Glazbena recenzija - stranica 26

Producent Ian Brennan je nakon lanjskog izleta u Pakistan u potrazi za sljedećim izdanjem niza Hidden Musics zavšio u gradu Tamale na sjeveru Gane gdje je nabasao na skupinu izvođača koji sviraju na tamošnjim pogrebnim ritualima.

Glenn Danzig udario je poput Titanica u santu leda zvanu Elvis Presley i time se pridružio nebrojenom mnoštvu Elvisovih impersonatora čiji nastupi su uglavnom služili (i služe) da se smije njima, a ne nekadašnjem ‘kralju rock and rolla’.

Obzirom na sve aktualne probleme koji su nas zatekli ove godine, zasigurno će spomen 2020. kod svih gotovo izazivati negativne konotacije i gorčinu. No ipak ima i jedan album, objavljen na samom kraju prošle godine naslovljen ’20/20′ koji ne bi trebao, barem kod slušatelja izazivati negativu, nego naprotiv želju za izlaskom u klubove, naravno čim to bude omogućeno.

Koronavirus je svima poremetio planove, ali uvijek ima netko na sceni koga je baš zeznula u ‘korak do cilja’. Zagrebački sastav She Loves Pablo jedan je od takvih.

Da se iza reuniona The Dream Syndicatea kriju ispravni motivi bilo je jasno već nakon prvih povratničkih koncerata 2012. godine. Potom su uslijedila i dva vrlo dobra albuma koji su svim ‘nevjernim Tomama’ pokazali i dokazali da legendarni americana odmetnik Steve Wynn još uvijek zna što radi, no ništa od toga nije nas moglo pripremiti za ‘The Universe Inside’, ploču kojom su, skoro četiri desetljeća poslije osnutka, otvorili sasvim novo glazbeno poglavlje, gotovo nespojivo s bilo čime što su radili u prošlosti.

Sazrijevanje, sasvim logično, može predstavljati priličan problem grupama kojima je zajebancija od početka bila sastavni i neizostavni dio izričaja, grupama poput zagrebačke šestorke Mašinko, svojedobno nazivane i ‘bendom koji pjeva samo o cugi’.

Zvuk je prljav i bazičan, gitare su distorzirane, a poruka je ona otpora, bijesa, indignacije.

Za ovakvu divotu isplatilo se čekati osam godina. ‘Fetch The Bolt Cutters’ je vrhunac stvaralaštva Fiona Apple.

Dva Bad Seeda, jedan bivši i jedan sadašnji, istovremeno su se oglasila albumima s glazbom iz dokumentarnih filmova. Koji je bolji?

Svaka pjesma na ‘There Is No Year’ predstavlja identitet za sebe, ali za razliku od prethodnih izdanja ono zaokružuje priču koju album želi ispričati na svim frontama.

Jest da je abnormalni period života zahvatio cijeli planet, ali imamo i prvi pravi punokrvni comeback jednog rock benda ovog proljeća.

Virus koji je čitav svijet osudio na kućni pritvor ipak je donio i nešto dobro, barem za dio obožavatelja manchesterske art-pop skupine Elbow.

LaFarge je uspio iznaći recept prema kojemu jazz i blues, swing i ragtime, folk i hokum mogu egzistirati kao jedna cijelina umočena u vintage pop zvuk koji postaje najzastupljenijim sastojkom njegovih posljednjih albuma.

Tijekom rada s R.E.M.-om, a i poslije njihovog raspada, Peter Buck kao da pokušava oboriti rekord po broju suradnji s drugim bendovima i kantautorima, s posebnim naglaskom na kultne heroje, talentirane autsajdere koji nikada nisu htjeli, često niti mogli igrati po pravilima biznisa i industrije.

Riječ je o istinskom putovanju u korijene i, iskreno, tko zna koliko daleku prošlost u kojoj osim jarma nedaća ovaj narod za drugo nije ni znao. ‘Tanac za crnega vraga’ dolazi kao portal empatije prema životima naših starih. Ogoljeni smo i izloženi svojevrsnom vanvremenskom empatijskom ekvinociju s njihovim sudbinama.

Riječ je o EP-iju u kojem se Irena iskušala u sempliranju i programiranim aranžmanima, tj. elektronici.

Snimiti album posvete legendarnim pjevačicama iz žanra vokalnoga jazza ne zvuči odveć inovativno i hrabro, pogotovo ako je ta ploča nakrcana nekima od njihovih najpoznatijih pjesama, ali Kandace Springs uspijeva iznenaditi i rezultat je, zapravo, izrazito pozitivan.

‘Ordinary Man’ je ono što u ovom trenutku možemo nazvati klasičnim heavy metal albumom; album energičnih tutnjajućih brojeva ispresijecan baladama ‘na pravim mjestima’, dakako s Ozzyjevim neuništivim visokim vokalom, ujedno prvim heavy metal vokalom na svijetu.

Već par godina Rambo Amadeus povremeno objavi poneku pjesmu, često uz prateći video spot, svaku najavljući kao singl za novi albuma „Brod budala“, čije se objavljivanje rasteglo do prije par dana.

Njihovom partiju zasad možemo prisustvovati samo u vlastitoj mašti, no kada se stanje jednom konačno normalizira, Holy Fuck će mi biti pri vrhu elektronskih izvođača koje planiram čekirati uživo.

Bit će zanimljivo u kojem će smjeru Marković voditi svoju karijeru, naravno, pod uvjetom da s manje strahopoštovanja gleda na mainstream pop.

‘Gužva u svemiru’ je još jedan prilog tezi da se hrvatska scena u posljednje vrijeme može pohvaliti nizom zaista fantastičnih instrumentalnih sastava među kojima Doringo najviše sličnosti dijeli s radovima Luke Šipetića i njegovog benda nemanja.

Za ‘Tamotaït’ se već na prvo slušanje može ustvrditi kako uz odlični ‘Chatma’ predstavlja vjerojatno najbolji uradak ovog benda.

Moderno kapitalističko društvo ne štedi nikoga. Ono svakim danom testira, promatra, poigrava se s mislima pojedinca sve dok ne postane njegovim dijelom, ili mu pokaže srednji prst.

‘Live at Vinyl Factory’ snimljen je u sklopu programa ‘Vinyl Factory’ na kojem je instrumentalni četverac Truth ≠ Tribe promovirao svoj tada još neobjavljeni debitantski album ‘Distances’.

Je li ‘Gigaton’ najbolji album Pearl Jama u posljednjih dvadeset godina? Možda.

‘I Am Not a Dog on a Chain’ je hrabar album, album na kojem se danas 60-godišnji Steven Patrick Morrissey ‘bacio na glavu’ u neka za njega dosad neistražena ili jedva dotaknuta glazbena prostranstva. 

Digitalna kompilacija okuplja raritete s početka karijere velške pjevačke zvijezde s tridesetak pjesama snimljenih na etiketi Decca Records.

Zagrebačka grupa Como Bluf danas se predstavila objavom eponimnog EP izdanja za Dostavu zvuka.

Nemamo baš običaj recenzirati 7-inčne singlove, ali nekad treba napraviti i iznimku. Iznimka je ovog puta L.H.D. – sisački bend kojeg su osnovali Lada Furlan Zaborac, Hrvoje Zaborac i Dinko Tomljanović, članovi ugaslih The Bambi Molestersa.