Filmska recenzija - stranica 8

Od kanadskog smo redatelja Denisa Villeneuvea navikli na vrhunski ispričane i vizualno zapanjujuće napetice o malim ljudima i njihovoj patnji, ali ‘Sicariom’ je svoj umjetnički izričaj doveo na sasvim novu razinu i poklonio nam jedan od najboljih filmova godine.

Posljednjih godina naučeni smo da u naša kina novi filmovi istodobno stižu kad i u američka, pa nas pomalo zbunjuje kašnjenje biografske drame o jednom od najslavnijih i najbitnijih reperskih kolektiva, N.W.A., ‘Straight Outta Compton’ od mjesec dana. U međuvremenu su do nas stigle vrlo pozitivne kritike, što je dodatno pobudilo interes za film.

Kada ti se većina filma odvija na najvišoj planini svijeta i jednom od najnegostoljubljivijih područja Zemlje, teško je učiniti išta i ikoga drugoga bitnijim, a scenaristima ‘Everesta’ to nikako nije uspjelo.

Dobro je poznato kako Luc Besson i njegov EuropaCorp ne snimaju filmove, već skupocjene reklame s malo kompliciranijom pričom u trajanju od 90 minuta, ali ‘Transporter: Nasljedstvo’ je takvo sponzorsko kurvanje doveo gotovo do razine onoga što u svojim filmovima radi Michael Bay. Ipak, začudo, između svog tog product placemant smeća se sakrio solidan akcijski filmić.

Zadaća drame svakako nije pružiti nam jeftina prvoloptaška uzbuđenja, ali ‘Z kao Zachariah’ jednostavno ne nudi ništa što bi moglo impresionirati, natjerati na razmišljanje ili probuditi kakve emocije. Korektna je to priča, ali jednostavno… prazna.

Vrijeme potrošeno na gledanje filmova nikada nije uzalud potrošeno vrijeme. Osim ako se radi o filmu ‘Hitman: Agent 47’. U tom slučaju se možete komotno oprostiti od sat i pol života zbog kojih ćete jednog dana žaliti.

Serijal ‘Nemoguća misija’ kronično pati od sindroma franšiznih proizvoda slične vrste, gdje skupocjena produkcija, jaka imena, egzotične lokacije i agresivna marketinška kampanja služe kao paravan za ozbiljni nedostatak originalnosti i hrabrih koraka koji bi ih odveli na višu razinu.

Iako je sudbina Briana Wilsona jedna od najpotresnijih u povijesti rocka, prvi film Billa Pohlanda ne uspijeva je gledateljima učiniti pretjerano zanimljivom.

Iako se radi o zabavnoj i atraktivnoj komediji, ‘Svita’ ne uspijeva izaći iz okvira serije i onima koji nisu navikli na njen krut, seksistički i politički nekorektni humor vjerojatno neće biti jasno kako je serija uopće doživjela osam sezona, o čemu se u filmu radi i kome je to zapravo zanimljivo?

Izgleda kako je 14 godina hijata bilo sasvim dovoljno da Spielberg konsolidira redove, povjeri jednu od svojih najprofitabilnijih franšiza u ruke mladih i kreativnih ljudi te nam napokon donese nastavak ‘Jurskog parka’ kojeg smo čekali više od dva desetljeća. Da, da… dinosauri su ponovno u modi!

Uzmeš najgore od Rolanda Emmericha i njegovog ‘disaster porna’, dodaš Dwaynea Johnsona za teksturu, začiniš sve parom vrhunskih hollywoodskih komada, staviš da se lagano krčka kojih dva sata uz podlijevanje lošim CGI efektima te prije serviranja pospeš s par žlica Michaela Baya u prahu i voila… ‘San Andreas’ je spreman za kušanje!

