Glazbena recenzija - stranica 16

Dvadeset godina nakon što je snimljen, a više od pola stoljeća nakon što su napisane pjesme koje ga čine, ‘Toy’ se napokon pokazuje kao dobrodošla pojava u gomili posthumnih Bowiejevih izdanja kojih je toliko da njihovo temeljito preslušavanje kroz godinu iziskuje pozamašan komad čovjekova vremena.

Malo je live albuma koje u jednakoj mjeri vrijedi preporučiti neupućenima i dugogodišnjim fanovima. ‘The Comeback Special’ svakako je jedan od njih – ne samo da su te večeri u lipnju 2018. Matt Johnson i ekipa odsvirali sve njegove najvažnije pjesme, već su ih glavninu izveli dovoljno drugačije da probude interes i onih u čijim fonotekama stoji kompletna diskografija grupe znane kao The The.

Priča kaže da je novi Mrletov ego rođen u video spotu singla s novog albuma ‘I’m Alive’. Taj alter ego zove se DJ Damian, a mogao bi se okarakterizirati kao ego Liama Howletta iz Prodigyja s viškom smisla za humor i manjkom bijesa. Jer da nije tako bilo bi to samo besramno kopiranje zvuka grupe Prodigy. Taj singl zove se ‘Hello, How Low?’. Iskovan je u zajedničkoj glazbenoj radionici Ivanke Mazurkijević alias IvaneSky i Damira Martinovića Mrleta alias Mr.Lee, alias DJ Damian.

Nakon sedam godina Marčelo se vratio s novim albumom, objavljenim na datum zanimljive igre brojeva – 21. 12. 2021.

Berlinski eksperimentalni drone doom trio Zeug krajem studenog prošle godine objavio je novi album ‘Womb’.

Album bivšeg gitarista Fleetwood Maca je mala škola stare pop škole i odgovor na pitanje zašto popularna glazba prestaje biti dobno usmjerena.

Bill Callahan, nekoć poznatiji kao Smog, i kantautor Bonnie Prince Billy osmislili su jedan od najambicioznijih, ako ne i najambiciozniji lockdown projekt u kojem su na dvostrukom albumu obrada ugostili all-star ekipu svoje izdavačke kuće Drag City, pri čemu je svaka od pjesama dobila i popratni videospot, možda bolje rečeno kratki film.

Kao i svaki pravi istinski umjetnik koji drži do sebe, mijenjao se i eksperimentirao zvukom i stilovima repanja i premda je kvantitetu uvijek pratila visoka kvaliteta bilo je dovoljno da malo smiri glas i opuštenije odrepa nešto pa da netko u Youtubeu u komentarima zatraži ‘Starog Frenkiea’. E, pa, sad je tu.

Sveprisutni zagrebački vizionar objavio je trilogiju samostalnih albuma, predstavivši tako sebe i svoj svijet u maniru nešto spontanijeg Riza Ortolanija. Dobili smo dva nastavka ‘Samodopadnih priloga za utopiju’; drugom je pripalo ime ‘Moda pod bubrege’, nakon čega je osvanuo i treći dio ‘Osuarij’ i na kraju se poput konačnog pečata pojavio ‘Geile Tanznummern No.1’.

Prema najvećim imenima jazza osjećam identično strahopoštovanje kao prema skladateljima klasične glazbe – radovi Johna Coltranea, Charlieja Parkera ili Milesa Davisa za mene će uvijek ići u istu rečenicu čak i s nekim znamenitim simfonijama. U tom, najodabranijem od svih odabranih društava svoje mjesto ima i jedan hrvatski sastav, veliki Zagreb Jazz Quartet, čiji je istoimeni album ovih dana doživio svoje dugo iščekivano reizdanje.

Mute je prekopavanje arhiva slavnog krautrock benda započeo snimkom iz Stuttgarta, nastalom tijekom Noći vještica 1975. godine, u sklopu turneje koja ih je 19. studenog odvela i do Brightona.

Svojim prvim albumom Miriiam se neupitno istaknula kao jedno od trenutno najzanimljivijih imena na izrazito napućenom ženskom krilu domaće autorske scene.

Riječ je o prvom samostalnom projektu Harisa Ćehića iz grupa Harry & Fat Sons i Feet. Za razliku od spomenutih sastava, ovo je ujedno i Harisov prvi izlet u rad na materinjem jeziku.

Bljesak inspiracije iznjedrio je EP ‘Skroz OK’ i Nežni Dalibor nas podsjetio da postoji i da je spreman za nastavljanje odličnog niza za koji se činilo da je stao s albumom ‘U slojevima’, koji je, usput rečeno, bio jedan od najboljih regionalnih albuma te 2017. godine.

