Glazbena recenzija - stranica 16

Matej Milošev nije nepoznato ime hrvatskoj glazbenoj sceni, svojim sviranjem violončela obogatio je zvuk mnogih na hrvatskoj glazbenoj sceni.

Objavljen posthumno, album ‘Smile’ sisačkog gitarskog virtuoza Damira Kukuruzovića nije kompilacijskog karaktera, što je obično slučaj s posthumnim izdanjima.

Unatoč određenim nesavršenostima ‘Live At The Carousel Ballroom’ predstavlja jedno od zanimljivijih recentnih Cashovih posthumnih izdanja.

‘Rest In Blue’ donosi posljednji uvid u glazbeni opus preminulog škotskog kantautora Gerryja Raffertyja kojeg oni stariji pamte po evergrinu ‘Baker Street’ iz osamdesetih godina XX stoljeća.

Listopad 2021. bit će upamćen što su na hrvatskom i regionalnom pop nebu zasjala dva antologijska albuma: ‘Početak i kraj’ grupe Rebel Star i ‘Southbound’ Kensingtona Lime. Kensington Lima alias Josip Radić s prijateljima već drugi album izdaje u listopadu, vjerojatno zato da mu se pjesme dovoljno isunčaju te godine te da zbog toga zvuče optimistično, toplo i komunikativno.

Nas je u kreativnom zamahu. Samo godinu dana nakon odličnog, hvaljenog i Grammyem nagrađenog trinaestog albuma ‘King’s disease’ uslijedio je nastavak, jednostavno nazvan ‘King’s Disease II’.

Zagrebački dreamcore/noise dvojac Tús Nua objavio je danas svoj dugoočekivani drugi album ‘Nothing Personal’.

Ni s jedne, ni s druge strane Bajakova nije dugo bilo albuma koji ovako snažno poetski i glazbeno trasira ‘middle of the road’ rock and rolla, tj. album koji je sazdan od pjesama i nadasve razumljivih emocija.

Slušajući ‘Budem Budem’ imate dojam kako je pred vama soundtrack dokumentarca u kojem, primjerice, Michael Palin pokušava dočarati život u najzabačenijim kutevima naše planete.

Daleko od toga da drugo izdanje “B Sides & Rarities” nema odličnih trenutaka, no njihov je broj, kao i umjetnički doseg, znatno manji nego na prvoj kompilaciji.

Carolyn Wonderland se doima kao osoba koja voli svakog u publici pogledati u oči i iz srca okinuti riff, solažu ili urlik.

Koncept albuma obrada pjesama koje dolaze iz različitih glazbenih žanrova otkriva The 400 Unit kao skupinu svestranih glazbenika itekako sposobnih za iskorak iz americane koju inače vrhunski sviraju prateći Isbella.

Dok glazba inspirirana 1980-ima već dugi niz godina uglavnom pada na plodno tlo, situacija s glazbom iz 60-ih i 70-ih i dalje je tvrd orah u revitalizaciji i kod publike, i kod kritike, kad je riječ o mladim izvođačima.

Vladimir Lenhart složio je jedan od najintrigantnijih glazbenih hibrida ove godine.

U ideji, tribute albumi predstavljaju dobar način odavanja počasti, priliku da glazbenici različitih generacija, žanrova i razine uspješnosti još jednom zahvale onima koji su ih inspirirali. Unatoč tome, stvarno kvalitetnih tribute izdanja mnogo je manje nego onih razočaravajućih, a taj omjer neće popraviti ni svježe objavljeni ‘I’ll Be Your Mirror: A Tribute to the Velvet Underground and Nico’.

Adari, unatoč kristalnom zvonkom glasu skoro cijelo vrijeme ostaje u nekom, nazvao bih ga, džepu ozarenosti. Toj ozarenosti nema kraja, bilo da je u podlozi retro jazz ili valcer i ta plošnost počinje stvarati slušateljski zamor materijala puno prije očekivanja, jer sve počinje sličiti na zanatski rađen album dječjih uspavanki.

U svojoj pjesmi ‘Gansi’ Edo Maajka požalio se da je kod glavne junakinje u pjesmi, Jasne, šanse imao svaki vinkovački rocker što svira. Nakon preslušavanja kompilacije ‘Rockanje u Vinkovcima’, lako se složiti s Edom da se Jasni moglo osporiti štošta, ali glazbeni ukus – nikako!

