Glazbena recenzija - stranica 56

Bez obzira što je ovo Avdićev najlabaviji i najmanje kompaktan album do sada, njega se voli i dalje ako ga se voljelo i ranije. Jer i dalje on ostaje ratnik koji se bori protiv tamnih sila naše primitivne prirode.

Vrti se već duže vrijeme ‘Yeezus’ u mom playeru. Često i na repeat. Brzinske analize posljednjeg albuma Kanye Westa nisu dolazile u obzir već nakon prvog slušanja. Tad je odmah bilo jasno kako se radi o nesvakidašnjem hip hop albumu. No trebalo ga je ‘testirati’ na to koliko može izdržati na duge staze, bar kad su uši ovog recenzenta u pitanju.

Robin Thicke odlučio je stati na sapun. Zasad je uspješno otklizao do trona ljetnog superstara. No sa sapunom ispod nogu se nikad ne zna…

Inspiracija škotskih rokera, omiljenih i u našim krajevima, na silaznoj je putanji. Nema ni pravih misli, ni pravih riječi, ni prave akcije, već samo napor za održavanjem u mainstreamu.

Vjerujem da bi najradikalnija odluka u ovom trenutku, ujedno i dobro promišljena, bila kad bi riječki Let 3 odlučio više nikad ne pokazivati spolovila, ne zabijati ruže u guzice i iz istih ne ispaljivati čepove, odlijepiti brkove s lica i skinuti kardinalske plašteve. Onda bi ostala samo glazba i prostor za nove ideje.

Nema avangardnog popa, ako u njemu nisu glazbeno dobro potkovane face, po mogućnosti džezisti. To dokazuje i posljednji, šesti album, ‘Cricklewood Broadway’ norveškog jazz benda Beady Belle koji su 1999. osnovali pjevačica Beata S. Lech i njen budući suprug Marius Reksjø.

New York Times je napisao za Gary Clark Jr.-a da bi mogao biti novi Hendrix. Koliko god to bombastično zvučalo možda i nije daleko od istine, jer novi genije električne gitare je zakoračio na scenu ne ostavljajući nikoga ravnodušnim.

Glas Madeleine Peyroux sama je srž jazza i soula – prigušen, baršunast, savršeno odmjeren, a opet toliko sjetan da iako je potpuno nenametljiv svakim trenutkom sve više osvaja i privlači pažnju. Ona gotovo da ne može promašiti.

Album ‘Outlaw Gentlemen & Shady Ladies’ danskog benda Volbeat prvi je koji se u prvom tjednu objavljivanja našao među prvih deset mjesta prodaje na američkom tržištu (prvi je taj uspjeh postigla dance grupa Aqua iz 1997.), mjereno Billboardom, naravno. Veliki uspjeh za ove Dance, ali poražavajući ishod za ono što danas prolazi pod nazivom: heavy metal.

Slovenski noise bend Nikki Louder na trećem albumu rasteže stilske okvire, ali i radi na lakšoj slušljivosti cjelokupnog materijala.

Treći album zagrebačkog subreggae kolektiva trebao bi biti neizostavni dio svačije prtljage – gdje god krenuli, posebice za jug.

Dobro poznata figura zagrebačke lo-fi indie-pop scene Matija Habijanec, the artist formerly known as Marshmallow(s), objavio je, ponovo za vlastitu etiketu, novi album kojim se svečano obznanjuje nova faza u njegovu radu s bendom ponešto izmijenjenog imena i sastava, The Marshmallow Notebooks.

Album ‘U redu je’ prvi je kreativni pad nakon uzlazne putanje započete s ‘Malim stvarima’ otkada Elemental djeluje u klasičnoj postavi benda.

Zagrebački sport-rock bend Peach Pit koji nagodinu navršava 20 godina, objavio je audio-kazetu s filmskom glazbom, podsjetivši svoju fanovsku bazu na stalno koketiranje s filmskim medijem. Ono je započelo već s ‘Tricky Slaughter Operation’, naslovom albuma iz 1998. godine, ujedno i citatom šlagvorta iz kultnog filma ‘Brain Dead’ Petera Jacksona. Na istom se albumu pojavljuju kompozicije naslovljene po ‘Metropolisu’ Fritza Langa, te ‘Dr. Strangeloveu’ Stanleya Kubricka.

U Zagrebu su demonstrirali svoj power hard rock na INmusicu. Formula je nepromijenjena od trenutka kad su 2007. debijem „Runnin’ Wild“ dali do znanja kako u njihovim životima postoji AC/DC i samo AC/DC.

