Glazbena recenzija - stranica 25

Dana 19. 11. 2019. u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski na scenu se popeo Drago Diklić i uz prigodno piće, dobar bend, prijatelje, zahvalnu publiku i besmrtne pjesme održao koncert, onako usput proslavivši 65 godina rada. Nastup je ovjekovječen video i audio tehnikom prezentiravši šarm zagrebačkog gospodina s fakinskim gardom izdan pod nazivom ‘Zagreb je najljepši grad’.

Elvis Presley je prije pedeset godina u pet noćnih sessiona u Nashvilleu snimio materijal koji će činiti niz od triju albuma objavljenih 1970. i 1971., a sada je kompletan materijal objavljen na jedinstvenom izdanju u novom miksu bez nasnimljenih dionica koji potpisuje Matt Ross-Spang.

Ako su vam prve (i jedine) asocijacije na Róisín Murphy ‘Sing It Back’, najveći hit bivšeg joj benda Moloko, i vrlo uspješna naslovna stvar 13 godina starog albuma ‘Overpowered’, njezin će vam novi materijal predstavljati priličan šok.

Zemaljska kontrola se u novoj etapi posebno zabrinula za Valentina Boškovića i semantiku komunikacije koju je sve više nepredvidljivo počeo nagrizati predvidljivi disko ritam. Kao da je svemirski putnik primjerice glazbeni bend koji se, paradoksalno, udaljavanjem od žive publike želi istoj toplo i intimno obratiti, ukratko; ostvariti kvalitetan kontakt. A to nikome dosad nije pošlo za rukom.

Nikad gore vrijeme za klupski život, ali predstavnici plesne glazbe se ne predaju. Ples je zdrav i uvijek dobrodošao za podizanje raspoloženja, time i imuniteta o kojem se dosta priča proteklih mjeseci. Stoga evo recenzija, ujedno i presjeka tri nova kvalitetna plesna izdanja koja možemo pripisati regiji, dakako ako zanemarimo činjenicu da je Janko Nilović stalno nastanjen u Francuskoj, a uzmemo onu da je naše gore list.

Nostalgija i suvremenost pričaju dvije različite priče na novom albumu Elvisa Costella. Ako je riječ o kruškama i jabukama, onda su to izrazito komplementarni primjerci raznorodnih voćaka.

Ivan Grobenski otkrio je u sebi ‘škrinju narodnog blaga’.

Iako s muzičke strane nije riječ o najoriginalnijem albumu u ovoj nemogućoj godini, lijepo je znati da se neke stvari u životu ne mijenjaju i kad sve ode k vragu.

Sarajevski reper Kontra, najpoznatiji kao član FMJAM kolektiva i kao Frenkijev suradnik s kojim je objavio tri zajednička projekta, vraća se sa svojim novim, drugim samostalnim albumom ‘Nikad zauvijek isti’.

Sestre Haim su svojim trećim albumom, čiji izlazak je bio prolongiran zbog pandemije, pogodile pravi trenutak, pravu emociju i iznjedrile superiornu kolekciju pop pjesama.

Ovo predzimsko vrijeme očito je uokvireno albumima koji bi baš nekako legli u euforičnu, ljetnu atmosferu. Kako je ljeto 2020. u većem dijelu ‘otkazano’, čini se da je to igranje s datumima izlaska napravljeno planski – tek toliko da nam ovaj period kojeg ionako krasi depresija padne mrvu lakše, a za tu dobrodošlu olakšicu dijelom je zaslužan zagrebački glazbenik triksi.

Vjerojatno nikad neću shvatiti srž medijske kampanje u kojoj se promovira sastav toplog, pristupačnog zvuka i komunikativnih pjesama, i u kojoj se pjevač nazove ‘hrvatski Sheldon Cooper’, ali to je tako kad je četrdeseti rođendan daleko iza tebe, i kad potpisnik ovih redaka slabo razumije nove generacije i moderne metode oglašavanja i privlačenja pažnje. Omatorilo se, ali se pokušava voljeti što vole mladi.

Ukalupiti ‘Fake It Flowers’ ne samo da je gotovo pa nemoguće, već je do neke mjere i nezahvalno: u vremenu i dosadašnjem kulturnom momentu (koji se, doduše, malo previše rastegnuo u vidu njegova trajanja) koji je od žanra napravio jedini mogući kriterij – vidjeti novu krv kojoj se za to živo fućka je sasvim dovoljna doza osvježenja.

Sasvim solidan album benda koji se odrekao sanjarenja o slavi i bogatstvu.

Deveta ploča blues pjevačice Shemekije Copeland može se na trenutke činiti kao album koji na silu pokušava staviti kvačicu uz baš svaku temu današnjeg društveno-političkog diskursa na zapadu, ali njegovoj glazbi se ne može ništa zamjeriti, kao ni vrhunskom vokalnom umijeću njegove pjevačice.

