Glazbena recenzija - stranica 58

Iako je od izlaska albuma ‘First Step’ prvijenca grupe Trus!, objavljenog za Moonlee Records, protekla već skoro godina dana, upravo njime, kao i prvijencem grupe Litošt, otvaramo ciklus ‘Suvremena slovenska scena’, partnerskom mini-projektu Radija 808, portala Ravno do dna i Galerije Greta.

Kolega, miljenik i uzor Toma Waitsa i Johnnyja Deppa ima novi novi album.

Može li se u ovoj državi biti opušten, nepretenciozan, veseo u svojom pikzibnerstvu, izdignut iznad stvarnosti na način izvlačenja zdrave pouke i sve to glazbeno umotati u fluidnu ‘neka teče’ glazbenu ambalažu? Reklo bi se da može ako ste na jakoj dozi antidepresiva ili ako vam nedostaje neka daska u glavi. A može i treće… A to je da svirate u bendu kao što je Hari & Fat Sons.

E se predstavio punim imenom, srednjim imenom i prezimenom na posljednjem albumu benda kojemu je osnivač, pokretač i jedini stalni član, kako bi nas upozorio na prolaznost života i uzaludnost ponavljanja grešaka iz mladosti.

Album je istovremeno i podsjetnik na one izdanke rock generacije 90-ih koji su taj rock uistinu živjeli. Dik O’Braz je upravo u toj ‘uzmi ili ostavi ladici’ koja ne nudi atrističke vratolomije, ali je iskrena u svojoj ‘in your face’ filozofiji.

‘Stablo’ kao da crpi ono najbolje iz davno minulih vudstokovskih vremena, podsjećajući čaš na opojno psihodelično melodiziranje Mamas & Papas i Jefferson Airplanea, a čas na intimističko uranjanje u nutrinu po uzoru na Joni Mitchell, a opet sve to kao da je snimano u duhu onog trenutka kad su Karlo Metikoš, Josipa Lisac i Ivica Krajač stvarali ‘Dnevnik jedne ljubavi’.

Talijanski glazbenik Fabio Puglisi i hrvatska pjevačica Željka Veverec stopili su se u jedno glazbeno tijelo izvrsnosti. Album ‘Yesterday Today Tommorow’ svakako je biser te suradnje.

Već nakon objave prvog singla ‘Bagboy’ u lipnju prošle godine, ludim bismo proglasili bilo koga tko je očekivao novi ‘Doolitle’ ili ‘Surfer Rosa’, ali ovakvoj bezokusnoj i mlakoj juhi od “nove ploče i kasete” Pixiesa malo tko se nadao.

Sopot je bend na koji svakako treba obratiti pažnju jer Regija nama često skriva kvalitetna imena, a ovdje je upravo riječ o jednom takvom bendu koji s trećim albumom paralelno jača i artistički i komercijalno.

Izlaskom drugog albuma švedsko-austrijskog trija Fake The Facts bečka će scena novog elektroakustičnog improviseda (tzv. EAI) pokušati zauzdati kaos između klupskih litica industriala i konkretne glazbe.

Ono što se prošle godine moglo uvjetno nazvati domaćim ženskim kantautorskim valom i što je kroz kompilacije ‘Bistro na rubu šume’ zahvatilo dobar dio i nekantautorskih imena, tj. bendova počelo se granati dalje u zanimljivim smjerovima.

Nova ploča all-star sastava koji izvodi skladbe Johna Zorna, koji se obilno napaja na ansamblima Bar Kokhba i The Dreamers, izvorno nadahnut opusom kontrakulturnih velikana, tandema Burroughs-Gysin.

Sve što dobro ispadne, isplati se čekati. Isti je slučaj i s albumom ‘Deadlines’ labinskog indie sastava The Orange Strips.

Početkom osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća publika je izgubila zanimanje za glazbu Johnnyja Casha. Columbia Records 1981. je sparila Casha s nešvilskim producentom Billyjem Sherrillom, a rezultat je nezapaženi album ‘The Baron’. No, rezultat je i album ‘Out Among the Stars’, koji je Columbia odbila zbog slabe prodavanosti spomenutog prethodnika. Da je album tada objavljen, vjerojatno također ne bi bio velik hit.

