Glazbena recenzija - stranica 56

Lista najboljih 20 albuma 2013. godine je zbog izuma demokracije pretvorena u listu najboljih 27 albuma. Zašto i kako saznajte u retcima ispod. I naravno vaše je demokratsko pravo da se ne morate slagati s mišljenjem novinara s ovog portala.

2013. došla je do kraja, a time i podvlačenje crte najbolje što se po našem skromnom sudu dogodilo u svijetu glazbe. Kao i prošle godine počinjemo s jazzom. Na sreću ne bavimo se politikom i ekonomijom jer u tom slučaju ne bi znali što na te liste staviti obzirom da tumaramo kroz recesiju i očaj. Na sreću glazba je lijek, a recept s popisom onog najboljeg što je iza sebe ostavila 2013. u jazzu napisao je naš ‘primarijus jazza’ Vid Jeraj.

Nema potrebe javno se posipati pepelom i piti rasol za kaznu pred sam kraj kalendarske godine, ali treba biti čovjek, zanemariti ponos i reći da nam je žao što smo toliko čekali iskritizirati prvijenac Punčki.

Dugoselski bend Olovni ples već je s prethodnim albumom ‘Sloboda’ pokazao svoj umjetnički i svirački kapacitet (iako ispred njega ima još solidnih stvari). ‘Nulti dan’ koji se pojavio na samom kraju ove godine pruža još objedinjeniju priču u kojoj Olovni ples kuca na vrata domaće prve lige rocka. Za sada po kvaliteti. stoga bi se Croatia Records kao njihov izdavač trebao pobrinuti za dostojnu prezentaciju, jer u svom katalogu ima odličan album. Širi sloj slušatelja tek treba otkriti ovaj bend.

Drugi album ‘Shangri La’ definitivno cijepa Buggovu bazu obožavatelja na dvije frakcije – one kojima je draža njegova dylanovština s prvijenca i one kojima je draži ovaj novi ‘Englez iz Nashvillea’.

Usred pomalo trontljavog izdanja kohorte kontrabasista Adama Lanea, lidera Full Throttle Orchestra na ljubljanskom jazz festivalu prošle godine, zamijećena je trombonistica Reut Regev, kao iznimka koja potvrđuje pravilo. Iako je ova Izraelka preseljena u New York, u brass-sekciji dijelila mjesto s rađajućim zvijezdama kao što su Bauder, Santos-Silva i Wooley, u svakom je solo-izlazu pokazala i mišiće i volju i viziju. Čega ne manjka ni na drugom liderskom albumu R’Timea, ‘Exploring the Vibe’, na kojem sudjeluje i njezin suprug Igal Foni.

‘Netko mi je rekao da imaš dečka koji je izgledao kao moja djevojka iz veljače prošle godine’, pjevao je Brandon Flowers samouvjereno ne bi li se nametnuo prije deset godina u Americi. Iako bi i danas u Hrvatskoj mogli završiti na lomači zbog ovakvih blasfemičnih stihova, 2003. The Killers nisu bili ništa kontroverzno, osim četvorice campy momaka što sljubili su Bowieja, Joy Division, New Order i Bossa već u debitanskoj ‘Somebody Told Me’ – bijesnoj garage-pop stvarčini s oštrim bubnjevima.

Elektro-jazz priča koja je započela prošle godine kad se instrumentalno društvo iz benda Mangroove (Toni Starešinić, Đuro Dobranić i Andrej Jakuš) okupilo i počelo eksperimentirati sa zvukom prozvavši se Chui dobila je svoj nastavak.

Bajkoviti bend iz Dubrovnika prvim je singlom izazvao euforiju. Prvim je albumom, pak, malo smanjio doživljaje.

Svako novo izdanje australskog violinista i improvizatora Jona Rosea razlog je za malu svečanost, tako i disk ‘Colophony’ suobjavljen s kontrabasistom Mainradom Knerom i elektrofonikom Richardom Barretom.

Dodatno ‘Extra’ izdanje nije potpuna i koherentna cjelina, već mješavina slatkiša različitih i prije svega žešćih okusa.

Dvostruko CD reizdanje nekadašnjeg trostrukog live albuma ‘Wings Over America’ pravovremeni je podsjetnik na bend i McCartneyev opus iz 70-ih koji s vremenom samo dobiva na važnosti i vrijednosti.