Album ‘The Ultra Vivid Lament’ prvi je materijal Manicsa koji su u cijelosti skladali na klaviru, klaviru koji nevjerojatno podsjeća na onaj Bennyja Andersona.

Ovog ljeta nije objavljen EP „American Noir“ koji predstavlja epilog albuma ‘Sex, Death & Infinite Void’ izmiješta Creeper u jednu sasvim novu kategoriju modernih pastiche rock bendova.

‘Glow On’ je u jednu ruku malčice ironičan naslov, a u drugu je ništa drugo nego zdrava doza wishful thinkinga. Ironičan zato što mu fali sjaja, završnog udarca od kojeg se na pod pada – dok wishful thinking izlazi na površinu u tim trenucima kada želi i ima naum zasjati, no to se jednostavno iz kojeg god razloga ne dogodi.

Novo izdanje Dylanovog kolektorskog niza ne otvara oči spektakularnim iznenađenjima, već sugerira ono što već postaje općeprihvaćenim stavom, a to je da su albumi Boba Dylana iz prve polovice osamdesetih mnogo bolji nego što to sugerira mišljenje o njima iz vremena kad su objavljeni.

2021. je godina u kojoj su muzičke legende izvadile ili tek spremaju svoju ‘tešku artiljeriju’ – box-setove albuma koji navršavaju neku okruglu obljetnicu. I dok je za većinu njih teško naći opravdanje zbog čega zaslužuju mamutski tretman s toliko remikseva, mikseva i ostalih ‘ikseva’ te paprenu cijenu, kod Beach Boysa i box seta ‘Feel Flows’ takva su pitanja izlišna.

Iako su Stranglersi kroz godine doživjeli i preživjeli sve i svašta, od odbacivanja pravovjerne punk publike i glazbenog tiska preko niza razočaravajućih albuma, odlaska gitarista, pjevača i glavnog autora Hugha Cornwella te umirovljenja bubnjara i osnivača grupe Jeta Blacka, činilo se kako je prošlogodišnja smrt klavijaturista Davea Greenfielda od koronavirusa zakucala posljednji čavao u lijes ovog utjecajnog britanskog benda.

Prva asocijacija na lik i djelo Ivice Čuljka aka Kečera II aka Satana Panonskog većini će biti autodestruktivni, krvlju natopljeni koncerti, no njegov opus ni skoro tri desetljeća poslije nikad do kraja razjašnjene pogibije ne prestaje fascinirati i inspirirati alternativne glazbenike omeđene granicama onoga što se nekoć zvalo Jugoslavija.

Kanye West je izdao novi album. Ovaj je imenom posvećen njegovoj prerano preminuloj majci, Dondi West – a kako priliči reperu i producentu – album na leđima nosi popriličnu količinu drame.

Ovaj dvostruki (trostruki u vinilnoj varijanti) album u svakom je slučaju trebalo malo skratiti, možda bolje rečeno većini pjesama odrezati dvije-tri minute.

S četvrt vijeka postojanja iza sebe, uz poneku pauzu, grupa Son Volt i njen lider Jay Farrar se drže više nego dobro.

U svijetu diskografije malo što je unosnije od smrti – reizdanja i neobjavljeni albumi u rekordnom će roku stići na police dućana čak i u slučaju manje poznatih glazbenika, a sasvim je izvjesno i da će njihov posthumni opus ubrzo premašiti ono što su snimili za života. U tome u ideji nema ništa loše, no takve su se ‘iskopine’ kroz glazbenu povijest previše rijetko mogle mjeriti s regularnim pločama neprežaljenog pokojnika.

Hip-hop duo $uicideboy$ svoj su drugi album ‘Long Term Effects of SUFFERING’ dali na pladanj sredinom mjeseca i njime prelijevaju osobno u zajedničko, pod isti mikroskop tako stavljajući globalne panike i njihova osobna iskustva sa patnjom u najširem smislu.

Dugogodišnja praksa posthumnih izdanja često je znala iznjedriti materijale glazbenika koji nisu pretjerano na visini zadatka spram želje za zaradom na novoj ‘memorabiliji’. No ‘Angel Dream’ je tu izuzetak.