Glazbena recenzija - stranica 18

Prema staroj teoriji, svaki punk bend u sebi ima samo jedan ili dva punk albuma, nakon čega će, ako imalo vrijedi, svoj izričaj početi proširivati mnogim drugim utjecajima i žanrovima. IDLESIMA je, istini za volju, trebao jedan album više, a i njihov je punk već u startu bio znatno kompleksniji i eklektičniji od uvriježenih tumačenja istog, no ‘Crawler’ nam ipak može poslužiti kao potvrda te teorije.

‘Red’, četvrti studijski album Taylor Swift, dobio je svoje reizdanje koje naglasak stavlja na autorski pečat. Jednako kao i ‘Fearless’, prvi u nizu iznova izdanih albuma, ‘Red’ je, kao nešto kasniji uradak, ništa nego li nepotrebni povratak u prošlost – i osim prkosnog stava prema Big Machine Recordsu, labelu koji ubija vezu između glazbenika i rada, ovaj album ne donosi ništa novo vrijedno spomena.

Zamišljen kao prvi dio trilogije, album ‘Prokletije’ kombinira eterične instrumentale s intenzivnim pjesmama rođenima iz duha tradicionalne glazbe, ali protkanim mračnijom noiserskom estetikom kakvu i inače vežemo uz ovaj projekt Vedrana Živkovića.

Umjesto tvrdog funka Slya Stonea, Funkadelica i Isaaca Hayesa iz dana soundtracka za blaxploitation klasik ‘Shaft’ ili savršenog soula Marvin Gayeovog ‘What’s Going On’, dobili smo moderniziranu inačicu najpopističnijih faza Kool & the Ganga i Commodoresa.

Novi album zagrebačkog benda Porto Morto uspio je iznova definirati pop. Iako njegovo ‘pitko’ svojstvo inače govori da nije toliko vezan za prostor i trenutak u vremenu koliko za formu, ‘Portopop’ odaje počast asfaltu metropole unutar strukture pop pjesme.

Drugi album nastao u suradnji pjevača Roberta Planta i Alison Krauss s producentom T Bone Burnettom ne ostvaruje značajan pomak u odnosu na njihovo prethodno Grammyjima obasipano izdanje ‘Raising Sand’.

’30’ kao da se ‘čita poput nekog romana’ ili ‘gleda poput neke TV serije’ dok pjesme transcendentno dolaze kao soundtrack radnje koja se odvija.

‘No Nukes’ koncerti bili su doista jedan od vrhunaca te najmoćnije faze benda koji ni četrdeset godina kasnije ne prestaje oduševljavati svojom predanošću i snagom.

Koliko god nakon par EP-ija očekivali album Lovely Quinces, to se još uvijek nije obistinilo u slučaju Dunje Ercegović. Možda, sasvim neočekivano, u dugosvirajući format ušla je sa svojim intimnim side projectom Bad Daughter.

Albarn je snimio težak, dobrom dijelu svoje fanovske baze vjerojatno i pretežak album koji neće iznjedriti velike hitove niti obarati rekorde na streaming servisima.

Nakon što se originalna, prva postava nu-metal outfita Limp Bizkit ponovno okupila 2009. godine povratkom gitarista Wes Borlanda, pričalo se da bi uskoro mogao izaći nastavak povratničkog albuma ‘Gold Cobra’ iz 2011. Međutim, nastavak smo prvi put mogli čuti 12 godina nakon prethodnika, i ‘Still Sucks’ nije zadovoljio.

Poput Boba Dylana i Neil Young se dao u objavljivanje svojih bootleg snimaka. ‘Carnegie Hall 1970’ je prvi od dva nastupa iz legendarne njujorške dvorane snimljen 4. prosinca 1970. godine.

Nema ništa ‘ljepše’ nego recenziju započeti naslovom koji bi moglo zazvučati kao uvreda: kako je to muzičarima koji to čitaju pa ona sijevaju upitnici iznad glava na temu ‘što je pjesnik time htio reći’.

