Glazbena recenzija - stranica 23

Sarajevski reper Kontra, najpoznatiji kao član FMJAM kolektiva i kao Frenkijev suradnik s kojim je objavio tri zajednička projekta, vraća se sa svojim novim, drugim samostalnim albumom ‘Nikad zauvijek isti’.

Sestre Haim su svojim trećim albumom, čiji izlazak je bio prolongiran zbog pandemije, pogodile pravi trenutak, pravu emociju i iznjedrile superiornu kolekciju pop pjesama.

Ovo predzimsko vrijeme očito je uokvireno albumima koji bi baš nekako legli u euforičnu, ljetnu atmosferu. Kako je ljeto 2020. u većem dijelu ‘otkazano’, čini se da je to igranje s datumima izlaska napravljeno planski – tek toliko da nam ovaj period kojeg ionako krasi depresija padne mrvu lakše, a za tu dobrodošlu olakšicu dijelom je zaslužan zagrebački glazbenik triksi.

Vjerojatno nikad neću shvatiti srž medijske kampanje u kojoj se promovira sastav toplog, pristupačnog zvuka i komunikativnih pjesama, i u kojoj se pjevač nazove ‘hrvatski Sheldon Cooper’, ali to je tako kad je četrdeseti rođendan daleko iza tebe, i kad potpisnik ovih redaka slabo razumije nove generacije i moderne metode oglašavanja i privlačenja pažnje. Omatorilo se, ali se pokušava voljeti što vole mladi.

Ukalupiti ‘Fake It Flowers’ ne samo da je gotovo pa nemoguće, već je do neke mjere i nezahvalno: u vremenu i dosadašnjem kulturnom momentu (koji se, doduše, malo previše rastegnuo u vidu njegova trajanja) koji je od žanra napravio jedini mogući kriterij – vidjeti novu krv kojoj se za to živo fućka je sasvim dovoljna doza osvježenja.

Sasvim solidan album benda koji se odrekao sanjarenja o slavi i bogatstvu.

Deveta ploča blues pjevačice Shemekije Copeland može se na trenutke činiti kao album koji na silu pokušava staviti kvačicu uz baš svaku temu današnjeg društveno-političkog diskursa na zapadu, ali njegovoj glazbi se ne može ništa zamjeriti, kao ni vrhunskom vokalnom umijeću njegove pjevačice.

Iako je umjetnički put Neila Younga oduvijek bio krivudav i teško dokučiv, u posljednjih desetak godina taj put je postao serpentina iz koje je postala umjetnost ne sletjeti s njega.

Splitska petorka Tate Romanova pozornost mi je skrenula svojim imenom, pretpostavljam inspiriranim tragičnom ljubavnom pričom kontroverznog filmskog redatelja Romana Polanskog i najslavnije žrtve ubilačkog pohoda Mansonovog kulta, glumice Sharon Tate. Ubrzo nakon toga stigao je i njihov debitantski album ‘Iz razloga’ na kojem se predstavljaju kao svirački i (posebno) vokalno kompetentni, na trenutke i autorski zreli pop-rock sastav.

Deseta obljetnica postojanja projekta Sunnysiders je proslavljena kako treba – kvalitetnom muzikom, druženjem s kolegama i prijateljima, najvažnije, i novim albumom.

Nema mnogo slučajeva u svijetu popularne glazbe u kojima bend nakon četvrt stoljeća snimanja dozrije u nešto što bi se moglo bez mnogo kolebanja nazvati njihovim vrhuncem, ali John Darnielle i njegovi The Mountain Goats su unazad par godina, čini se, postigli upravo to.

Povijesno gledano, era jednog od najpopularnijih koncertnih TV emisija iz devedesetih svakako pripada generaciji grunge bandova iz Seattlea. ‘MTV Unplugged’ dakako nije išao svjesno za tim scenarijem.

‘All Visible Objects’ sedamnaesti je po redu Mobyjev album, i iako titula razočarenja godine pripada nekom drugom – Mobyjev najsvježiji izlet nalazi se na drugom mjestu.

Norah Jones samo je još jedna u nizu glazbenica i glazbenika koji su ove godine prolongirali objavu novog albuma zbog pandemijskih okolnosti. No pandemijske okolnosti su i dalje tu, ali je i ‘Pick Me Up Off The Floor’ tu kao materijal bolnog iskustva i puta prema iscjeljenju.

