Glazbena recenzija - stranica 18

Album ‘Native Sons’ grupe Los Lobos je posebna ploča koja priča priču o losanđeleskim izvođačima, te pjesmama koje su oni svirali i pjevali.

Gojira je i prije bila žestoka grupa, no razinu moćnog giganta kakvu ima na ovom albumu nije dosad dosezala.

Prvi studijski materijal nakon hokejaške izmjene postave otkriva jednu optimističniju stranu grupe The Strange.

Organska plesna glazba, ona u kojoj programming i druga čuda tehnologije glavnu ulogu i na bini i u studiju prepuštaju ‘živim’ instrumentima, u Hrvatskoj je posljednjih godina dobila nekoliko izuzetnih predstavnika kao što su Chui ili ABOP. Prvi su na plesni podij budućnosti lansirali stare jazz majstore, drugi dokazali da su bas, bubanj i sintesajzeri sasvim dovoljni za dosezanje ‘špice’ na partiju, a negdje između njih smjestio se Kozmodrum, petorka predvođena bubnjarom Jankom Novoselićem.

Je li se Dee Gees ‘Hail Satin’ morao objaviti? Možda da, kao mala šala u ovo hiperozbiljno doba, nikad se ne treba zaboraviti smijati i zabavljati.

Billie Eilish i njen brat Finneas trenutno spadaju u najatraktivnije pojave popularne glazbe. S punim pravom, rekao bih – Billie je svojoj publici ipak dosta bliska i emotivno i generacijski – ne samo da postoji potražnja (jer svašta se danas traži), već postoji i emocija; ono za što se svi love i navode kao primjer apsolutne dekadencije mainstreama. Ili nema emocija ili nema instrumenata, a oba argumenta su zapravo šuplja. It’s not about the tool – it’s about the person who wields it.

Zahvaljujući zna se čemu, posljednjih godinu i pol dana mnogi su dobili priliku za autorefleksiju, promišljanje o samima sebi i životnim prioritetima. Jedan od takvih je i Tim Booth koji se na šesnaestom studijskom albumu dugovječne manchesterske grupe James bori s krizom srednjih godina, prisjeća se prošlih, sretnih i manje sretnih vremena, ali i dolazi do nekih važnih spoznaja o onome što je stvarno pa i jedino bitno.

Rock’n’roll je u posljednjih 20-25 godina prolazio kroz brojne transformacije i utjecaje, a među najvažnijima svakako je njegovo konačno ‘bratimljenje’ s plesnom glazbom.

Jedno od najboljih ovogodišnjih regionalnih izdanja koje još jednom potvrđuje da se golemi dio najkvalitetnijeg glazbenog izričaja s ovih prostora odvija na područjima instrumentalne glazbe.

Tijekom prošlogodišnjeg proljetnog lockdowna Haris Pilton i MC Chakka Svraka radili su na, kako sami kažu ‘jedanaest novih evanđelja’, u šibenskom naselju Crnica. U njihov apokaliptični drum & bass i dub svijet ušli su kao gosti Marko Gaćina, Doggy Brasco, The Natural Dub Cluster, Jova Jurij Žohar, Benjamin Agić, Sharon i Amir Earthling. Rezultat je ‘Životinjska karma’, treći po redu album Kali Fat Duba koji dolazi kao savršeni soundtrack apokalipse u tijeku.

U nizu koncertnih reizdanja Pink Floyda svoje mjesto pronašao i koncertni zapis s britanskog Knebworth festivala koji je prvotno bio objavljen 2019. godine kao dio ‘Later Years’ box seta grupe. Ove godine je pak izašao kao zasebni album.

Crowell se pokazuje kao jedan od brojnih country izvođača koji najbolje uratke ostvaruju u zreloj dobi.

Petorka iz Vučipolja objavila je drugi studijski album svega godinu dana nakon debitantskog ostvarenja.

Ispravna strana tebe nikad nije ona savršena, već ona iskrena. Ona ranjiva, i ona koja je na pladnju svima. ‘Satori in Berlin’ Vanje Zaimović koristeći se osjećajnim velom mračnog folka u otresitom singer-songwriter formatu, ukomponirajuć pritom i dinamičnost poezije, na mala vrata donosi upravo tu ideju.

Bojan Đurđević je svojoj publici poznat kao član grupe Garage In July koja prakticira srpanjski vruće prženi garažni rock. U zadnjih godinu dana Đurđević je pokrenuo solo projekt nazvan Rust Red Romance, koji je nepredvidljivije zvučne slike. Bilo kako bilo, pod kojim god nomme de guerre nastupao, Bojan Đurđević ne prestaje iznenađivati. Rust Red Romance je projekt koji je počeo kao electro-blues na tragu Marka Lanegana i njegovih eksperimenata s elektronikom, a izrastao u ‘analogni’ blues projekt nesmanjene strasti.