Za album najpoznatijeg švedskog pop kvarteta ne može se izreći ona fraza da je čekan četrdeset godina, ali se zato može reći da je lijepo što smo ga dočekali.

Full of Hell objavili su svoj osmi album ‘Garden of Burning Apparitions’, drugo izdanje pri etiketi Relapse Records.

Između ovih pjesama ne postoji neka jasna povezujuća nit osim činjenice da je riječ o skladbama koje Gahanu mnogo znače, pa ih je odlučio zabilježiti na jednom albumu.

Toni Starešinić, član ili vođa brojnih sastava (Mangroove, At Ease, Chui, Punk Data, Beat Busters, Edo Maajka, Tomislav Goluban, Josipa Lisac…) koji su u proteklih desetak godina odigrali ključnu ulogu u održavanju zanimljivosti i kvalitete domaće scene, lani je objavio prvi album pod vlastitim imenom. Bio je to soundtrack za HRT-ovu dokumentarnu seriju ‘Nesreća’. Ovih dana stigao je njegov novi, prvi ‘pravi’ solo album nazvan ‘Survival Kit’.

Ma koliko ga puta pokapali, punk ne samo da odbija umrijeti, već svako malo izbaci neki novi bend koji raspameti i publiku i kritiku.

U trenutku kada bi svaki provod, barem u Hrvata, trebao završiti u ponoć, Parquet Courts se vraćaju albumom inspiriranim noćnim životom i partijanjem po klubovima. Austin Brown i Andrew Savage se u novim pjesmama ipak ne prisjećaju minulih vremena i svijeta prije covida, već je ‘Sympathy for Life’ velikim dijelom napisan u staronormalnim danima.

Matej Milošev nije nepoznato ime hrvatskoj glazbenoj sceni, svojim sviranjem violončela obogatio je zvuk mnogih na hrvatskoj glazbenoj sceni.

Objavljen posthumno, album ‘Smile’ sisačkog gitarskog virtuoza Damira Kukuruzovića nije kompilacijskog karaktera, što je obično slučaj s posthumnim izdanjima.

Unatoč određenim nesavršenostima ‘Live At The Carousel Ballroom’ predstavlja jedno od zanimljivijih recentnih Cashovih posthumnih izdanja.

‘Rest In Blue’ donosi posljednji uvid u glazbeni opus preminulog škotskog kantautora Gerryja Raffertyja kojeg oni stariji pamte po evergrinu ‘Baker Street’ iz osamdesetih godina XX stoljeća.

Listopad 2021. bit će upamćen što su na hrvatskom i regionalnom pop nebu zasjala dva antologijska albuma: ‘Početak i kraj’ grupe Rebel Star i ‘Southbound’ Kensingtona Lime. Kensington Lima alias Josip Radić s prijateljima već drugi album izdaje u listopadu, vjerojatno zato da mu se pjesme dovoljno isunčaju te godine te da zbog toga zvuče optimistično, toplo i komunikativno.

Nas je u kreativnom zamahu. Samo godinu dana nakon odličnog, hvaljenog i Grammyem nagrađenog trinaestog albuma ‘King’s disease’ uslijedio je nastavak, jednostavno nazvan ‘King’s Disease II’.

Zagrebački dreamcore/noise dvojac Tús Nua objavio je danas svoj dugoočekivani drugi album ‘Nothing Personal’.

Ni s jedne, ni s druge strane Bajakova nije dugo bilo albuma koji ovako snažno poetski i glazbeno trasira ‘middle of the road’ rock and rolla, tj. album koji je sazdan od pjesama i nadasve razumljivih emocija.

Slušajući ‘Budem Budem’ imate dojam kako je pred vama soundtrack dokumentarca u kojem, primjerice, Michael Palin pokušava dočarati život u najzabačenijim kutevima naše planete.

Daleko od toga da drugo izdanje “B Sides & Rarities” nema odličnih trenutaka, no njihov je broj, kao i umjetnički doseg, znatno manji nego na prvoj kompilaciji.

Carolyn Wonderland se doima kao osoba koja voli svakog u publici pogledati u oči i iz srca okinuti riff, solažu ili urlik.