Glazbena recenzija - stranica 32

Nakon čak 43 godine ugledni orguljaš Tihomir Pop Asanović objavio je solo album, dapače, dva solo albuma.

Nakon lanjskog trijumfa s bendom Sons of Kemet, Shabaka Hutchings se sa drugim sastavom otisnuo u postapokaliptičnu pustolovinu kozmičkog jazza.

Kako za sada stvari stoje, album ‘Section’ je u uskoj konkurenciji za najbolji regionalni album po pitanju klupske glazbe.

Zagrebačko-vinkovački rock bend objavio je prvi studijski album nakon 21 godinu.

Deset godina nakon što je objavio album obrada klasika Townesa Van Zandta, Steve Earle sa svojim bendom The Dukes donosi nam posvetu još jednom od svojih uzora i mentora, velikom Guyju Clarku.

Drugo studijsko izdanje zagrebačkih punkera FNC Diverzant s vremenom je dosegnulo mitski status, usporediv čak i s onim ‘najduže čekanog albuma’ u povijesti srednjestrujaškog rocka, kontroverznog ‘Chinese Democracy’ Axla i ostataka Guns N’ Rosesa.

Povodom koncerta koji će Jon Spencer sa svojim Hitmakersima održati ovoga petka u Vintage Industrial Baru, bacamo pogled na njegovo aktualno izdanje objavljeno krajem prošle godine.

Dvostruki album snimljen na Bajaginom koncertu u pulskom amfiteatru prošlog ljeta dvosatni je spomenar jedne velike karijere koja ujedno služi kao antibarbarus ratničkim plemenima koja žive u prošlosti.

Novi album Amande Palmer dokaz je da brojna ponovljena slušanja nisu nužan uvjet za utvrđivanje vrijednosti neke ploče, kao što ni neke filmove ili knjige ne trebamo pogledati ili pročitati više puta kako bi nam bilo jasno da je pred nama djelo koje će ostaviti trajan utjecaj na način kako doživljavamo svijet i ljude u njemu.

Oko nottinghamskog electropunk dvojca Sleaford Mods od samog se početka lome koplja – dok ih jedni svrstavaju među najoriginalnije i najvažnije izvođače današnjice, drugi im zamjeraju pretjeranu jednostavnost, gotovo banalnost podloga Andrewa Fearna, kao i činjenicu da se ono što izlazi iz grla Jasona Williamsona teško može nazvati pjevanjem ili repanjem.

Stare pjesme, nove pjesme, neobjavljene pjesme i obrade koje je jedan od najvećih američkih pjesnika s gitarom snimio u kritičnom razdoblju karijere u kućnom studiju svog prijatelja, a koje vjerojatno nikade nisu bile planirane za službenu objavu.

Štefan Kovač Marko Banda ili skraćeno ŠKM Banda slovenski je bend koji već petnaest godina svira i živi svoj neobični glazbeni spoj koji naziva post-jazzom.

Iako bi im se ime s tuareškog jezika tamašeka moglo prevesti kao “Nostalgični”, glazba Kel Assoufa zapravo ostavlja manje nostalgičan dojam nego ona bendova kao što su Tinariwen i Tamikrest, čije pjesme prema njihovim vlastitim riječima mnogo duguju klasičnom rocku Dire Straitsa, Boba Marleyja ili Pink Floyda.

Još su sa soundtrackom za ‘Kauboje’ Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle dokazali kako njihovo audio iskustvo često nadilazi čvrstu vezanost za scensko, tj. filmsko djelo i da time može stajati kao zasebno djelo. Dokaz tome je i nedavno objavljena glazba za predstavu ‘Mačka na vrućem limenom krovu’ Tennesseeja Williamsa u režiji Paola Magellija koja je 18. listopada prošle godine doživjela premijeru u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu i dakako još uvijek je na programu te kazališne kuće.

