Glazbena recenzija - stranica 28

‘Gužva u svemiru’ je još jedan prilog tezi da se hrvatska scena u posljednje vrijeme može pohvaliti nizom zaista fantastičnih instrumentalnih sastava među kojima Doringo najviše sličnosti dijeli s radovima Luke Šipetića i njegovog benda nemanja.

Za ‘Tamotaït’ se već na prvo slušanje može ustvrditi kako uz odlični ‘Chatma’ predstavlja vjerojatno najbolji uradak ovog benda.

Moderno kapitalističko društvo ne štedi nikoga. Ono svakim danom testira, promatra, poigrava se s mislima pojedinca sve dok ne postane njegovim dijelom, ili mu pokaže srednji prst.

‘Live at Vinyl Factory’ snimljen je u sklopu programa ‘Vinyl Factory’ na kojem je instrumentalni četverac Truth ≠ Tribe promovirao svoj tada još neobjavljeni debitantski album ‘Distances’.

Je li ‘Gigaton’ najbolji album Pearl Jama u posljednjih dvadeset godina? Možda.

‘I Am Not a Dog on a Chain’ je hrabar album, album na kojem se danas 60-godišnji Steven Patrick Morrissey ‘bacio na glavu’ u neka za njega dosad neistražena ili jedva dotaknuta glazbena prostranstva. 

Digitalna kompilacija okuplja raritete s početka karijere velške pjevačke zvijezde s tridesetak pjesama snimljenih na etiketi Decca Records.

Zagrebačka grupa Como Bluf danas se predstavila objavom eponimnog EP izdanja za Dostavu zvuka.

Nemamo baš običaj recenzirati 7-inčne singlove, ali nekad treba napraviti i iznimku. Iznimka je ovog puta L.H.D. – sisački bend kojeg su osnovali Lada Furlan Zaborac, Hrvoje Zaborac i Dinko Tomljanović, članovi ugaslih The Bambi Molestersa.

Nakon izvrsnih albuma sa Sons of Kemet i The Comet Is Coming, Shabaka Hutchings treću godinu zaredom zakucava, ovaj put sa južnoafričkom kombinacijom koja nosi ime Shabaka and the Ancestors.

Jedno kontemplativno, i preko Bandcampa dostupno, djelce za ove dane kad se neumitno osjećamo kao da smo u čekaonici za pakao.

Ako ste štovatelj likova i djela Franka Zappe i Captaine Beefhearta, onda vam zatitra srce na objavu izdanja kao što je Krv u stolici.

U tehničkom i produkcijskom smislu ‘Love Supreme’ je zasigurno najbolji album grupe Moskau dosad.

Dan Bejar je album nazvao svojevrsnim hommageom glazbi svoje mladosti, prvenstveno synth-popu, što bi manje upućene vrlo lako moglo navesti na krivi put.

‘Kontura’ je logičan nasljednik debi-albuma ‘Smiješ zaurlat’ na kojem je jasno naznačen kurs prema Pipsima, projektima Aljoše Šerića te brit-popu.

Zbirka rijetkih snimki i fotografija velikoga Hanka Williamsa snimljenih u radijskoj emisiji 1951. godine koju je financirao proizvođač brašna, udvostručuje količinu glazbe koju je za sobom ostavio jedan od najslavnijih country kantautora u povijesti.

Riječki glazbenik je u novoj inkarnaciji okupio bend i na početku godine objavio album stopostotnog rocka izvedenog bez zadrške.

Postoje bendovi čiji vas albumi nikada neće iznenaditi, na kojima ćete baš svaki put naći upravo ono što očekujete, bilo da je riječ o produkciji, žanrovima, poetici ili desetljećima postojanoj razini kvalitete.

‘Father of All Motherfuckers’ je kratka kolekcija pjesama (malo više iznad 26 minuta!) koja je sonično u svom značajnom dijelu prilagođena formatiranim radijskim postajama,

Kronološki i uz kvalitetan komentar kolega prolazimo prvom polovicom karijere jazz legende Milesa Davisa na soundtracku dokumentarnog filma koji će uskoro biti prikazan na PBS-u.

‘KIWANUKA’ je album koji otvara prostor ljudskosti, onom naizgled tako lako ostvarivom, a opet toliko potisnutom u svijetu koji se lakše odaje histeriji, sumnji, zatvorenosti i anksioznosti. Voljeli ili ne voljeli glazbene 60-te, ovaj album će vam jednako efektno doći kao terapija.

Deseti album londonskog psihodeličnog jazz kolektiva svakako je jedan od najzanimljivijih albuma u ranoj fazi 2020. i jedan od onih kojima ćemo se često vraćati kako ista bude odmicala.

Požeški rap rock kvintet objavio je svoj debitanstki album.

Pulska Dogma se s prekidima preko četvrt vijeka brine da svekoliko općinstvo lijepo pleše uz funky ritmove. Album ‘Nemir’ nastavlja tu liniju.

Nova ploča Drive-By Truckersa nastavlja gdje je prethodna ‘American Band’ prije tri i pol godine stala, ali još je više politički nabijena, upućuje još oštrije kritike na račun društvenih uvjeta u Americi 21. stoljeća te još temeljitije analizira problematiku oružanog nasilja.

Zašto, unatoč mišljenjima nekih glazbenih novinara, albumi uživo još uvijek imaju smisla.

Osjećaj kao da je Divljan duhom bio prisutan na tom nevjerojatnom koncertu za koji bih želio da se dogodi i u mom gradu, čak štaviše u istom poretku pjesama kao što su predstavljene na albumu. Niti što u koncepciji ne nedostaje, niti ičeg ima previše.

Svoj drugi album ex-Yu gastarbajterska grupa Analiza uma (značajan dio vremena članovi provode u Njemačkoj) je promovirala pustivši u eter čak šest singlova, no niti jedan se nije nametnuo kao hit.

Za sve one koji žaluju za nekim prošlim vremenima u kojima je i na ovim prostorima bilo ludo revolucionarnih poteza poput onog kad je redakcija davno ugaslog glazbenog časopisa Džuboks negdje na početku osamdesetih godina prošlog stoljeća za bubnjara godine proglasila ritam mašinu, treba imati na umu da smo upravo sad u prilici argumentirano za najbolji album klupske elektroničke glazbe proglasiti onaj koji je u potpunosti odsvirao bend.

Nedostaje neka ‘krovna konstrukcija’ koja bi svemu dala fokus i istoznačnost jer se ne može izbjeći da je koncepcijski dojam kako je riječ o skupu pjesama s različitih izvorišta i različitih faza, skoro kao kompilacija, ali i kompilaciju treba znati složiti.