S vremena na vrijeme dogode se kompilacije koje fotografiraju trenutak vremena kojem se kao slušatelji vraćamo i držimo ih značajnima. ‘Bistro na rubu šume’ ima taj potencijal…

Spoj velike orkestracije i moderne glazbe nikad nije bio fascinantniji. ‘The Golden Age’ je dokaz toj tvrdnji.

Kontrolirano ludilo ili nekontrolirani red – općenito se nameće pitanje prilikom preslušavanja glazbe grupe Radost! koja je od početka na pravom putu, ako se uzme u obzir da bi originalnost trebala biti imperativ svakog benda.

Jedna od malobrojnih zvijezda hrvatskog zabavnjaštva što sjaje dostojanstvenim sjajem, Oliver Dragojević već nas četrdesetak godina postojano šarmira glasom, pojavom i lakonsko nepretencioznim, duhovitim javnim nastupom koji kao da odražava misao – Ja samo volin’ pivat’, nije to tako važno, puno vam hvala što vam se sviđa to što radim.

Vraški lik je taj Hugh Laurie. Taman kad je počeo umarati kao Dr. House u par posljednjih sezona kad se špranca (koja je u početku bila genijalna) izlizala, uskočio je u glazbu. Da nije valjao, utopio bi se, pa bio i sto puta Dr. House prije toga.

Drito smo na polovici godine glazbene 2013. koja je, nakon plebejski siromašne 2011. , poslovično zgodne 2012., ponudila u najmanju ruku slatke brige za ‘decembarske liste’ najboljih ovogodišnjih ploča. ‘Trouble Will Find Me’, šesti studijski album The Nationala možda nije najbolja ploča proizašla iz ove renesansne 2013. ali je svakako najpametnija.

Malo koji bend živi rock and roll toliko frenetično kao Guitar Wolf. No koliko god često njihovi koncerti izmiču kontroli i pretvaraju se u anarhiju u kojoj gitarist i pjevač Seiji a ka Guitar Wolf zna i fanovima iz publike dati svoj Gibson SG i pustiti im da sviraju pjesme, toliko su koncizni po pitanju hvatanja te anarhije zvuka u tonskom zapisu na albumima.

Od Nizozemaca, male europske nacije ne baš praktičnog jezika, još krajem 80-ih u Jabuku je znao navraćati blueser Hans Theesink, dok se kroz devedesete na koncertima od KSET-a do Šalate izoštrila i čitava post punkerska linija. Na polju pretenzije povezivanja svjetova improvizirane glazbe i rocka, svoje zasluženo mjesto ima i nizozemski klavirist i orguljaš, te lider malih sastava i ansambala Michiel Braam.

Francuski slobodni improvizatori Noël Akchoté i Jean-Marc Fousset scenski susreću Rogera Turnera, eminentnu figuru istovjetne britanske struje povodom koncertnog hommagea Dereku Baileyu (1930-2005). Ovogodišnje izdanje snimka je nedavnijeg koncerta koje objavljuje švedsko-francuski izdavač specijaliziran za izdanja žive svirke.

Biti originalni autor ili izvoditi tuđe pjesme? Kad je riječ o Ericu Claptonu, on je izuzetak. Kod njega to nikad nije bilo važno – stara škola za koju je bitno samo jedno, a to je da finalni proizvod zvuči najbolje moguće.

Jazz orkestrom HRT-a prvo se ‘poslužio’ Matija Dedić, a potom supružnici Lela i Joe Kaplowitz, no ishod nije bio jednako uspješan.

Pionirsko mjesto u povijesti hrvatskog rocka Mlinarec je kao glavni autor i najistaknutiji član Grupe 220 osvojio samim faktom da je bila riječ o prvom rock izvođaču u SFRJ kojem je uspjelo objaviti dugosvirajuću ploču.

Sakrijte čudovišta jer Queens of the Stone Age proždiru sva bića tame i za sobom ostavljaju mračinu zazornih zvukova!

Šarm neizbrušene nedovršenosti inačica uvezenog blues-folka donekle prilagođenog Podravini – ponajviše u temama i jeziku tekstova te u izboru instrumenata – svakako jest jedan od aduta cjeline, između ostaloga i kao hvalevrijedan izraz antisrednjestrujaškog otpora.

Na dvostrukom CD-u ‘1947 – hommage a Sergio Endrigo’, ‘djetetu’ producenta Edija Cukerića i dizajnera i redatelja spotova Mauricija Ferlina, nevolje sklapanja fluidne kompilacije različitih autora uspješno su savladane te se on vrsnoćom i brižnošću izrade svrstava među malobrojne uistinu dostojanstvene, odnosno među najbolje primjerke takvih pothvata kao što je, primjerice, ‘Return of the Grievous Angel: A Tribute to Gram Parsons’ (1999.).