Zadnje vijesti s Otoka kažu da su se Stone Roses još jednom samouništili, što daje naslutiti i izlazak novog solo albuma legendarnog King Monkeya, odnosno frontmena Iana Browna.

Još jedan kvalitetan domaći album s kraja prošle godine kojeg smo zbog izuzetno obilne i kvalitetne produkcije jednostavno previdjeli, tj. nismo ga stigli poslušati na vrijeme i time uvrstiti na godišnju listu, gdje po svemu i zaslužuju biti.

U prilično kratkom vremenskom periodu objavljena su tri kvalitetna albuma domaćih etno izvođača, čime taj segment scene svakako dobiva na značaju.

Reizdanje dvaju albuma jazz vizionara Erica Dolphyja – ‘Conversations’ i posthumnog ‘Iron Man’ – opremljeno je izvadcima, dodatnim diskom alternativnih verzija te bogatom knjgom intervjua i članaka koji otkrivaju more informacija o jednom od najprogresivnijih skladatelja svoje ere.

Osam godina od kompilacije ‘It Came From The Garage!’ objavljena je ‘It Came From The Garage!!, vol. 2’, drugo izdanje raznih izvođača koje pokriva domaću rock and roll garažnu scenu, ujedno i dokaz o žilavosti sljedbenika ideje začete sredinom šezdesetih u Americi – ideje da je rock to što jest jedino kad je brutalan, sirov i produkcijski nepoliran.

Kontrabasist Jake Leckie objavio je album prvijenac na koji ljubitelji jazza svakako trebaju obratiti pozornost.

Drugi studijski album grupe ESC Life genijalnog naziva ‘Born to be Mild’ koji, mada ne donosi nikakve značajnije promjene, predstavlja napredak u odnosu na prvijenac.

Saami ima sedamdeset i pet godina i “posljednji je izvođač Surtija,” kako piše producent albuma Ian Brennan u popratnom tekstu ploče. “Kad on ode i ova će glazba umrijeti s njim.”

Glazbeni alter-ego glumca Nikše Marinovića upoznali smo još kao predvodnika obećavajuće, ali prebrzo ugašene bossanova pop skupine Batida, nakon koje se sakrio iza umjetničkog imena Rokambol i transformirao u jednog od najdarovitijih predstavnika hrvatske kantautorske scene.

Osmi studijski album britanskih rock giganata posljednji je dokaz da su ih muze odavno i, vjerojatno, definitivno napustile.

Za one koji vole neodoljivu sjetu Dukatovog vokala i zvučnu sliku koja se gradi oko njega, novi uradak je punokrvni nasljednik albuma ‘Come Along Wind’ iz 2015. godine.

Novi album kao da donosi ispipavanje terena za budućnost. Nekoliko koncepcija koje su ostale otvorene, kojima baš treba nastavak, jer se osjeti da My Baby ne žele biti previše vezani za dobitnu formulu albuma ‘Shamanaid’.

‘Rode’ čini pet vrhunskih pjesama koje bi zvučale još bolje da je produkcija odvažnije zagrizla u njihovu začudnost umjesto pokušaja usmjeravanja materijala ka utabanim stazama zvuka ostatka nezavisne scene.

EP izdanje ‘Open Heart’ srpske kantautorice Ane Avramov, svakako je je djelce vrijedno pažnje i slušanja kad je u pitanju regionalna produkcija prošle 2018. godine.

Jazz svih vrsta i podvrsta već desetljećima predstavlja omiljeno ‘izletište’ rock, u manjoj mjeri i pop glazbenika koji u njemu nerijetko vide konačnu potvrdu vlastitog talenta i potencijalnu ulaznicu u probrano društvo ozbiljnih muzičara.

Godina na izmaku u slučaju Jeffa Tweedyja bila je godina nostalgije pa je šetnju hodnicima vlastitog sjećanja prvo pretvorio u hvaljene memoare naslovljene ‘Let’s Go (So We Can Get Back)’, a potom i u album koji djeluje poput soundtracka te knjige.