Nakon prošlogodišnjeg hvaljenog albuma ‘For You And I’ pojavio se ‘Nothing EP’ iza kojeg se nalazi glasnogovornica queer scene u Londonu, producentica Loraine James. Loraine je nadogradnju svoje duboke i emotivne glazbene priče očigledno doživjela dosta ozbiljno, stoga se, sa striktno zvučne strane, odlučila okrenuti zanimljivim varijacijama na temu teške, ali unikatne elektronike.

Čini se da je odmicanjem od matičnog benda Matt Berninger autorski uspio postići ono što mu je sve teže polazilo za rukom na posljednjim izdanjima The Nationala.

Osunčan i opušten. Odmoran i zaigran. Tako bi se ukratko mogao opisati 15. solo album Paula Wellera koji je u ovu 2020. ‘banuo’ kreiran u jednom sasvim drugom periodu.

Premda su neke rane kritike već tradicionalno sklone Springsteenu njegov novi album proglasile jednim od njegovih najboljih izdanja, slika koju ova ploča ostavlja više naginje onoj benda koji je svoje zlatne dane ostavio iza sebe i sada ugodno provodi doba smiraja i ‘ne talasa’.

Na regionalnom planu, postoje trojica umjetnika koji su jednom drskim potezom ramena zbacili teško breme i besramno lagano odlijepili si etiketu ‘sina poznatog oca’. To su Dino Dvornik, Žika Todorović i Matija Dedić. Na svjetskoj razini, popis počinje s Neilom Youngom, Jeffom Buckleyem i Rufusom Wainwrightom, a negdje će se naći ime Joachima Coodera, sina Rylanda Coodera kojeg odmilja zovemo Ry.

‘ACR Loco’ stiže 12 godina nakon albuma ‘Mind Made Up’ koji je, baš poput njegovog nasljednika, sadržavao presjek ranije eksperimentalne faze i kasnijih, bitno komercijalnijih izdanja na kojima su njihov zvuk inficirale tada aktualne fascinacije acid houseom.

Ove godine, budući da Dylan još jaše na lovorikama jednog od najhvaljenijih studijskih izdanja godine, albuma ‘Rough and Rowdy Ways’, arhivski niz ‘The Bootleg Series’ je stavljen na pauzu, ali objavljeno je digitalno ‘best of’ izdanje serije koja je dosad iznjedrila čak petnaest naslova.

Taman dok britanska glazbena javnost očekuje debitanstski album pjevačice Beatrice Laus, poznatije pod imenom Beabadoobee koja se neslužbeno smatra perjanicom tzv. bedroom popa ispada da i jedna mala Hrvatska ima svog pulena.

U eri kada forma albuma postaje ‘tradicionalna’ i progutana kanape-songovima za YouTube, ‘Maziš mi se’ je album, u punom smislu te riječi pa u tom smislu i staromodan – sluša se kao jedna vožnja, bez prometnih znakova, a linija razgraničenja između žanrova zapaljena je u revolucionarnom bratimljenju svega pod zajedničkim nazivnikom plesa.

Albumu ne bi škodio još poneki tvrdi nabrijani rap banger karakterističan za njegovo prijašnje stvaralaštvo, i koncertni favorit, ali očito je da gospodin Nasir Jones nije u tom filmu i više se drži filozofije ‘Life is Good’ postavljene na istoimenom albumu iz 2012. godine.

Posljednjih godina sve je više bendova i kantautora različitih žanrova koji, kada požele snimiti nešto potpuno drugačije od bilo čega što su dotad radili, za svoj veliki kreativni iskorak odabiru sintesajzere i ritam-mašine, točnije tradiciju i modernizirane inačice synth-popa.

Kao najjači udarac sve češćim i sve više eksponiranijim liričarima bez kičme, ove sudbonosne 2020. godine Logic je pripremio jedno fino upakirano iznenađenje.

Svako ponovno okupljanje iole popularnih bendova sa sobom će nositi i (često opravdanu) sumnju u razloge koji su ih nagnali da obrišu prašinu sa svojih instrumenata i zakopaju ratne sjekire.

Po izlasku najnovijeg studijskog uratka Colsona Bakera, poznatijeg pod imenom Machine Gun Kelly – pop punku, a uz to i gitarskom izričaju uopće – ponovno su se otvorila široka vrata koja bi mu mogla omogućiti povratak u mainstream

Samo dvije godine nakon studijskog projekta ‘U sali lom’ i godinu dana nakon ‘U Puli lom’ Momčilo Bajagić Bajaga je opet aktivan.

Jedna od prekretničkih ploča Loua Reeda dolazi u u raskošnom reizdanju, a njezina poruka odjekuje gotovo nepromijenjenom snagom u odnosu na trideset godina prošlih otkako je izvorno objavljena.