Album ‘Reality Check’ znak je kako je beogradski bend Eyesburn polako, ali sigurno došao do prekretnice. Crossover koji ga je proslavio tijekom 90-ih i početkom novog milenija postaje sve manje uzbudljiv.

Čikaška saksofonistica, vokalistica i skladateljica Matana Roberts sa drugim je albumom iz serije Coin Coin zašla na teren Nine Simone i Art Ensemble of Chicago, podsjetivši nas iznova da je maksimalizam itekako zahvalan nazivnik za krčenje arhiva američke ‘suvremene’ glazbe.

Pustite li ga da vas polagano zaspe kao proljetna jutarnja rosa, otvorite li mu se, sva je prilika da ovo remek-djelo nećete tek tako moći izbiti iz ušiju.

Iza nezanimljivog naziva The Men krije se hiperproduktivan bruklinški bend koji je od prvog albuma 2010. godine naovamo svake godine izbacio po jednu dugosvirajuću ploču (i jedan EP lani), mijenjajući pritom zvuk od glasnog garažnog punka do… pa do zvuka hitova sutrašnjice, kako su nazvali najnoviji album.

Engleska glazbenica Anna Calvi dobro se pripremila kako bi izbjegla ‘prokletstvo’ drugog albuma.

Nije tu riječ o grupi koja se tek traži i ispipava svoje dosege, već o skupini koja zna gdje ide i što joj treba u areni glazbene avanture u koju se upustila.

Slovenski ‘čovjek s crnom gitarom’ odlučio je ozbiljnije pokucati na hrvatska vrata.

Voljeli ga ili ne, Renman ima najbolji povratnički album.

Posrijedi je neobično ugodna, nenametljivo opuštena mediteransko-otočka priča blagotvorno smirujućeg djelovanja.

Sjevernoafrički politički potresi oblikovali su Tinariwen od samoga nastanka, a članovi benda borili su se u gotovo svim ratovima u Maliju, tako da ne čudi da je politika izravno utjecala i na ovaj, posljednji album.

Za Damira Trkulju Šilju očigledno je bilo korisno iskustvo boravka u Majkama, bez obzira na uistinu jedan od najvulgarnijih rastanaka na sceni i niza uvreda koje je Goran Bare javno izrekao na račun čovjeka koji mu je odsvirao rif „Teških boja“ (a i još podosta toga).

Zvuk električne gitare francuskog gitarista Noëla Akchotéa već je preko dvadesetak godina trademark europskog zvuka, neovisno volite li staru ili novu glazbu; dosta je da naginjete čisto i precizno odsviranom modernom jazzu ili, barem, improvisedu. Ovaj je kulturni pregaoc tijekom studenog na digitalni download ponudio sve svoje albume objavljivane kod malih nakladnika, uključujući i najnoviji, peterostruki disk solo-projekta Bhangra Jazz…

Zahvaljujući iznimnom vokalu pjevačice Hannah Reid i njenom naslanjanju na izričaj Florence Welch, ovi mladi trip-hoperi su sasvim opravdano prošle godine iskočili kao obećavajući debitanti na britanskoj sceni.

Ne izađe na dobro kad glazbenika obuzme osjećaj svemoćnosti i pomisli da sve što takne pretvori u zlato. Kolaboracija Billie Joe Armstronga iz Green Daya i Nore Jones samo je dokaz kako su najbolje namjere nekad put u osrednjost.

New York, Greenwich Village, 1961. godina. U Gaslight Caffeu na MacDougal Streetu pokret ‘folk revivala’ je u punom zamahu, a jedan od njegovih ambasadora odsad je i Llewyn Davis, antijunak novog briljantnog filma braće Coen.

Predstavljanje top-liste najboljih jazz albuma godine privodi se kraju osvrtom na disk ‘The Flame Alphabet’ lisabonskog Motion Trija, osnivača tenor- i bariton-saksofonista Rodriga Amada, koji je na ploči ugostio američkog trombonista Jeba Bishopa. Ploča je to koja pored specifičnog zvuka violončela u odsustvu kontrabasa nosi određeni stilsko-povijesni teret razvijan u okviru udruženja AACM.