Iako je umjetnički put Neila Younga oduvijek bio krivudav i teško dokučiv, u posljednjih desetak godina taj put je postao serpentina iz koje je postala umjetnost ne sletjeti s njega.

Splitska petorka Tate Romanova pozornost mi je skrenula svojim imenom, pretpostavljam inspiriranim tragičnom ljubavnom pričom kontroverznog filmskog redatelja Romana Polanskog i najslavnije žrtve ubilačkog pohoda Mansonovog kulta, glumice Sharon Tate. Ubrzo nakon toga stigao je i njihov debitantski album ‘Iz razloga’ na kojem se predstavljaju kao svirački i (posebno) vokalno kompetentni, na trenutke i autorski zreli pop-rock sastav.

Deseta obljetnica postojanja projekta Sunnysiders je proslavljena kako treba – kvalitetnom muzikom, druženjem s kolegama i prijateljima, najvažnije, i novim albumom.

Nema mnogo slučajeva u svijetu popularne glazbe u kojima bend nakon četvrt stoljeća snimanja dozrije u nešto što bi se moglo bez mnogo kolebanja nazvati njihovim vrhuncem, ali John Darnielle i njegovi The Mountain Goats su unazad par godina, čini se, postigli upravo to.

Povijesno gledano, era jednog od najpopularnijih koncertnih TV emisija iz devedesetih svakako pripada generaciji grunge bandova iz Seattlea. ‘MTV Unplugged’ dakako nije išao svjesno za tim scenarijem.

‘All Visible Objects’ sedamnaesti je po redu Mobyjev album, i iako titula razočarenja godine pripada nekom drugom – Mobyjev najsvježiji izlet nalazi se na drugom mjestu.

Norah Jones samo je još jedna u nizu glazbenica i glazbenika koji su ove godine prolongirali objavu novog albuma zbog pandemijskih okolnosti. No pandemijske okolnosti su i dalje tu, ali je i ‘Pick Me Up Off The Floor’ tu kao materijal bolnog iskustva i puta prema iscjeljenju.

Nakon prošlogodišnjeg hvaljenog albuma ‘For You And I’ pojavio se ‘Nothing EP’ iza kojeg se nalazi glasnogovornica queer scene u Londonu, producentica Loraine James. Loraine je nadogradnju svoje duboke i emotivne glazbene priče očigledno doživjela dosta ozbiljno, stoga se, sa striktno zvučne strane, odlučila okrenuti zanimljivim varijacijama na temu teške, ali unikatne elektronike.

Čini se da je odmicanjem od matičnog benda Matt Berninger autorski uspio postići ono što mu je sve teže polazilo za rukom na posljednjim izdanjima The Nationala.

Osunčan i opušten. Odmoran i zaigran. Tako bi se ukratko mogao opisati 15. solo album Paula Wellera koji je u ovu 2020. ‘banuo’ kreiran u jednom sasvim drugom periodu.

Premda su neke rane kritike već tradicionalno sklone Springsteenu njegov novi album proglasile jednim od njegovih najboljih izdanja, slika koju ova ploča ostavlja više naginje onoj benda koji je svoje zlatne dane ostavio iza sebe i sada ugodno provodi doba smiraja i ‘ne talasa’.

Na regionalnom planu, postoje trojica umjetnika koji su jednom drskim potezom ramena zbacili teško breme i besramno lagano odlijepili si etiketu ‘sina poznatog oca’. To su Dino Dvornik, Žika Todorović i Matija Dedić. Na svjetskoj razini, popis počinje s Neilom Youngom, Jeffom Buckleyem i Rufusom Wainwrightom, a negdje će se naći ime Joachima Coodera, sina Rylanda Coodera kojeg odmilja zovemo Ry.

‘ACR Loco’ stiže 12 godina nakon albuma ‘Mind Made Up’ koji je, baš poput njegovog nasljednika, sadržavao presjek ranije eksperimentalne faze i kasnijih, bitno komercijalnijih izdanja na kojima su njihov zvuk inficirale tada aktualne fascinacije acid houseom.

Ove godine, budući da Dylan još jaše na lovorikama jednog od najhvaljenijih studijskih izdanja godine, albuma ‘Rough and Rowdy Ways’, arhivski niz ‘The Bootleg Series’ je stavljen na pauzu, ali objavljeno je digitalno ‘best of’ izdanje serije koja je dosad iznjedrila čak petnaest naslova.

Taman dok britanska glazbena javnost očekuje debitanstski album pjevačice Beatrice Laus, poznatije pod imenom Beabadoobee koja se neslužbeno smatra perjanicom tzv. bedroom popa ispada da i jedna mala Hrvatska ima svog pulena.