Glazbena recenzija - stranica 66

Trilogija je uspješno zaokružena, a Vlado Simčić Vava nas je uspješno podsjetio kako je pojam da živimo u ubrzanim vremenima možda samo iluzija…

Grupa Bombay Bicycle Club opasno cilja ka gornjem domu indie glazbe. Samo što to više rade proračunatošću, a manje originalnošću. Izgleda da je u nezavisnom zvuku dovoljno novca da bi se zaigralo po ustaljenim trendovskim pravilima popa.

Eskapistička slika današnjice prožeta kroz nutrinu pojedinca… A još ima i potencijalnih hit singlova. ‘Još’ je daleko od labuđeg pijeva. Svadbas zaslužuju novu renesansu.

Koncertni album francuske pjevačice pokazao je da Zaz nije studijska iluzija.

Slavni kanadski kantautor objavio je novi studijski album nakon osam godina diskografske hibernacije.

Debitantski album splitskog glazbenika nije na našu scenu donio nikakvu revoluciju, no to nije razlog da odmah otpišemo B.B. Konga.

Definicija kaže kako umjetnik ne izmišlja ništa novo, već samo za razliku od većine, vidi drugačije svijet koji ga okružuje. Kate Bush ponovno nas je podsjetila na tu definiciju.

Metallica je za svoj 30. rođendan ponudila fanovima četiri pjesme koje su otpale s ‘Death Magnetica’.

15 godina – 15 hitova plus jedna nova pjesma. Najpopularniji njemački bend kompilacijom je proslavio dekadu i pol adrenalinskog i provokativnog glazbenog rada.

Možda su očekivanja bila prevelika, možda je Lana Del Rey u vrlo kratkom roku postala zvijezda, možda nije ni imala za reći dovoljno kvalitenog u čak 15 pjesama… ‘Born To Die’ je dobar album, ali ima i svojih slabih trenutaka.

Još se prije 4-5 godina govorilo se o stvaralačkoj snazi beogradske grupe Jarboli, a danas se bez imalo okolišanja može reći da je riječ o najboljem srpskom, ne samo indie, bendu.

Od indiea do dancea – to bi ukratko bio opis skoro desetogodišnjeg puta njujorške grupe The Rapture kroz tri objavljena album.

Slijedom jučerašnje odluke šačice hrvatskih glasača, donosimo vam recenziju albuma jedne od trenutačno najpopularnijih pop zvijezda iz naše razvijene sjeverne regije Slovenije.

Njemačkog elektroničara koji je ljubav prema ritmu zamijenio ljubavlju prema zvukovima zapazio je Mute Records, a to se u vremenu rasta popularnosti dubstepa pokazalo kao dobar diskografski potez.

Objavljena je kompilacija najvećih hitova The Beat Fleeta.

General Woo je napravio kvantni skok u reperskom satiranju svakodnevnog hrvatskog čemera & jada, a onda se pojavio Golem – adrenalinski glazbeni kolektiv koji je dimenziju naše & globalne realnosti lansirao u sferu teatra apsurda.

Pjesme iz ‘The Muppet Showa’ nisu ‘materijal’ koji se lako može krojiti. Nakon preslušavanja ‘Zelenog albuma’ jasno je da je današnjim glazbenicima jednako teško uskočiti u to stanje svijesti i muziciranja.

Iza Patricka Wolfa je pet albuma, možda mi ga je nekad prije puno godina netko i spomenuo, ali nisam obratila pažnju – čitaj: obradila ga googlanjem.

Razmontiran je stari Snow Patrol i izgrađen novi, koji po svoj prilici plovi u dobrom smjeru, a također ima i nekoliko vanserijskih pjesama koje će u ulozi singlova biti povoljan vjetar u jedra.

Drugi album Florence + Machine predstavlja napuštanje indie struje i punokrvni ulazak u pop vode i to toliko uspješan da će se vjerojatno na ovogodišnjem Brit Awardsu pjevačica Florence Welch zajedno s Adele umoriti od stalnog hodanja po nagrade do pozornice. Iako BA izlazi s nominacijama 12. siječnja, ishod se čini predvidljiv…

Prvijenac zagrebačke skupine Radio Luksemburg nije ono što smo, iz nekog razloga, naivno očekivali.

Splitska hip-hop skupina Dječaci drugim su albumom medijski lansirani u urbanu elitu. Je li im tamo mjesto?

S trećim studijskim albumom “The Junk of the Heart”, britanski The Kooks odlučili su ne biti više britanska inačica The Strokesa, te uhvatiti zvuk koji je najbliži uzoritim im Beatlsima.

Ako je muzičarska Valhalla reći za nekoga da zvuči jednako uživo kao i na albumu, onda je The Bambi Molesters i ‘službeno’ tamo. Plastični dokaz je koncertni film u režiji Marca Littlera i dvostruki album ‘A Night In Zagreb’ objavljen 19. prosinca, a sniman samo jednu večer 30. ožujka ove godine u Teatru &TD.

Svakako je zanimljivo kad jedan mladi trombonist koji je najčešće u ulozi pratnje velikim zvijezdama, okupi iste i kaže: ‘Sad sam ja glavni!’

Preslušali smo što smo više mogli, recenzirali koliko god smo stigli, a na popis najboljih stavili one koje smo upamtili po dobru. Kritičarski trojac portala Ravno do dna Thompson-Podrug-Sporiš, koji se međusobno ne može suglasiti niti oko najboljeg albuma Dua Pegla, patentiranim je sistemom bodovanja iznjedrio jedinstvenu top-ljestvicu najboljih stranih izdanja godine.

Nekad je vrijedilo pravilo da što je stanje u državi lošije, to je scena bolja i po tome bi 2011. trebala biti glazbeno nezaboravna. Koliko u tome ima istine provjerite na top-ljestvici najboljih deset domaćih albuma prema izboru kritičara portala Ravno do dna.

‘BBC Radio 1 Peel Sessions 1977-1979 Movement’ – dvostruki CD sessiona koje je organizirao legendarni BBC-ijev DJ John Peel možda je najbolja stvar koja se bilo kojem glazbenom friku ove zime može naći pod borom. Ustvari tko to nema, ne može ni pomišljati nazivati se frikom, a također je preporučljivo i onima koji glazbu razumiju površno, malo i nimalo.

Prvi posthumni, i treći u nizu, album Amy Winehouse ugledao je svjetlo dana i očekivano pomeo konkurenciju kad je prodaja u pitanju. Producenti Mark Ronson i Saalam Remi poštenu su se potrudili da to i s glazbene strane bude opravdano, te je talent pjevačice još jednom zasjao u punom sjaju.

Zagrebački garažni četverac okupio se početkom godine, a svega devet mjeseci kasnije iznjedrio je pristojni nastupni EP.