Filmska recenzija - stranica 5

U moru dovitljivih dijaloga i nizanja zanimljivih epizoda i likova iz holivudske povijesti koju ne prenosi s posebnom točnošću, Fincher ne uspijeva postići značajniju emocionalnu povezanost između gledatelja i svojih subjekata, premda povlači neke interesantne paralele između vremena radnje i današnjice.

Film o Bowieju koji ne koristi njegovu glazbu, s glumcem koji mu uopće ne sliči i scenarijem koji ga uopće ne razumije s razlogom će biti uvršten na gotovo svaku listu najgorih filmova ove godine, a vjerojatno će zloglasno zaživjeti i još dugo u popularnoj kulturi kao primjer katastrofalnog pokušaja biografije.

Uzbudljiv za fanove, ali apsolutno prezahtjevan za sve ostale, dokumentarni film Marca Prosije upravo takav u skladu je s ostavštinom Swansa, jednog od najglasnijih bendova u povijesti buke.

Komedija sa Sethom Rogenom u dvostrukoj ulozi rođaka koje dijeli cijelo stoljeće na papiru djeluje bolje nego u izvedbi debitanta Brandona Trosta.

‘Vivarium’ je znanstveno-fantastični triler irskog redatelja Lorcana Finnegana i možda najbizarniji film prikazan na prošlogodišnjem Filmskom festivalu u Cannesu.

‘Greyhound’ je u konačnici solidan film, povremeno prilično napet i tehnički vrlo spretno izveden, a svoje mane u vidu nedostatka razvoja likova i nedovoljne emocionalne angažiranosti donekle uspijeva prikazati čak i kao vrline.

‘The Assistant’ (2019) je (prva) drama australske redateljice Kitty Green koja se bavi temom seksualnog nasilja i uznemiravanja, spolnom diskriminacijom i mobbingom na radnom mjestu.

Psihološki horor u kojem su središnje teme žalovanje i trauma, a veliki naglasak stavljen je na element iznenađenja, odnosno na neočekivani preokret u radnji (plot twist). Film se ne oslanja na zastrašujuće u konvencionalnom smislu, niti na već stoput viđene klišeje, nego ono proizlazi iz jezive atmosfere, sugestivnih detalja i ambivalencije.

Never Rarely Sometimes Always’ najnoviji je film američke indie redateljice Elize Hittman, premijerno prikazan na ovogodišnjem Sundanceu –najvećem i najpoznatijem festivalu nezavisnog filma u SAD-u – gdje je osvojio i Specijalnu nagradu žirija za ‘neorealizam’. Osim toga, film je na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu osvojio prestižnog Srebrnog medvjeda, a o tome koliko je oduševio kritiku, govori i činjenica da ga je pozitivno ocijenilo čak 99% filmskih kritičara na popularnom internetskom portalu posvećenom filmskim recenzijama Rotten Tomatoes.

U horor filmovima (pogotovo u onima u podžanru slashera) su kroz povijest ženski likovi uglavnom bili svedeni na žrtve koje nisu u stanju uzvratiti udarac ili na seksualne objekte, prikazane su kao pretjerano plašljive i emotivne, nesposobne za kritičko razmišljanje, itd. Danas sve više horor filmova mijenja takvu percepciju feminiteta i izbjegava rodno stereotipiziranje, a ‘Marica i Ivica’ je jedan od njih.

Postavlja se pitanje što je uopće autor htio ispričati s filmom u kojemu je ključni lik toliko bolestan da nije u stanju biti razrađen, a isto tako ne može biti ni nositeljem neke konkretne radnje, budući da mu se ništa zanimljivo u životu ne može niti događati.

Najbolji trenuci bilježe se kada se zbor potpuno prepusti onome što bi vjernici vjerojatno nazvali snagom Duha Svetoga, a što se bez dvojbe spušta na njih i glavnu pjevačicu šireći se na publiku, slušatelje i gledatelje poput zaraze bez obzira na to dijele li oni religijska uvjerenja izvođača ili ne.

Whatleyjev film djeluje nedovoljno temeljit u svojoj izvedbi i premda nije loš i lako ga je gledati, ostavlja dojam kako je njegova protagonistica mnogo kompleksnija osoba od slike koju smo na koncu o njoj dobili iz dokumentarca.

Nakon filma ‘S&M2’ grupe Metallica ove jeseni je još jedno veliko ime svjetske scene imalo jednovečernju kino premijeru svog koncertnog filma. Riječ je dakako o grupi Depeche Mode i filmu ‘Spirits In The Forest’ u režiji Antona Corbijina, a premijera na velikim platnima se odvila u četvrtak 21. studenog, kako u svijetu, tako i u hrvatskim kinima.