Jedan od glavnih naputaka za improvizaciju, koja je svojim sljedbenicima ostavio legendarni pijanist Thelonious Monk, glasi, ‘klavir treba svirati tako da date bubnjaru puno posla’. Definitivno je razlog da bi se Satoko Fujii skoro moglo prozvati i udaraljkašicom, osim primarno klaviristicom koja se kreće stazom jazza budućnosti.

Nova ženska glazbena senzacija je američki indie pop trio Haim. Prvijenac ‘Days Are Gone’ svakako je zanimljiv u pop segmentu, no indie tu treba tražiti povećalom.

Vatri nikad nije nedostajalo izdanja. Stoga nije baš najjasnije zašto se diskografski plodan bend odlučio na recikliranje vlastite prošlosti.

Vijesti o zdravstvenom stanju Lemmyja Kilmistera ove godine nisu bile ohrabrujuće. Valjda iz inata, Motörhead je objavio suludo dobar album.

Svakako najistaknutiji kontrabasist generacije rođene pedesetih koji se probijao kroz loft-scenu sedamdesetih, skladatelj Mark Dresser i danas smjelo istražuje i proširuje zvuk s kojim ga se identificira već petnaestak godina.

Najavljena diskografska pauza je gotova – Pearl Jam se vratio s dvanaest novih pjesama.

Neobičan spoj odveo je njegove aktere u neobičnom smjeru, a slušanje onog što srce kaže iznjedrilo je izvrstan album. Elvis Costello s ovakvim uratkom bez problema može završiti i na današnjim plesnim podijima.

Nakon što je na prijelazu milenija došlo do revalorizacije glazbe osamdesetih, u sivom je polju između post-rocka, indie-rocka i elektronike, a pogotovo smooth jazza koji se prodaje za nešto sasvim drugo, posljednjih godina nastala poprilična gužva. A gužvu su iskoristili i njene uzde na vrijeme uhvatili, kako vam drago, mnogi…

Beogradski bend Bitipatibi je nešto što tek treba biti otkriveno zapadno od Dunava. Da nije bilo kompilacije ‘Bistro na rubu šume’, možda je upitno da bi i njihov debi album ‘Lešnici divlji’ došao i do naše redakcije.

‘Loud Like Love’ pati od suvremenog virusa dugovječnih bendova previše oslonjenih na stari zvuk toliko da im noviteti zvuče kao reciklirane zaboravljene B-strane ili neobjavljene singlice, a Placebo nije iznimka i sedmi im album rezonira prijašnjim izdanjima.

Svaki veliki bend u svojoj karijeri mora napraviti barem jedan loš album. Za Arcade Fire ovo je prvi, a nadam se i posljednji takav slučaj.

Treba malo vremena naviknuti se na Overflow koji pjeva na hrvatskom jeziku. Dvadeset godina slušanja istog na engleskom ipak uzme kakav-takav danak…

Veteran techno zvuka ušao je u regresivnu fazu, no i u njoj teži novim rješenjima. Pored toga je uspješno iskoristio gostujuća zvjezdana imena i posložio ih u svoju slagalicu ne oštetivši njihov integritet.

Pickwick je šesteročlani bend iz Seattlea koji u tamošnjem muzičkom ekosustavu egzistira već neko vrijeme.

Zagrebački bend Go No Go, iznikao prvenstveno iz grupe Ruiz (ako se gleda na omjer članova) objavio je svoj drugi EP jednostavna naziva ‘2nd’.

Bliži se vrijeme podvlačenja crte u tekućoj diskografskoj godini, pa je red osvrnuti se i na neke albume koji nisu baš recentnog (jesenskog) datuma, ali ih vrijedi spomenuti. Ipak je riječ o Liamu Gallagheru i njegovom bendu Beady Eye čiji nastup nije bez vraga na ovogodišnjem Glastonburyju proglašen najboljim od strane publike.

Velikogorička grupa Mel Camino se nakon albuma ‘Kapadokija’ koji se našao i u distribuciji jednog našeg mainstream diskografa, odlučio vratiti u DIY vode. A rezultat je ‘Kolumbo svoje duše’.

Uoči prvog zagrebačkog koncerta The Dillinger Escape Plana treba se osvrnuti na njihov posljednji album ‘One Of Us Is The Killer’.