Glazbena recenzija - stranica 30

Nova ploča gitare i glasa slavnih Dire Straitsa nastavlja put istom onom cestom koju je Mark Knopfler slijedio na svom prethodnom albumu ‘Tracker’, a zvuči sigurno i solidno, upravo onako kako bi i trebala kolekcija pjesma majstora koji na rubu sedamdesete godine života baca pogled unazad.

Zagrebački sastav Kevlar Bikini prevalio je put od kvarteta do trija, ali je uspio treći album plasirati pod etiketom cijenjenog nam Geenger Recordsa, naravno, kad je riječ o etiketi naklonjenoj nerafiniranom, divljem i neukroćenom zvuku koji općenito na ‘brdovitom Balkanu’ nikad nije lako mogao doći do izdavača.

Poniji, štrudle, mačji brkovi, Anchluss i Voljeni vođa neke su od njihovih omiljenih stvari.

Otkako se prije nekih desetak godina vratila na scenu, Neneh Cherry kao da pokušava podsjetiti publiku na onaj eksperimentalni, glazbeno uzbudljiviji i neusporedivo nekomercijalniji dio svoje karijere, dio koji su trajno zasjenili hitovi poput ‘Man Child’ ili ‘7 Seconds’.

Ivan Grobenski na ovom album, više nego na i jednom prije, dokazuje da je rijetki slučaj spoja istančanih osjeta i sluha u kombinaciji s nagonom da se bejzbolskom palicom razlupa staklarska radnja.

Od svih gitarskih heroja domaće rock scene iz devedesetih, koji su dakako i dalje aktivni, Alen Kraljić Kralja nekako je najzapostavljeniji. Što je svakako nepravedno, ne iz razloga što je svakom bendu u kojem je do sada svirao definitivno pridonosio i stilski, sa zanatske strane i sa strane bogate gitarske punoće zvuka, već upravo zbog recentnog rada, tj. debitantskog albuma grupe The Miceks.

Sve ove pjesme na jednom mjestu čine najbolji materijal koji je Faithfull objavila godinama, ako ne i uopće u karijeri.

Mangroove već godinama spada među najkvalitetnije pop sastave koje smo ikada imali, zbog čega pomalo začuđuje činjenica da je Toni Starešinić puno više pozornosti, posebno kod publike, privukao znatno eksperimentalnijim electro-jazz instrumentalima Chuija.

‘More Blood, More Tracks’ još jednom pokazuje um genija na djelu i veličanstven raspon emocija kojim je Bob u stanju promijeniti smisao stihova kada oboji izvedbu apliciranjem pojedinog osjećaja na određeno mjesto.

Mistična priča koja je započela proljetos singlom ‘Softest Tune’ dobila je svoj nastavak, tj. predivno debitantsko ostvarenje.

Daptone Records oprašta se s “vrištećim orlom soula” posljednjim albumom koji okuplja izvatke s prethodnih ploča.

Ništa se na “True Meanings” ne može proglasiti promašenim, ali ipak ostaje dojam da smo očekivali dobiti malo više od albuma srednje struje i srednjeg tempa.

Dva sunca. Jedno u punom sjaju, drugo u pomrčini. Iz daljine se približavaju četiri siluete i vojska iza njih, dok krajolik neodoljivo podsjeća na onaj viđen na naslovnici albuma ‘Houses Of The Holy’ Led Zeppelina. Puno simbolike i dualnosti sadržano je već u naslovnici prvijenca ‘Anthem Of The Peaceful Army’ mladog mičigenskog benda Greta Van Fleet. Glazba im nosi sličnu poruku. A reakcije? Nekima se pomračilo, a nekima zasjalo. Ravnodušnost je isključena.

Četvrti box set iz edicije koja ima namjeru dubinski preispitati cjelokupnu Bowiejevu karijeru okuplja snimke s vrhunca osamdesetih godina prošlog stoljeća, a u Bowiejevom slučaju to znači razdoblje vrhunca popularnosti, ali istovremeno i od kritike mnogo manje cijenjene glazbe nego što je to dotad bio slučaj.

Nakon objave tek četvrte samostojeće kolekcije materijala uživo jedne glazbene institucije kao što je R.E.M., nameće se pitanje zašto je ovaj slavni bend zazirao od objavljivanja svojih koncertnih snimaka do samog kraja svoje karijere.

Iza umjetničkog imena Sir Croissant stoji banjalučki kantautor Igor Božanić. EP naslovljen ”If I Was a Fish I Would Cry’ prošlogodišnje je ostvarenje koje se u cijelosti može preslušati na Bandcampu.

Ako u nešto na hrvatskoj glazbenoj sceni možemo biti sigurni, to je činjenica da se većina reuniona ovdašnjih rock bendova dogodila iz pravih razloga, bez ikakvih tržišno-komercijalnih primisli ili motiva.

Diskontinuirana rock priča srpske rock grupe Revolveri tj. Ex Revolveri dobila je svoj nastavak kroz ovogodišnji album ‘Izvan okvira’.

Glazba koja jednako ili čak više nego trenutnim svjetskim trendovima vodi dijalog s tradicijom šansone i vintage popa svojstvenog ovdašnjim divama koje su joj prethodile.

Kako se moglo i pretpostaviti, tako se u konačnici i potvrđuje da je drugi album grupe The Strange jedno od najkvalitetnijih ovogodišnjih rock izdanja.

Ako je omjer između prethodno objavljenog materijala u novom ruhu na “Wouldn’t It Be Great” i onog sasvim novog 50:50, može se reći da je jednak i omjer odličnih pjesama i onih prosječnih.

Iako su svoj povratak na scenu izvorno zamislili kao ‘one-off’ koncert za pomoć oboljelima od raka, Suede su dogurali već do trećeg studijskog albuma otkad su 2010. ponovno krenuli s radom.

Nakon što smo u prvoj polovici ove godine imali priliku vidjeti koncertni film istog naslova, Nick Cave & The Bad Seeds su upravo objavili i EP ‘Distant Sky: Live in Copenhagen’ koji donosi četiri pjesme odsvirane na tom nastupu.

Ivan Škrabe bio je tu među prvima kantautorima početkom drugog desetljeća dvijetisućitih, a kao iz nekog vica, objavio EP među posljednjima, ako ne i posljednji koji se drži kantautorskih načela; duša, glas i gitara

Chester Bennington imao je preveliku karizmu da bi Linkin Park nastavio bez njega, bar za sada. No ‘mozak operacije’, Mike Shinoda, naravno ne misli stati, te je iskoračio u solo karijeru.

Jedan od najboljih, ako ne i najbolji debitantski album godine.

Svojim trećim EP-ijem u nizu zagrebački bend Kurve zaslužuje pažnju da ga se promotri kao obećavajuća hardcore punk pojava na domaćoj sceni.

Niški blues-rock trio ima drugi album.

Ne znaš koliko si jadan dok ti to ne kaže Edo Maajka. A Maajka će ti sve reći. Bez poštede i zadrške.

Iz Neslonove tvornice glazbe ploče stižu brzinom koju postaje sve teže pratiti, a posljednja od njih posveta je njegovom starom prijatelju Franku Sinatri čijih je jedanaest hitova okupio na svom službeno šezdeset i osmom albumu u karijeri.