Riječ je o bendu koji predstavlja osvježenje na sceni, obzirom da je pronašao sasvim solidni balans između sjevernjačke nadrkanosti i južnjačkog ‘boli me uvo’ mentaliteta.

Vince Staples izbacio je eponimni album, četvrti po redu, u suradnji sa svestranim producentom Kennethom Charlesom Blumeom, umjetničkog imena Kenny Beats. Njihova suradnja pristojni je produžetak fantomskog uda imena ‘FM’ koji je, što svojom pomalo siromašnom produkcijom, što iznimno kratkim trajanjem, što površnom pristupanju samom albumu, loše prošao.

‘A Bigger Bang: Live On Copacabana Beach’ donosi dva sata rokerskog cirkusa u koji su se Stonesi pretvorili do zadnje fazi svoje karijere. Što takvo pretjerivanje utjelovljuje bolje od koncerta koji prati publika brojnija od, na primjer, ukupnog stanovništva jedne Estonije?

Teško je reći bi li koncert održan u londonskom Alexander Palaceu 2018. godine ugledao svjetlo dana da svijet nije zatvorila pandemija koronavirusa. Nekako ‘Education Entertainment Recreation’ u toj konstelaciji stvari dolazi kao svojevrsni dug obožavateljima – podsjetnik da je bend tu s njima, da misli na njih, iako ga nema na pozornicama.

Andrewu Hungu definitivno nedostaje njegov kolega Benjamin John Power.

U posljednjih desetljeće i pol stvarno nije lako biti fan Isaaca Brocka i njegove bande ‘skromnih miševa’ – svaki put kada uđu u studio izbace dobar, ako ne i odličan album, nakon čega uslijedi barem pet-šest godina čekanja na sljedeće diskografsko izdanje.

Muzički kolektiv iz ‘grada koji teče’ Mrave brojim je mlad po imenu, ali je zato star ako se spomenu godine iskustva pojedinih članova: glavni autor Zoran Klasić je jedan dio svoga života proveo u kultnoj grupi Grč, a drugi dio života u grupi Let 3, a u stvaranju ove ploče pripomogao je Matej Zec, aktualni član grupe Let 3.

Još jedan suludi, urnebesni, odvažni i mjestimično briljantni album Ribota i Ceramic Doga koji svjedoči o trulim vremenima koja su nas ponovno zatekla.

Svaku od pjesama sa ‘Path of Wellness’ mogu zamisliti kao dio soundtracka bilo kojeg ofucanog, po svemu mogućem slabašnog Netflixovog dramedyja – a čak i ako se nađe pokoja iznimka, ona je neznatna i nema se smisla na nju pretjerano osvrtati.

Još od dana folk revolucionara iz Greenwich Villagea, akustičari imaju jedan veliki problem, a to je da vrlo lako zaglave u monotoniji, pod uvjetom da se ne radi o stvarno izvanserijskim talentima.

Treći album britanskih indie rockera Wolf Alice nazvan ‘Blue Weekend’ je pun iskričavih zvukova koje privlače pažnju, nudi široku paletu žanrova (najviše se čuje disco), umotanih u indie pop ruho, te možda će nekog podsjetiti na Florence + The Machine kao ‘veliku iduću stvar’ koja dolazi s otoka.

Uz regionalno koncipirani sastav Lelee koji pjeva na svim jezicima bivše Jugoslavije, beogradski bend Koikoi trenutno spada u najvruću aktualnu glazbenu ponudu, i mimo kataloga slovenskog Moonlee Recordsa, koji nipošto nije mirovao tijekom pandemije kad je u pitanju potraga za novim talentima.

Nizanje atraktivnih singlova ne znači automatski i atraktivan album.

‘Danse de la liberté’ tj. ‘Ples slobode’ kao da je album iz nekih naših davnina, dakako gledano u pozitivnom smislu. Isprva, kao da je nespretno sročen i pomalo raskliman, da bi vam se potom uvukao u uho svojom patinom sviračke gracioznosti koja vama kao slušatelju ustvari ugodno izmiče tepih pod nogama i mijenja vam mišljenje na bolje.

Godina koja se u zadnje vrijeme često spominje u medijima koji prate regionalnu muziku je 1981., tada je eksplodirao novi val, izdan je prvi album Haustora, prvi i jedini Šarla Akrobate, prvi album Električnog orgazma, EP Idola… Te iste godine je izdan album Rokera s Moravu, poznat pod imenom ‘Krkenzi kikiriki everidej’ koji se prodao kao i sve novovalne ploče te godine… zajedno.