Category archive

Recenzija - stranica 84

/ Recenzija

‘Smrt čoveka na Balkanu’ – svima nama poznati teatar apsurda

Niko Sučić

I dok hrvatski filmaši i dalje uporno baziraju humor na stereotipnom i prvoloptaškom ismijavanju ruralnih krajeva i njihovih običaja, kulture i jezika, naši istočni i jugoistočni susjedi svakim novim filmom prave jedan korak naprijed, i dokazuju da su u samom vrhu europske kinematografije, uz bok bogatim Englezima i Francuzima. Više

/ Recenzija

David Bowie ‘The Next Day’ – inventivan povratak u budućnost

Igor Jurilj

Iznenađenje. Iznenađenje je vječno oružje Davida Bowieja, najvećeg kameleona u povijesti glazbe, dovoljno snažnog za monopolizaciju pažnje i produktivno poigravanje konvencijama medija koji nisu postojali prije deset godina kada je objavio svoj album „Reality“ –djelo za koje se sumnjalo da neće dobiti nasljednika. No mesijanski nasljednik je došao i prenerazio nas. Više

/ Recenzija

‘Django Unchained’ Soundtrack – spaghetti ćušpajz

Zoran Stajčić

Nema niti jednog modernog redatelja koji se poput Quentina Tarantina smatra i glazbenim guruom kad je u pitanju soundtrack. Tako je još od „Reservoir Dogsa“, da se ne govori o „Pulp Fictionu“ s kojeg je evergrin svaka snimljena sekunda… „Jackie Brown“, „Kill Bill“ - uvijek novo poglavlje coola, čak i kad se filmoljupci ne mogu složiti oko filmova, po pitanju soundtracka situacija je uvijek više-manje bila jednoglasno jasna. A kako je s „Django Unchained“? Više

/ Recenzija

Dvostruka strip recenzija – ‘Dermatillomania’ i ‘Vučine: Nasljednik’

Niko Sučić

Strip izdanja hrvatskih autora su otprilike kao Božić: svi im se veselimo, ali dolaze svega jednom godišnje. Dobro, možda malo karikiram, ali nije daleko od istine. Zato je lijepo vidjeti čak dva stripa u vrlo kratkom razdoblju, i što posebno veseli, oba od mladih, domaćih autorica. Možda deveta umjetnost u Hrvata ipak nije izgubljena forma… Više

/ Recenzija

‘Metak u glavu’ – naslov koji govori sve

Niko Sučić

Tužna je realnost da akcijski film kao žanr polagano izumire. Na životu ga još uvijek nekako drže old timeri poput Schwarzneggera, Stallonea i Willisa, ali i oni su vrlo često više karikatura nego junaci kakvi su bili 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća. Više

/ Recenzija

‘Lost and Sound’ – Strahopoštovanje prema zvuku

Igor Jurilj

Sedmo izdanje DORF-a Festivala Dokumentarnog Rock Filma koje će se održati 7.-10. ožujka u Vinkovcima predstavlja dokumentarac „Lost and Sound“ koji emotivno, ali istovremeno stručno i profesionalno analizira kako nam život definiraju zvuk i glazba kao najčišća forma stvaranja; forma koju ne vidimo, ali intenzivno proživljavamo. Čak i kemijskim reakcijama u mozgu. Više

/ Recenzija

Philip Roth ‘Ogorčenost’ – neugodna iznimka koja potvrđuje pravilo

Vid Jeraj

U 29-om od ukupno 31 romana kojeg je napisao uoči najave povlačenja iz aktivnog pisanja, romanu 'Ogorčenost', američki književnik Philip Roth, pod nos će nam metnuti antijunaka u unakrsnoj vatri između žudnje za sazrijevanjem, s jedne, te viška emancipacije, s druge strane... Pritisak je potonje i veći nego li je njegova samosvijest i relativna zrelost uopće u stanju podnijeti; knjigu je objavio nakladnik Buybook, iz Bosne i Hercegovine, 2011. godine, godinu nakon hrvatskog prijevoda pri Algoritmu. Više

/ Recenzija

Gabi Novak ‘The Love Collection’ (Najljepše ljubavne pjesme)

Janko Heidl

Jerry Garcia svojedobno je rekao da se pjevajući pred publikom osjeća pomalo razgolićeno, da se izgovarajući tekst neke pjesme pred auditorijem osjeća nemalo odgovornim za njezin sadržaj, pa makar posrijedi bila pjesma drugog autora. Stoga je u koncertni repertoar, bilo unutar, bilo izvan Grateful Deada, vrlo rado uključivao pjesme Boba Dylana uz koje se, u pogledu inteligentno osmišljenih stihova, osjećao najmirnije. Pjevajući Dylana, reče, bio je siguran da ne izgovara kakve god stihoklepne bedastoće i iz sebe ne pravi bedaka. Više

