Glazbena recenzija - stranica 22

Danski punk outfit Iceage vraća se sa svojim petim albumom ‘Seek Shelter’. Gotovo ni u čemu bolji od prethodnika ‘Beyondless’ iz 2018., kroz ovaj se album provlači osjećaj blage nedosljednosti, i stječe se dojam kao da neka jasna vizija jednostavno fali.

Prekaljeni kantautor i vrsni gitaristički pobočnik zajedno pletu sjajan komad americane koji nas u duhu Rya Coodera vodi na nostalgično putovanje u neke dane prošlosti oko sredine prošlog stoljeća u Sjedinjenim Državama.

Dok su njene kolegice hrvatske kantautorice prošle kroz niz transformacija po pitanju zvuka, Ivana Pezo a.k.a. Billie Joan kao da je ostala stajati, figurativno kazano, na istom uličnom uglu (ili kantunu), gdje uz akustičnu gitaru svojim snažnim glasom na tragu ranih dana jedne Patti Smith srčano izbacuje svoje protestne stihove.

Predvodnica grupe The Pretenders za svoj novi samostalni album odlučila je posegnuti za pjesmaricom Boba Dylana, pritom se najviše koncentrirajući na materijal nastao u prvoj polovici osamdesetih godina.

Osim što se glazbom prometnuo u vjerojatno ključnu figuru londonske jazz scene, korištenjem poezije i hip hop izričaja Hutchings glazbi dodaje britku aktualnost koja ga čini jednim od određujućih figura smjera kojim se jazz kreće u godinama prijelaza desetljeća.

U najavnom materijalu splitskog benda Šetači između ostalog kao zanimljivost stoji kako je dotični kao predgrupa Goranu Baretu i Majkama svirao čak tri puta.

Samo mijena stalna jest, osim ako pitate J Mascisa i njegove Dinosaur Jr. koji su nam na svom petom albumu od ponovnog okupljanja sredinom nultih isporučili upravo ono što smo očekivali, kako zvukom tako i po pitanju kvalitete.

Čini se da je ovo ploča koju su Dan i Patrick snimili za sebe. I bolja je od svega što su isporučili u posljednjih deset godina.

Dva izvrsna projekta neobičnih glazbenih simbioza dobila su ovih dana svoja vinilna izdanja. Riječ je o „Prvoj rezidenciji“ i „Drugoj rezidenciji“ Pionirskog doma iz Pule.

S obzirom da već drugu recenziju zaredom predstavljam novi domaći bend, dalo bi se zaključiti kako hrvatski glazbenici spadaju među one koji su pandemijsko vrijeme najbolje iskoristili.

Reizdanje ‘Fleetwood Mac Live’ je objavljeno 9. travnja 2021. Točno tri godine prije, istog datuma, Lindsey Buckingham je izbačen iz sastava koji se upravo planirao otisnuti na još jednu lukrativnu turneju, nazvanu ‘An Evening With Fleetwood Mac’.

Ova kompilacija je neka vrsta apela na to kakve umjetnike i modernu scenu imamo.

Ovo je kompilacija s idejom, zato je kompilacija i pol.

Ovo je žalosna točka Vanove karijere, ploča koju bi se moglo usporediti sa zrakoplovnom nesrećom kad bi zrakoplovne nesreće bile dosadne.

Suludo vrijeme u kojem živimo na hrvatskoj je sceni iznjedrilo neke zaista fantastične albume, ali i, što je još i važnije, nekoliko potpuno novih bendova.

Čudno je vidjeti starca na vrhu ljestvice, a još je čudnije vidjeti ga s ovako smirenim albumom naoko cijepljenim od populističkih pretenzija.

Možda je krhko znanje, no Targetovo hip-hop znanje itekako je na čvrstim i neoborivim temeljima.

Još ne znamo je li lockdown bio poticaj za ovakve kreativne bravure, ili je to napravljeno unatoč lockdownu, ili čak možda i prije njega.

Kiranosovi stihovi zvuče kao da su utopljeni u bazen beznađa, ali iz njih uvijek izbija i snažna doza galženjačkog humora kao jedinog protuotrova tmini koja bi ga u suprotnom progutala.

Gotovo je nestvarno da nam ranjena domovina može iznjedriti ovako kvalitetne kćeri i sinove.

Ovo je revival koji nikome nije trebao.

Nick Waterhouse se pokazao izdržljivim izdankom vala retro soul i R&B glazbe i to isključivo na račun relativno konzistentno održane razine kantautorske forme.

Splitski reper Grše izbacio je svoj najnoviji i drugi po redu album ‘Platinum’. Ovim albumom Grše se etablirao kao jedno od najzanimljivijih i najenergičnijih novih imena na hip-hop sceni. Od onih najžešćih pa do onih najosobnijih, dojam je kako Grše ne povlači kočnicu te se uspješno snalazi u raznim žanrovskim vodama

Veliki punk humanitarac, kako ga je savršeno opisao Tony Parsons, nikada nije prestao vjerovati da glazba ima snagu promijeniti pojedinca i način na koji razmišlja, a da taj pojedinac, uz još nekoliko sebi sličnih, može sve, čak i popraviti svijet.

Na svom trećem albumu 26-godišnja kantautorica iz Tennesseeja nastavlja svoju intimističku poetiku koju znalački proširuje pristupačnim muzičkim rješenjima.

Sedmi punopravni album Lane Del Rey, ikone suvremene pop glazbe koju ne treba posebno predstavljati, ‘Chemtrails Over The Country Club’ simbolizira njen  umjetnički trijumf, konkretiziran baš na ovom albumu.

‘Still Woman Enough’ potvrđuje status koji je Loretta gradila kroz cijelu karijeru, onaj žene čvrstih stavova i britkog jezika koja se u sedamdesetima pozicionirala kao rijedak bastion (vlastitog oblika) feminizma radničke klase unutar izrazito konzervativnog country miljea.

Drugi studijski album australske pjevačice Tash Sultane otvara vrata daleko širem etabliranju na sceni od onog s debitantskim ‘Flow State’.

‘Live In Maui’ trebao je biti ‘samo’ trideseti u nizu posthumni live album Jimija Hendrixa, a ne nešto poput njegovog misterioznog osmijeha ‘od gore’.

Je li u pitanju mudrost koju donosi godine ili ‘era korone’, ili i jedno i drugo, u svakom slučaju se čini da je Maružin shvatio u čemu je stvar, a time kao da je i u glazbenom segmentu profunkcionirala zvukovna komunikacija među svim članovima benda – svi zajedno spremni da postanu svojevrsni ‘slikari gubitka’ srca očišćenog od gnjeva.