Glazbena recenzija - stranica 57

Album ‘Selivke’ Katarine Juvančič i Dejana Lapanje topla su preporuka za ljubitelje kantautorskog pristupa glazbi. Iako postoji razlika između slovenskog i hrvatskog jezika, ovaj album čini se savršeno razumljivim.

CDi: ‘Daljina, dim i prašina’; 4 legendarna albuma na 2 CD-a (‘Pozitivna geografija’; ‘Sa druge strane jastuka’; ‘Jahači magle’; ‘Prodavnica tajni’).

Osam dugih i gladnih godina čekalo se na ovaj album. Kako to obično i biva, nakon što nostalgija pretumba unutarnje organe i postane ključni kriterij, mišljenja sam da je Daft Punk ove 2013. mogao komotno izbaciti i elektroničko govno, a ono bi se opet zvalo zlatnim elektroničkim govnom.

Koncepcijski zaokružen, pjesnički dorečen, glazbeno intrigantan i zabijen u realnost – ‘Walt’ predstavlja ključni album Pipsa. Potraga za izgubljenim pjesnikom je završena, astronaut je sletio, iliti ‘Livingstone I presume’, rekao bi Henry Morton Stanley.

Poklonimo li svoje simpatije rokerskom življu, moramo se, možda nerado, ali neizbježno, suočiti s činjenicom da dometi nekih, doduše malobrojnih zabavnjaka u svakom pogledu – osim u onome glasnoće, agresije i pripadajućega – mogu rokerima poslužiti kao blistaviji uzori vrsnoće od mnogih koje mogu pronaći u vlastitom fahu.

Na temelju debitantskog CD-a Sare Renar, ‘Djeca’ teško bismo pogodili da je ova autorica pred oči javnosti i do diskografskog izdanja dospjela kao jedna od darovitih pripadnica recentnog vala (mladih) hrvatskih kantautorica (i malo manje zapaženih kantautora) među kojima se neformalnom prvom damom iskazala Nina Romić, kao prva koja je privukla određenu medijsku pažnju, kao prva koja je objavila CD (uskoro će i treći) i kao entuzijastički organizatorsko-promotivni dobri duh scene.

Iznimka od pravila da svaki sjajan bend čaroliju dobiva specifičnom kemijom, energijom ili kako vam drago, što nastaje spojem baš tih talentiranih pojedinaca u točno tom sastavu, Gustafi diskografski i koncertno jednako sjajno funkcioniraju već dvadesetak godina unatoč tome što svako toliko, odnosno na malne svakom albumu nastupaju u drugoj postavi.

‘Imate li dovoljno vlage?’, ta neugodna provokacija koja nije tu da svojeg govornika učini iole simpatičnim, vizitka je frontmena Trobecovih krušnih peći, notornog Darka Begića-Bege. Pojavljujući se u CD-reizdanju čak sedmoro malih regionalnih izdavača druga je to pjesma s ambicioznog studijsko-živog kompaktnog dupljaka ‘S mukom žvaču trubadurov vrat’, benda prozvanog po serijskom ubojici koji je žene spaljivao u krušnim pećima.

Klopka drugog albuma? Da, ali James Blake se ipak iskobeljao iz nje. Nije briljirao, ali nije ni podbacio, tako da se u slučaju albuma ‘Overgrown’ vidi da je nagla slava učinila svoje.

Chamber pop sastav iz Minneapolisa na najboljem je putu da postigne popularnost svojih kolega iz grupe The National koji ih bezrezervno podržavaju.

Bilo dosta elemenata da se album ‘The Savage Heart’ počne preslušavati sa zadrškom, posebice nakon uvodne ‘It’s Gotta Be About Me’ koja je jasno signalizirala da je The Jim Jones Revue usporio, a ‘gubitak daha’ je za tu vrstu bendova zajebana stvar…

Nakon solidnog usputnog projekta Xaxaxa se možda činilo kako će se malo duže čekati na treći album makedonskog new wave/post punk benda Bernays Propaganda, no grupa je iznjedrila odličan nastavak prethodnim albumima ‘Happiness Machines’ i ‘My Personal Holiday’.

Od cjelokupne ergele legendarnog pokreta Tropicalismo čija su vrla grla, jedni Os Mutantes, Caetano Veloso, Gilberto Gil i Gal Costa unijeli dašak internacionalizma u antimoderni Brazil šezdesetih kojim je vladala vojna hunta, duhu same ideje do kraja je ostao privržen samo renesansni čovjek – Tom Zé. Čovjek koji je unio inverziju u onu Lacanovu o djelu koje živi između dvije smrti, nakon plejade potentnih konceptualnih albuma snimio je nešto srednjostrujaško. Doduše, samo uvjetno rečeno.

Puno je bilo riječi o (n)ovom albumu Yeah Yeah Yeahs, puno prije nego li je objavljen. Priča je pumpana, a informacije su bile često u međusobnoj suprotnosti. Od toga da grupa sprema najraskošniji album do sada do toga kako je riječ o povratku ogoljenom garažnom soničnom-fuzzy početku. Sve to je upućivalo na jedno, a to je obično priprema terena za proboj na stepenicu više, u ovom slučaju mainstream.