Film o Blue Note Records može se promatrati kao djelmično reklamni proizvod, ali priča koju prenosi izrazito je bitan dio povijesti jazza i glazbe dvadesetog stoljeća uopće.

Legendarni redatelj, zvjezdana postava, kritika konzumerizma, poigravanje s istrošenim žanrom i metafikcijom neke su od osobina podcijenjene horor komedije Jima Jarmuscha koja je nažalost zaobišla naše kinodvorane.

Uz odobrenje portala dokumentarni.net prenosimo recenziju novog dokumentarca o Branku Črncu – Tusti, legendarnom frontmenu KUD Idijota. Film je ovaj tjedan nakon motovunske premijere prikazan na Liburnia Film Festivalu u Opatiji.

‘Once Upon a Time’ je u najbolju ruku zabavan i vrlo dobar, ali jasno je da po kvaliteti pripada u donji dom Tarantinove filmografije, tako da pretjeruju oni koji ga veličaju kao trijumf, no još su više u krivu oni koji napuhuju kontroverze tamo gdje ih nema.

Sinoć je u kinodvoranama diljem svijeta, pa tako i u zagrebačkom Cinestaru i Kaptol Butique Cinema, prikazan dokumentarni film redatelja Toma Jonesa “Asbury Park: Riot, Redemption, Rock ‘n’ Roll” koji priča priču o glazbenoj sceni gradića u New Jerseyju iz koje je potekla i jedna od najvećih živućih zvijezda rock and rolla, Bruce Springsteen.

Najjači adut filma svakako je izvrsna podjela koju u naslovnim ulogama predvode engleski komičar Steve Coogan (nominiran za BAFTA-u) i amerikanac John C. Reilly (nominiran za Zlatni globus).

Uz odobrenje portala dokumentarni.net prenosimo recenziju kontroverznog dokumentarca u kojem su iznesene nove optužbe protiv Michaela Jacksona vezane za seksualno zlostavljanje maloljetnika. Film je podijelio javnost i uzburkao duhove, a o čemu je točno riječ u ovoj priči, pročitajte u nastavku.

Treći film iz BBC-jeve trilogije Francisa Whatelyja o karijeri Davida Bowieja prati genijalnog glazbenika u danima kada ovaj još nije potpuno ovladao svojim potencijalom koji će ga u svoje vrijeme učiniti jednim od najvećih glazbenika dvadesetog stoljeća.

Zelena knjiga iz naslova priručnik je koji označava hotele na segregiranom američkom Jugu šezdesetih u kojima je dopušten boravak crncima, a koriste ga na turneji likovi koje tumače Viggo Mortensen i Mahershala Ali u lijepom ostvarenju poznatog redatelja komedija Petera Farrelyja.

Svaki kadar u ovome filmu je remek-djelo filmske fotografije, no isto tako nemoguće je poreći i njegovu glavnu boljku, a to je golema zjapeća rupa na mjestu gdje bi u jednom djelu sedme umjetnosti trebala biti – radnja.

Ovih šest slika o životu na divljem zapadu u režiji braće Coen čine jedan od najboljih Netflixovih originalnih filmova dosad.

Premda je Marley centralna figura ovog filma, iz ‘Who Shot the Sheriff?’ nećete saznati mnogo o samoj Bobovoj glazbi ili privatnom životu. Fokus redatelja Kiefa Davidsona zapravo je na političkoj situaciji na Jamjci za vrijeme hladnoga rata.

Netflixov dokumentarac o Quincyju Jonesu u režiji njegove kćeri Rashide prikazuje i dalje hiperaktivnog i mentalno agilnog genija u devetom desetljeću života kao životnu silu kojoj nikad nije dosta postignuća.

Film oskarovca Morgana Nevillea o najvećoj zvijezdi američkog dječjeg televizijskog programa dirljiv je uradak koji je opravdano očarao publiku i kritiku i priskrbio najveću zaradu u povijesti žanra dokumentarne biografije.

Zabavan scenarij, atraktivne lokacije i neprestan vrtlog vješto režirane urnebesne akcije – svi sastojci redom prepisani s recepta serijala o Jamesu Bondu – već u petom filmu bili su pogođeni u pravoj mjeri, ali redatelj Christopher McQuarrie uspijeva pronaći način da ponovno povisi ulog.

‘Lada Kamenski’ (Sara Hribar, Marko Šantić) je snažna komorna drama o redatelju Frani (Frano Mašković) koji planira snimiti film u čijem je središtu zanimanja radnica koja zbog propasti krojačke tvornice Kamensko biva osuđena na otkaz.