Category archive

Recenzija - stranica 20

/ Recenzija

A Place To Bury Strangers ‘See Through You’ – možda i najbolje dosad

Vedran Harča

Poslije nekoliko manje zanimljivih albuma i (posebno) koncerta u Močvari u rujnu 2018., Olivera Ackermanna i A Place To Bury Strangers sam otpisao kao kreativno manje-više potrošeni bend. S obzirom da se kroz nekoliko dana vraćaju u klub na Savskom nasipu, odlučio sam im dati još jednu priliku i provjeriti novi materijal 'See Through You' koji je na kraju ispao ne samo povratak u formu, već i jedno od njihovih ponajboljih ostvarenja. Više

/ Recenzija

Konstrakta ‘Triptih’ – najljepši užas

Zoran Stajčić

Trebala je to 'samo' biti inteligentna provokacija iz intelektualnih krugova na temu propasti građanskog društva za ne baš široki spektar auditorija, ali žica je neočekivano pogođena prvom iskrom na natjecanju Pesma za Evroviziju (nekad Beovizija) nakon čega je Konstrakta postala pop fenomen koji se nastavlja širiti poput šumskog požara cijelom regijom, ali i daleko šire. Njen 'Triptih', objavljen na Youtubeu, nije mogao izaći u boljem trenutku. Više

/ Recenzija

‘Euphoria’ (2. sezona) – ekspanzija ovisničkog pakla

Zoran Stajčić

U drugoj sezoni HBO-ove TV serije 'Euphoria' koja se bavi tinejdžerskim problemima s odrastanjem, u što su uključeni droga i nasilje, kreator Sam Levinson otišao nekoliko koraka dalje spram prve sezone koja se 2019. činila gotovo nenadmašnom u svojoj kreaciji. Više

/ Recenzija

‘The Batman’ – superherojski noir

Ivan Laić

U Reevesovom filmu Batman riješava zagonetku koja stoji iza niza ubojstva dijaboličnog Riddlera, a cijelo okružje ugođeno je u neo-noir atmosferu koja savršeno pristaje uz Gotham City do kosti ogrezao u korupciju i kriminal. Više

/ Recenzija

Hram ‘Bijes’ – Šibenik je dobio hip-hop hram

Marko Baković

Šibenski hip-hop kolektiv Hram objavio je svoj prvi album 'Bijes'. Radi se o odličnom, žestokom i odrješitom hip-hop albumu koji u svih svojih 13 pjesama ne povlači kočnicu i punim gasom energično gazi preko tvrdih i mračnih hardcore rap beatova. Više

/ Recenzija

Trokut ‘Rotate, Align’ – inspirirano svjetlima i tamom velegrada

Zoran Tučkar

Kolektiv koji je započeo svoje putovanje kao Trokut i požnjeo simpatije publike i kritike kadrovski se osvježio te povećao na pet članova, no ime još nije promijenio u Pentagon. Kroz sve te promjene jedna je stvar ostala konstanta - težnja prema introspektivnoj elektro-jazz muzici pogodnoj za mračnu sobu u predgrađu i plesni podij u 4 sata ujutro - specijalno za one koji plešu kao da ih nitko ne gleda. Više

/ Recenzija

Bonobo ‘Fragments’ – after bez partyja

Vedran Harča

Svima koji smo redovno posjećivali koncerte, novonormalno je itekako ostavilo traga na društvenom životu, no možda i najgore su prošli ljubitelji elektronske glazbe. Klasične bendovske svirke se, barem po najavama, polagano vraćaju, dok bi se, uz sva ograničavanja radnog vremena, razmake i druga stalno mijenjajuća pravila, samo najveći entuzijasti usudili krenuti u organizaciju nekog rave partyja. Više

/ Recenzija

Elvis Costello & The Imposters ‘The Boy Named If’ – poput izgubljenog albuma Attractionsa

Vedran Harča

Na svoja trideset i dva studijska albuma, Elvis Costello se okušao u skoro svim glazbenim žanrovima, s neujednačenim, ali uvijek barem solidnim rezultatima. Usprkos tome, nikad nije nadmašio eksplozivnost i iskričavu neurotičnost iz vremena prvih punk i new wave ratova, za vječnost ostavljenu na legendarnim pločama 'My Aim Is True', 'This Year's Model' i 'Armed Forces'. Toga, ako je suditi po posljednjim izdanjima 'Spanish Model' i svježe objavljenom 'The Boy Named If', i sam postaje svjestan. Više

/ Recenzija

Bohemija ‘Putujemo’ – Autobus Calypso 2.0

Zoran Stajčić

Čemu služi glazba, ako ne tome da bude prijevozno sredstvo duše u neke bolje krajeve? U današnje vrijeme nikad nije bilo lakše fizički negdje otputovati, ali su okolnosti takve da je najsigurnije da tijelo ostane gdje jest, dok duša 'sa spakiranim koferima' samo čeka prvi zvuk koji će je odvesti negdje drugdje. Više

/ Recenzija

David Bowie ‘Toy’ – odbačeni izlet u autorefleksiju

Ivan Laić

Dvadeset godina nakon što je snimljen, a više od pola stoljeća nakon što su napisane pjesme koje ga čine, 'Toy' se napokon pokazuje kao dobrodošla pojava u gomili posthumnih Bowiejevih izdanja kojih je toliko da njihovo temeljito preslušavanje kroz godinu iziskuje pozamašan komad čovjekova vremena. Više

Idi na Vrh
X