Dugo pripreman nasljednik Grammyjem ovjenčanog albuma ‘A Deeper Understanding’ donosi slabiji intenzitet i naslanjanje na sigurnije, ali izlizanije, obrasce iz prošlosti američkog rocka osamdesetih.

Kada se u budućnosti, nadam se što skorijoj, budemo prisjećali koronavirusa i globalne pandemije, idealan podsjetnik na ovo nesretno vrijeme pružit će nam deveti album manchesterske art-pop skupine Elbow iako niti jedna pjesma eksplicitno ne govori o tome.

Kvaliteta hrvatske etno scene gotovo je obrnuto proporcionalna broju publike koja je prati, što nažalost neće promijeniti ni nekolicina relativno svježih, stvarno dobrih albuma posvećenih i/ili inspiriranih tradicionalnim pjesmaricama ovih prostora.

Lana Del Rey objavila je svoj osmi studijski album, drugi u ovoj kalendarskoj godini – ‘Blue Banisters’.

Tek mrvicu više od pola sata, koliko traje album ‘Hide and Seek’ Marka Lucijana Hraščanca alias The Gentlemana trebalo mu je da se pozicionira na hrvatskoj muzičkoj sceni. Nije ni čudo, izdan prije tri godine, njegov album prvijenac je postao mezimac malobrojne probrane publike koja od muzike uvijek očekuje više.

‘Atomi’ donose možda i uhu najugodniju redefiniciju onoga što bi mogli nazvati hrvatskim lakoglazbenim popom – jer lakoglazbeno jest, ali iz toga izvire umiještnost slaganja aranžmana i težnja prema hitoidnosti koji ne vrijeđaju inteligenciju.

Prema staroj teoriji, svaki punk bend u sebi ima samo jedan ili dva punk albuma, nakon čega će, ako imalo vrijedi, svoj izričaj početi proširivati mnogim drugim utjecajima i žanrovima. IDLESIMA je, istini za volju, trebao jedan album više, a i njihov je punk već u startu bio znatno kompleksniji i eklektičniji od uvriježenih tumačenja istog, no ‘Crawler’ nam ipak može poslužiti kao potvrda te teorije.

‘Red’, četvrti studijski album Taylor Swift, dobio je svoje reizdanje koje naglasak stavlja na autorski pečat. Jednako kao i ‘Fearless’, prvi u nizu iznova izdanih albuma, ‘Red’ je, kao nešto kasniji uradak, ništa nego li nepotrebni povratak u prošlost – i osim prkosnog stava prema Big Machine Recordsu, labelu koji ubija vezu između glazbenika i rada, ovaj album ne donosi ništa novo vrijedno spomena.

Zamišljen kao prvi dio trilogije, album ‘Prokletije’ kombinira eterične instrumentale s intenzivnim pjesmama rođenima iz duha tradicionalne glazbe, ali protkanim mračnijom noiserskom estetikom kakvu i inače vežemo uz ovaj projekt Vedrana Živkovića.

Umjesto tvrdog funka Slya Stonea, Funkadelica i Isaaca Hayesa iz dana soundtracka za blaxploitation klasik ‘Shaft’ ili savršenog soula Marvin Gayeovog ‘What’s Going On’, dobili smo moderniziranu inačicu najpopističnijih faza Kool & the Ganga i Commodoresa.

Novi album zagrebačkog benda Porto Morto uspio je iznova definirati pop. Iako njegovo ‘pitko’ svojstvo inače govori da nije toliko vezan za prostor i trenutak u vremenu koliko za formu, ‘Portopop’ odaje počast asfaltu metropole unutar strukture pop pjesme.

Drugi album nastao u suradnji pjevača Roberta Planta i Alison Krauss s producentom T Bone Burnettom ne ostvaruje značajan pomak u odnosu na njihovo prethodno Grammyjima obasipano izdanje ‘Raising Sand’.

’30’ kao da se ‘čita poput nekog romana’ ili ‘gleda poput neke TV serije’ dok pjesme transcendentno dolaze kao soundtrack radnje koja se odvija.

‘No Nukes’ koncerti bili su doista jedan od vrhunaca te najmoćnije faze benda koji ni četrdeset godina kasnije ne prestaje oduševljavati svojom predanošću i snagom.

Koliko god nakon par EP-ija očekivali album Lovely Quinces, to se još uvijek nije obistinilo u slučaju Dunje Ercegović. Možda, sasvim neočekivano, u dugosvirajući format ušla je sa svojim intimnim side projectom Bad Daughter.

Albarn je snimio težak, dobrom dijelu svoje fanovske baze vjerojatno i pretežak album koji neće iznjedriti velike hitove niti obarati rekorde na streaming servisima.