Kakvi ‘Osvetnici’, kakvi ‘Brzi i žestoki’, kakvi bakrači… Napokon u kinima imamo prilike gledati pravi, čistokrvni, beskompromisni i adrenalinom napucani ljetni blockbuster koji ne vrijeđa maloumnom i forsirano/lažno dubokom pričom, vrši genocid nad našim očima količinom nepotrebnog CGI-ja i tjera nas da počinimo ritualno samoubojstvo zbog dosade i nemaštovitosti Da, da… Max se vratio i spreman je još jednom pokazati što je to akcijski spektakl!

Sve je teže i teže pronaći zanimljivu, svježu i originalnu priču koja se može ekranizirati u kvalitetan film, a kada se to napokon i dogodi pravi je grijeh dati ju u ruke nekome tko ju ne zna ili ne može iskoristiti.

‘Osvetnici 2: Vladavina Ultrona’ je vjerojatno najbolje usporediti sa švedskim stolom: svatko će na njemu naći nešto za gricnuti, ali teško da će ičiji apetit biti zadovoljen, koliko god ti podgrijani pladnjevi na prvi pogled izgledali primamljivo. Ok, možda se tu i tamo može zadovoljiti i ovakvim obrokom, ali svaki dan jesti isto… e za to stvarno treba imati želuca!

Iako je u rukama imao itekako zanimljivu priču s originalnim perspektivom neoriginalne teme i fantastičnog snimatelja koji mu je to sve mogao dovoljno kvalitetno prikazati, Russell Crowe u svom redateljskom prvijencu nije uspio složiti ništa više od prosječnog televizijskog filma koji se gleda s pol oka u kakvo lijeno nedjeljno poslijepodne.

Ciklus koji je započeo prije 7 godina prvim ‘Takenom ‘sada se prirodnim putem bliži svom kraju, a podžanr akcijskog krimića kojega su u neku ruku definirali Luc Besson, Pierre Morel i Liam Neeson pokazuje posljednje znakove života svojim vjerojatno najboljim i najzaokruženijim izdankom. Prava je šteta što je stigao prekasno…

Sedmi nastavak slavnog i iznimno profitabilnog serijala ‘Brzi i žestoki’ na stol ne donosi apsolutno ništa novo, ali sve ono što smo imali prilike gledati u prijašnjih šest dijelova napumpava do apsolutnih granica zdravog razuma. Automobili su brži, potjere su luđe, eksplozije bogatije, a poštivanja zakona fizike je još manje no na kraju sve ispada prilično zabavno. Od filma koji se zove ‘Brzi i žestoki’ stvarno ne treba očekivati išta više…

Vidjevši kako Liam Neeson okreće finu paru i stvara od sebe kult ličnosti glumeći u ne pretjerano zahtjevnim akcijskim hitovima, Sean Penn je odlučio kako je došlo vrijeme da se i on ukrca na ovaj vlak pun love i slave, a u tom je procesu snimio jedan od nesumnjivo najgorih filmova u proteklih godinu dana!

Biti ostavljen sam, ranjen i bez ikakvog oružja na nepoznatom i izrazito neprijateljskom teritoriju noćna je mora svakog vojnika, a ’71 fantastično prikazuje upravo jednu takvu situaciju. Šteta što opći dojam kvari nerazrađeno petljanje u tematiku koja se ovakvim jednim trilerom ne može niti zagrepsti, a kamoli kvalitetnije obraditi.

U maniri Tolstoja i klasično depresivne sovjetske škole realizma, wunderkind moderne ruske filmske drame Andrey Zvyagintsev oslikava portret svog naroda u vremenima nakon raspada SSSR-a te stvara gotovo savršenu alegoriju cijelog našeg pokvarenog društva koristeći ograničenu sredinu malenog gradića.

Izglancan koliko visokobudžetni hollywoodski projekt s Willom Smithom u glavnoj ulozi može biti, ‘Focus’ ipak ne uspijeva izaći iz okvira generičkog i predvidljivog materijala te nudi jedno od onih iskustava koja se zaborave već na parkingu kina, ali nekoliko ga zanimljivih detalja čini vrijednim gledanja.

