Glazbena recenzija - stranica 25

Jest da je abnormalni period života zahvatio cijeli planet, ali imamo i prvi pravi punokrvni comeback jednog rock benda ovog proljeća.

Virus koji je čitav svijet osudio na kućni pritvor ipak je donio i nešto dobro, barem za dio obožavatelja manchesterske art-pop skupine Elbow.

LaFarge je uspio iznaći recept prema kojemu jazz i blues, swing i ragtime, folk i hokum mogu egzistirati kao jedna cijelina umočena u vintage pop zvuk koji postaje najzastupljenijim sastojkom njegovih posljednjih albuma.

Tijekom rada s R.E.M.-om, a i poslije njihovog raspada, Peter Buck kao da pokušava oboriti rekord po broju suradnji s drugim bendovima i kantautorima, s posebnim naglaskom na kultne heroje, talentirane autsajdere koji nikada nisu htjeli, često niti mogli igrati po pravilima biznisa i industrije.

Riječ je o istinskom putovanju u korijene i, iskreno, tko zna koliko daleku prošlost u kojoj osim jarma nedaća ovaj narod za drugo nije ni znao. ‘Tanac za crnega vraga’ dolazi kao portal empatije prema životima naših starih. Ogoljeni smo i izloženi svojevrsnom vanvremenskom empatijskom ekvinociju s njihovim sudbinama.

Riječ je o EP-iju u kojem se Irena iskušala u sempliranju i programiranim aranžmanima, tj. elektronici.

Snimiti album posvete legendarnim pjevačicama iz žanra vokalnoga jazza ne zvuči odveć inovativno i hrabro, pogotovo ako je ta ploča nakrcana nekima od njihovih najpoznatijih pjesama, ali Kandace Springs uspijeva iznenaditi i rezultat je, zapravo, izrazito pozitivan.

‘Ordinary Man’ je ono što u ovom trenutku možemo nazvati klasičnim heavy metal albumom; album energičnih tutnjajućih brojeva ispresijecan baladama ‘na pravim mjestima’, dakako s Ozzyjevim neuništivim visokim vokalom, ujedno prvim heavy metal vokalom na svijetu.

Već par godina Rambo Amadeus povremeno objavi poneku pjesmu, često uz prateći video spot, svaku najavljući kao singl za novi albuma „Brod budala“, čije se objavljivanje rasteglo do prije par dana.

Njihovom partiju zasad možemo prisustvovati samo u vlastitoj mašti, no kada se stanje jednom konačno normalizira, Holy Fuck će mi biti pri vrhu elektronskih izvođača koje planiram čekirati uživo.

Bit će zanimljivo u kojem će smjeru Marković voditi svoju karijeru, naravno, pod uvjetom da s manje strahopoštovanja gleda na mainstream pop.

‘Gužva u svemiru’ je još jedan prilog tezi da se hrvatska scena u posljednje vrijeme može pohvaliti nizom zaista fantastičnih instrumentalnih sastava među kojima Doringo najviše sličnosti dijeli s radovima Luke Šipetića i njegovog benda nemanja.

Za ‘Tamotaït’ se već na prvo slušanje može ustvrditi kako uz odlični ‘Chatma’ predstavlja vjerojatno najbolji uradak ovog benda.

Moderno kapitalističko društvo ne štedi nikoga. Ono svakim danom testira, promatra, poigrava se s mislima pojedinca sve dok ne postane njegovim dijelom, ili mu pokaže srednji prst.

‘Live at Vinyl Factory’ snimljen je u sklopu programa ‘Vinyl Factory’ na kojem je instrumentalni četverac Truth ≠ Tribe promovirao svoj tada još neobjavljeni debitantski album ‘Distances’.

Je li ‘Gigaton’ najbolji album Pearl Jama u posljednjih dvadeset godina? Možda.

‘I Am Not a Dog on a Chain’ je hrabar album, album na kojem se danas 60-godišnji Steven Patrick Morrissey ‘bacio na glavu’ u neka za njega dosad neistražena ili jedva dotaknuta glazbena prostranstva. 

Digitalna kompilacija okuplja raritete s početka karijere velške pjevačke zvijezde s tridesetak pjesama snimljenih na etiketi Decca Records.

Zagrebačka grupa Como Bluf danas se predstavila objavom eponimnog EP izdanja za Dostavu zvuka.

Nemamo baš običaj recenzirati 7-inčne singlove, ali nekad treba napraviti i iznimku. Iznimka je ovog puta L.H.D. – sisački bend kojeg su osnovali Lada Furlan Zaborac, Hrvoje Zaborac i Dinko Tomljanović, članovi ugaslih The Bambi Molestersa.

Nakon izvrsnih albuma sa Sons of Kemet i The Comet Is Coming, Shabaka Hutchings treću godinu zaredom zakucava, ovaj put sa južnoafričkom kombinacijom koja nosi ime Shabaka and the Ancestors.

Jedno kontemplativno, i preko Bandcampa dostupno, djelce za ove dane kad se neumitno osjećamo kao da smo u čekaonici za pakao.

Ako ste štovatelj likova i djela Franka Zappe i Captaine Beefhearta, onda vam zatitra srce na objavu izdanja kao što je Krv u stolici.

U tehničkom i produkcijskom smislu ‘Love Supreme’ je zasigurno najbolji album grupe Moskau dosad.

Dan Bejar je album nazvao svojevrsnim hommageom glazbi svoje mladosti, prvenstveno synth-popu, što bi manje upućene vrlo lako moglo navesti na krivi put.

‘Kontura’ je logičan nasljednik debi-albuma ‘Smiješ zaurlat’ na kojem je jasno naznačen kurs prema Pipsima, projektima Aljoše Šerića te brit-popu.

Zbirka rijetkih snimki i fotografija velikoga Hanka Williamsa snimljenih u radijskoj emisiji 1951. godine koju je financirao proizvođač brašna, udvostručuje količinu glazbe koju je za sobom ostavio jedan od najslavnijih country kantautora u povijesti.

Riječki glazbenik je u novoj inkarnaciji okupio bend i na početku godine objavio album stopostotnog rocka izvedenog bez zadrške.

Postoje bendovi čiji vas albumi nikada neće iznenaditi, na kojima ćete baš svaki put naći upravo ono što očekujete, bilo da je riječ o produkciji, žanrovima, poetici ili desetljećima postojanoj razini kvalitete.

‘Father of All Motherfuckers’ je kratka kolekcija pjesama (malo više iznad 26 minuta!) koja je sonično u svom značajnom dijelu prilagođena formatiranim radijskim postajama,