Kolumna

Zagrebačku live premijeru zakazala je za petak 29. studenom na festivalu LIFT u Tvornici kulture.

Album ‘Pull the Rope’ ispunjen je bogatom mješavinom zapadnoafričkih highlife ritmova, novovalnog dance punk groovea, afrofuturističke elektronike i moćnog vokala nigerijske pjevačice Eno Williams.

U britansku ljetnu sezonu DMA’s ulaze kao nezaobilazna festivalska atrakcija, a dogodine bi mogli i na stadione.

Album ‘Desire, I Want to Turn Into You’ je karika koja je nedostajala u često spominjanoj usporedbi Caroline Polachek i Kate Bush.

U rubrici 3,6 rendgena bacamo pogled na jednu od najbizarnijih ploča 2019., ‘Easter Is Cancelled’ britanskih hard rock šaljivaca The Darkness.

Je li novi film o usponu (ili padu) jednog od najslavnijih stripovskih zlikovaca, Jokeru, remek-djelo ili opasno smeće? I mora li doista biti jedno ili drugo?

Miki Solus se uz svoje akustično društvo primio gitare, udaraljki, syntha i počeo sipati riječotok zidajući pjesmaricu od čijeg se šlampavog šarma morate zapitati – koliko ovo daleko može ići? Mi smo se potrudili bolje ga upoznati…

Ima 21 godinu, čita Kerouaca, ne može zadržati suze na koncertu Fione Apple, mrzi izlaske na bisove, boji se mraka i paukova i sa svojim pjesmama ima love/hate odnos – ona je Dunja Ercegović aka Lovely Qunces, kantautorica koja je ogoljela dušu i u ovom intervjuu.

Biti mlada i akademski obrazovana skladateljica, biti angažirana jednako na domaćem i stranom terenu i pri tome biti iglazbeno prilagodljiva, nije baš čest slučaj. Bianca Ban upravo je sve nabrojano. Upoznajte ju pobliže.

Milanoviću je na EUključenju svaka bila na mjestu (ajde, napokon smo ga svi razumjeli i napokon mu se nije omakla Špičkovina, ili King Kong, ili savjet ženama SDP-a da ‘budu lukavije pa će birači zaboraviti da su žene’?!). Cijelo vrijeme sam strepila da će nešto blebnut’, onako kako samo on to zna, ali ovaj put sam bila u krivu.

Ex basist Overflowa, web poduzetnik i electronic dečec Kono a ka Konrad Mulvaj a ka Ohnokono krenuo u samostalni podhvat. Meni se doima da lovi Mobyja za rep, a javnost će prosuditi kad ga čuje…

Veza Izrael-Hrvatska je uspješno uspostavljena. Edo Maajka opet dolazi na Balkan, dapače čak planira i ljetni odmor na našim brdovitim predjelima. Nakon Zida plača, red je na Raspelo.

S Barbie može na lijepo ili na manje lijepo. S Barbie može plavo, s Barbie može rozo, a može i Ken!

Fenomen svjetske umjetnosti i jedan od najobožavanijih slikara današnjice zagrepčanima je na pragu od danas pa do 7. srpnja.

Branko Bogunović Piff (20. stoljeće) – lijevi kut – muzičar, gitarist, svirao od Drugog Načina do pratećih bandi kojekome, nema kome nije, surađuje s Antom Perkovićem na radio emisijama HR. Ima 2206 friendova na Facebooku. Anđelo Jurkas (21. stoljeće) – desni kut – pisac, storyteller, mužikaš, jezik, ponekad i mozak, objavljuje albume i knjige i zanemaruje brige. Ima 2131 friendova na Facebooku.

E pa došlo je vrijeme za predaju i to ne polaganu nego blitzkrieg. Kandžiju raspeti sms intervjuom, e to je biznis case za sve one koji će 2030. prekopati vremenske mašine i skužiti kako je sve o’šlo u milu materinu i kako je zapravo bilo super vrijeme kad smo znali pisati i pričati i družiti se dimnim signalima. Tko ne pročita što je htio neka ga ode provjerit uživo, još uvijek je zabavan i ima smisla big time. A i novi album „Zlatne žbice“ je tu. Old school, new rules. Kick it.

Cure sa stavom (i gitarom). To je ona rijetka sorta kojih u kontekstu domaće glazbene (mizan)scene bude na kapaljku. Onda se pred par ljeta pojavom Nikoline Romić počelo nešto micati u smjeru dokumentiranja da i takav dio za statistiku postoji…

Ostala mi je u uhu izjava nekog mladića u kafiću kako ‘tko ne radi, niti ne griješi’ – glupe li mudrosti sročene za isfuravanje pred djevojkom i prijateljem…

Na Raspelu se našao rap punk duo Krankšvester, odnosno jedna njegova polovica koja se odaziva na ime Sett. Hladne glave i bistrih misli ostao je do kraja intervjua.

Zajebani deal. Nisi Robert Johnson i ne šlepaš na leđima prašnu akustaru. Ne žubori delta Mississippija pored. Samo šporka i smrdljiva Sava. I nigdje realnih križanja više ne bi li se pri neodlučnosti kris krosanja puteva zaputio uz đavolju pomoć krivom stranom. Samo web kao glavni teren borbe. Ili tek čišćenja savjesti jer zapravo nema nikakva smisla drkati dobrom voljom kad ostaneš osuđen na par sličnomišljenika s kojima onda sustežeš suze i napinješ mišiće kojima bi satro ono što je ostalo od kostura zvanog rock and roll u ovim krajevima.

O bićima, stvarima i pojavama koje nisu, a jesu i jesu, a nisu pokušava nešto reći ovaj blok riječi.

Užas nije bio njegova furka. Brod je bio. More. Putovanja. Nizozemska, Švicarska, Afganistan, UK. Droge je bilo na tim putevima. Švercalo se, šmrkalo…

No shit. Ali znam jednog lika koji je u vrijeme postojanja kazeta i longplejki kupovao te plastike isključivo sudeći po omotima. Zlatko mu je bilo ime.

Rock glazba je ponekad institut podložan mnogostrukim silovanjima shema i obrazaca prema čijim se nositeljima publika, kritika i fanovska baza dvojako ponaša.

Ima Mate. Bio Mišo. I onda je Ivana, ali ona je prezimenom samo. Ima i Mario. I onda je neki priličan bazen ako ne skočimo do ex fudbalera prezimenjaka.

Buljila sam u grad s 13 kata mog visokog zamka i razmišljala o prosvjedima prosvjetara kad me prenula vijest: Nobelovu nagradu za mir dobila je Europska Unija. Pomislih kako sam očito pregorjela od umora pa počinjem halucinirati…

Meni uopće nije jasno kak’ dvije države 22 godine ne mogu riješiti jedan problem. 22 godine slušamo štoriju o toj nesretnoj Ljubljanskoj banci. 22 fakin godine…

Meni je Zoki uvijek bio seksi. Dobro, ne baš onako seksi da padam u nesvijest, ali seksi. Zgodan, prodornog pogleda i odlučnog garda, odavao je dojam čovjeka koji zna što želi i zna kako to dobiti. Još su mu PR-ovci tih predizbornih mjeseci uspješno ispeglali nastup, pa je ona ogromna prepotencija svedena na samouvjerenost s potrebnom notom topline.