, što je rezultiralo ovakvim ishodom.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