Adam Green i Binki Shapiro su isuviše naivno povjerovali da se iz vica može napraviti ono što je svojevremeno proslavilo Sergea Gainsbourgha i Jane Birkin.

Postavljena tradicija Dubioze kolektiv objave albuma svake dvije godine na ‘balkanskom’, odnosno engleskom jeziku obično bi sugerirala hiperprodukciju s naglaskom na očekivanom kvalitativnom opadanju, no bendu fokusiranom na nastupe uživo i postavljenom u centar balkanskog cirkusa, ovo je pravi recept za dobar bosanski lonac. Posljednje skuhani lonac izmiješanih sastojaka u kombinaciju naslovljenu ‘Apsurdistan’ sve je osim – apsurda.

U slučaju novog studijskog albuma Depeche Modea generalno se mogu zauzeti dva stava; onaj da su stare prdonje odavno postali mašina kojoj su novi albumi izlika za nove i veće turneje i čija inventivnost u elektronskom zvuku koji ih je proslavio se može mjeriti u mikronima, dok je drugi stav onaj da se ta mašina razvija u ciljanom smjeru i da ‘Delta Machine’ nije baš tako očiti ziheraški album kako se na prvo slušanje možda čini.

Svoju zemlju Finsku čiji je međunarodni profil obilježen dizajnom, Kaurismakijevim filmovima, skijaškim skakačima, te komunikacijskim tehnologijama, zavidnom produkcijskom razinom svog nosača zvuka predstavljaju Verneri Pohjola & grupa Black Motor.

Dvije su vrste bijelih crnaca dugo vremena najlakše dobivale prostor u raspravama o dobroj zabavnoj glazbi koja, što formalnom izazovnošću, što percipiranom autentičnošću nema problema pri aproprijaciji od strane sofisticiranih slušatelja.

Tenor-saksofonist Cene Resnik, duša svakog džezerskog jam-sessiona u Ljubljani jedan je od stupova slovenske alternativne scene, još od 1996. godine kad se priključio rock-grupi Siddartha. U bendu koji je, paradoksalno, ponajveći lokalni fenomen za koji se u Hrvatskoj strašno malo zna, zadržao se svega još godinu dana po diplomi iz jazz-saksofona na Jazz konzervatoriju u Klagenfurtu, koju stječe 2007. godine.

Ben Harper je uvijek volio odabrati glazbene legende za suradnju, ali ne one razvikane, već kvalitetne. S Charilejem Musselwhiteom to ponovno dokazuje.

Za razliku od prijašnjih S.A.R.S.-ovih izdanja, ‘Kuća časti’ ne traži da je vrtite ponovno i ponovno.

Jedan od najstarijih novovalnih bendova koji u kontinuitetu manje više neprekinuto djeluje od 1978. godine svakako je i japanski bend Fushitsusha, gitarskog maga Keijija Hainoa, imenovan prema naslovu knjige ‘Čovjek bez svojstava’ Roberta Musila.

Eskapizam Justina Vernona iz Bon Ivera donio je dobre rezultate. S The Shouting Matches je dokazao kako i u blues rocku pliva jednako uvjerljivo.

Sjećate se kad je 2007. izašao ‘In Rainbows’, sedmi studijski album Radioheada? U klimi nove revolucije i novog lica Thoma Yorkea ekipa je premotavala pjesme do onih rijetkih melodičnih etapa koje je album nudio. E, pa premotajte koju godinu unaprijed – 2013. Krautrock, twelve-tone, math-rock i Neue Deutsche Welle vraćaju se na velika vrata. Otpisani će otpisivati!

Učestaliji rad s bendom Grinderman nije samo označio novi ulazak u divlji rokerski pubertet zajedno s Warrenom Ellisom. Bio je to istovremeno i znak da u najdugovječnijem bendu Nicka Cavea vlada unutrašnja kriza.

Postoji činjenica, simplistički glupa kao Julian Casablancas. Isti nije na vrijeme shvatio da ako nešto voliš, ne znači da to možeš i ponoviti. Ako voliš gledati porniće, ne znači da možeš biti novi Nacho Vidal.

Kad Englez nazove bend Bastille, stvari baš ne klapaju kako bi trebale…

Buggov debi nam se našao na listi najboljih prošlogodišnjih albuma, ali o njemu nismo konkretno ništa pretjerano puno toga napisali. Ok, intervju je bio sretna okolnost, li obzirom kako je prvijenac ovog iznimno talentiranom mladog autora proteklog mjeseca službeno došao na hrvatsko tržište u fizičkom obliku, svakako treba potrošiti i više od par redaka na Jakea, jer strana debi ostvarenje općenito kasne u naše krajeve, a i kad dođu, nedostatak informacije je obično ono što ih prati.

Ljuti četverac iz Ljutomera pomaknuo je neke ustaljene granice rockabillyja. Koliko? Dvije pive sigurno nisu dovoljne za točnu procjenu…