Veliki su filmski portali novi film brata i sestre Wachowski već preimenovali u ‘Jupiter u padu’, a ovaj je put ovakav sarkazam itekako opravdan. Od prvog je trailera cijela ta priča podsjećala na prekrasni, ali praznoglavi i isprazni pandan top-modelima, a sada je izvjesno kako su predviđanja bila točna. Ono na što se već sada možemo okladiti s gotovo 100 posto sigurnošću jest kako Wachowskići neće tako skoro dobiti 200 milijuna dolara za ostvarenje svojih vizija i kako će se morati itekako potruditi da vrate povjerenje gledatelja i studija.

Još se jednom pokazalo kako nekoliko slabijih uradaka i loš publicitet mogu od najsjajnije filmske zvijezde stvoriti najvećeg gubitnika, a nakon Eddieja Murphya i Nicka Cagea, slična sudbina prijeti i Johnnyu Deppu. Ipak, čini se iznimno nepravedno pasti pod utjecaj masovne pljuvačine i ne pružiti ‘Mortdecaiju’ priliku jer, iako spomenuti film poprilično smrducka, ipak je daleko od negledljivog smeća!

Kada imate priču o jednom od najvećih američkih junaka 21. stoljeća kojeg igra Bradley Cooper, znate kako u rukama držite potencijal neslućenih razmjera. U tom se slučaju ne mogu tolerirati apsolutno nikakve pogreške, pogotovo kada se radi o angažmanu dostojnog scenarista i hrabrosti redatelja da odradi svoj posao kako spada. Na tom je polju ‘Snajperist’ ipak debelo podbacio…

Francis Ford Copolla je imao svoju ‘Apokalipsu danas’, David Fincher je napravio ‘Fight Club’, Chris Nolan genijalni ‘Memento’, a Darren Aronofsky ‘Black Swan’. Ovim i još mnogim velikanima filmske umjetnosti koji su se uhvatili u koštac s ljudskom ludošću, bipolarnim poremećajem i pomahnitalim egom sada se pridružio i Alejandro González Iñárritu, a njegov ‘Birdman’ u mnogim segmentima čak i nadmašuje svoje cijenjene prethodnike.

Ne znam iz kojeg je razloga svakog velikana svjetske umjetnosti ili znanosti potrebno sagledati kroz prizmu njegova odnosa s ženama (‘Genijalni um’, ‘Igra oponašanja ‘i slični filmovi), ali ‘Teorija svega’ je u tome otišla najdalje i priču o jednom od najvećih umova u povijesti čovječanstva pretvorila u sapuničastu melodramu bez imalo uzbuđenja.

Sportska drama o hrvanju, u kojoj ono Olimpijsko igra sporednu ulogu, dok je u prvom planu tiho režirano psihološko hrvanje trojice odličnih glumaca i atmosfera koja lagano ključa do tragedije.

Još je jedna godina za nama, a niti ovu nećemo pamtiti po ničemu spektakularnom.

Slijedeći sada već gotovo pravilan obrazac po kojem jedan loš film slijedi jedan dobar film, očekivalo se kako bi ‘Egzodus: Bogovi i kraljevi’ mogao biti uradak koji će Ridleya Scotta izvući iz poprilične stvaralačke krize. Na žalost, negativni se niz ipak nastavlja, a stari lisac i dalje rasipa kredite koje je kod gledatelja i kritike prikupio tijekom gotovo 40 godina karijere.

Kroz prva smo se dva nastavka ‘Hobit’ trilogije uvjerili kako ovaj serijal nema onu grandioznost i svježinu ‘Gospodara prstenova’, ali iako smo znali da literarni predložak J.R.R. Tolkiena nema previše ‘mesa’ i dalje je u nama tinjala nada kako će se Peter Jackson iskupiti trećim i posljednjim nastavkom te svoju odu Međuzemlji završiti sa stilom. Jel’ gorak okus u ustima nakon ovog filma znak da je uspio?