/ Recenzija

‘Slomljeni grad’ – slomljeni film

Niko Sučić

Stara graditeljska poslovica kaže da se kuća gradi od temelja. To je na žalost kredo koji mnogi noviji filmovi zaboravljaju, a isti slučaj je i sa ‘Slomljenim gradom’. Jednostavno se struktura kad tad mora urušiti. Više

/ Recenzija

‘Let’ – pilotiranje, droga i alkohol

Niko Sučić

Svega tjedan dana prije dodjele Oscara, u naša kina je napokon stigao i „Let“, zadnji od ozbiljnijih kandidata za neku od glavnih kategorija ove prestižne nagrade. S nominacijama za najbolju glavnu mušku ulogu i originalni scenarij, ipak nije jedan od favorita, ali je itekako dobar film. Više

/ Recenzija

Douglas Coupland ‘Marshall McLuhan – Nemate vi pojma o mojemu djelu!’

Vid Jeraj

Marshall McLuhan bio je jedan takav vizionar, kojeg je u životnoj borbi s opojnošću višeznačnih metafora sustigla i obiteljska genetika i jal njegovih konformističkih suvremenika. I nije da je jedini kojem se to desilo, ta ne zaboravimo da je Jacques Lacan za dio američke intelektualne javnosti još uvijek najobičniji šarlatan. Više

/ Recenzija

Kandžija ‘Zlatne žbice’ – zlatni motor domaćeg hip hopa

Zoran Stajčić

Možda je nakon prvog albuma i postojala mogućnost da se simpatični Kandžija u jednom trenutku pretvori u Shortyja, da se svidi strukturama pa da repa po narudžbi. Jer i 'strukture' vole simpatične likove, komedijaše koji imaju sposobnost šugavu realnost izvrnuti u parodiju, posebno kad su mladi, prpošni i pomalo naivni. I naravno kad su freestyleri, što bi se reklo, pogodni da u svakoj prilici iskoče iz šešira i postanu prigodni. Više

/ Recenzija

Dinosaur Jr. ‘I Bet On Sky’ – isplati se kladiti na dinosaure

Zoran Stajčić

Seniorska liga alternativaca iz 80-ih i 90-ih, skoro pa neprimjetno zauzima scenu. Poduže pauze ili reunioni, svejedno je… kad se gledaju popisi turneja, situacija sve više podsjeća na onu od prije dvadesetak godina, s razlikom što smo i mi kao destinacija uključeni u taj drugi val zbivanja. Više

/ Recenzija

Steve Lacy ‘Estilhacos, Live in Lisbon’ – opori humor flaneura rebelijanske epohe

Vid Jeraj

Sopran-saksofonist Steve Lacy, Njujorčanin, u zanimanje glazbenika zakoračio je kao tinejdžer kroz široka vrata diksilenda, da bi 22. veljače 1972. sa svojim kvintetom u lisabonskom Cinema Monumental opjevao labuđi pijev Salazarove fašističke diktature. Dobro, led je probio kontrabasist Charlie Haden, jer je s kvartetom Ornettea Colemana u sklopu europske turneje jazz festivala u Newportu u Lisabonu par mjeseci ranije pjesmu 'Song For Che' najavio posvetom oslobodilačkim pokretima Angole, Gvineje i Mozambika. Epilog: zadržan je na policiji i pušten tek na zahtjev američkog veleposlanika. Više

/ Recenzija

‘Warm Bodies’ – minimalni žanrovski pomak naprijed

Niko Sučić

Uvijek sam od svih ‘monster’ filmova najviše volio one koji su se bavili tematikom zombija, ili terminološki točnije, živih mrtvaca. Ima nešto u tim neanimatnim lešinama koje se na prvi pogled čine potpuno bezopasno, ali predstavljaju vrlo veliku prijetnju svakome tko ih podcijeni. Više

/ Recenzija

Peter Brötzmann – Ćruissimo, troppo, ma non moderato

Vid Jeraj

Otvorivši osmo desetljeće života u umjetničkoj karijeri koja traje aktivnim učešćem na preko 50 vlastitih i 100 albuma drugih autora, ulaskom u 45-u godinu djelovanja u protekloj godini Peter Brötzmann je izbacio tri izdanja koja se ili stalno vrte ili ih već debelo osporava. Više

/ Recenzija

Darko Glavan i Hrvoje Horvat ‘Rolling Stones – 50 godina’ – Kamenje i Hrvati

Zoran Stajčić

'Činjenica da je jedan od najvećih mitova rock and rolla stigao s nama do sada nedostižnog Neba, ravno u Zagreb, popeo se na pozornicu pred nama, izvodio za nas svakojake ludorije, znojio se da bi nas zadovoljio, polijevao nas vodom… sve se to na trenutke činilo suviše nestvarnim, pa je publika uglavnom sjedila kao u kinu, oborena s nogu, u grču, sputana samim prizorom koji se odvijao pred njom.' - Hido Biščević, 1976. Više

Idi na Vrh
X