50 najboljih domaćih i regionalnih albuma desetljeća – od 2011. do 2020.

Redakcija Ravno do dna prihvatila se još jednog ozbiljnog zadatka i odabrala pedeset najboljih domaćih i regionalnih albuma proteklog desetljeća.

Izabrali smo najbolje albume drugog desetljeća XXI stoljeća

S ulaskom u 2021. portal Ravno do dna zaokružuje svoje prvo desetljeće aktivnog praćenja domaće i regionalne scene, a time se ujedno i završilo drugo desetljeće 21. stoljeća. Pamtit ćemo ga po nizu kvalitetnih albuma i rađanju nove plodne kantautorske scene. No dva najvažnija segmenta cijele priče su napori povezivanja rascjepkanih regionalnih scena i jačanje imena koja su bez obzira otkud dolazili s naših prostora mogli doprijeti do slušatelja koji su događanja na sceni pratili također nezavisnim internetskim kanalima.

Drugi dio odnosi se na samo izdavaštvo. Naime, proteklo desetljeće je kao niti jedno prije njega unijelo najveću stilsku i izvođačku raskoš i umjetničku nezavisnost u velikoj mjeri spram major izdavača. Era indie pristupa u svijetu, bila je era indie pristupa i na ovim prostorima gdje je također postojanje internetski servisa za objavljivanje bio značajan element razvoja i na kojem su vrata otvorena svim kreativnim osobama. Bilo je to desetljeće promjene odnosa na sceni, čemu je konkretno pomoglo i otvaranje profiliranih klupskih prostora, dakako najviše u Zagrebu, ako govorimo o Hrvatskoj što je donijelo također veliki kvalitativan pomak. I tu se može zaključiti da koncertna ponuda nikad nije bila raznovrsnija, izuzmemo li ovu posljednju otužnu godinu koja je globalnu scenu zavila u crno.

U medijskom smislu pokazalo se da također postoji prostor i interes za medij kao što je Ravno do dna, koji je od početka bio jedan veliki eksperiment u kojem se željelo baciti svjetlo upravo na nezavisnu scenu i na ono što i dalje držimo za prave vrijednosti, a to su kreativnost koja podrazumijeva vječito iskušavanje postojećih standarda i okvira, probijanje istih kako bi se odvažno stvorilo nešto novo i uzbudljivo što bi se iznijelo pred publiku. I dalje smo medij koji vjeruje kontra one izlizane uzrečice ‘pametnom dosta’, mi vjerujem da pametnom nikad nije dosta novih izazova u umjetnosti.

Lista albuma koju donosimo u najvećem omjeru je kompilacija naših godišnjih lista najboljih domaćih i regionalnih izdanja, no svi albumi su ponovno bodovani i nedvojbeno je da je nekima protok vremena naškodio, a neke kristalizirao kao trajnije glazbene vrijednosti.

Zoran Stajčić

U kreiranju su sudjelovali Jelena Svilar, Dijana Ćurković, Ivan Laić, Vedran Harča, Ivan Slijepčević, Marko Baković, Tomislav Sporiš, Marko Podrug i Zoran Stajčić. Lista kreće od 50. mjesta, pa ravno do dna do albuma desetljeća.

General Woo ‘Verbalni delikt’, Partibrejkers ‘Sirotinjsko carstvo’, Tamara Obrovac ‘Madirosa’ i M.O.R.T. ‘Odjel za žešće’

50. General Woo “Verbalni delikt” (2011.)

49. Partibrejkers “Sirotinjsko carstvo” (2015.)

48. Tamara Obrovac “Madirosa” (2011.)

47. M.O.R.T. “Odjel za žešće” (2014.)

Cherkezi United ‘Petoljetka’, Mixed Up Mary ‘Umolomni’, Moskau ‘Violence And Sorrow’ i Ti ‘Vidimo se!’

46. Cherkezi United “Petoljetka” (2012.)

45. Mixed Up Mary “Umolomni” (2018.)

44. Moskau “Violence And Sorrow” (2017.)

43. Ti “Vidimo se!” (2014.)

(The) Lesser men ‘Bedrooms’, My Buddy Moose ‘Shine! Shine! Shine!’, Nina Romić ‘Stablo’ i NLV ‘NLV’

42. (The) Lesser men “Bedrooms” (2017.)

41. My Buddy Moose “Shine! Shine! Shine!” (2013.)

40. Nina Romić “Stablo” (2014.)

39. NLV “NLV” (2016.)

Svemirko ‘Vanilija’, Rebel Star ‘Rebel Star’, Goran Bare i Majke ‘Teške boje’ i Sara Renar ‘Tišina’

38. Svemirko “Vanilija” (2017.)

37. Rebel Star “Rebel Star” (2012.)

36. Goran Bare i Majke “Teške boje” (2011.)

35. Sara Renar “Tišina” (2016.)

(The) Lesser men ‘References, Reflections: Revelations’, Irena Žilić ‘Travelling’, Damir Avdić ‘Amerika’ i Punčke ‘Sunčano s povremenom naoblakom’

34. (The) Lesser Men “References, Reflections: Revelations” (2019.)

33. Irena Žilić “Travelling” (2014.)

32. Damir Avdić “Amerika” (2017.)

31. Punčke “Sunčano s povremenom naoblakom” (2013.)

Lovely Quinces ‘No Room For Us’, Klinika Denisa Kataneca ‘Nikta Zorja’, Them Moose Rush ‘Don’t Pick Your Noise’ i Overflow ‘Hit Me’

30. Lovely Quinces “No Room For Us” (2013.)

29. Klinika Denisa Kataneca “Nikta Zorja” (2016.)

28. Them Moose Rush “Don’t Pick Your Noise” (2018.)

27. Overflow “Hit Me” (2011.)

The Marshmallow Notebooks ‘The Marshmallow Notebooks’, Je Veux ‘I Glow’, Žen ‘Jantar’ i Bebe na Vole ‘Hate is A Wonderful Thing’

26. The Marshmallow Notebooks “The Marshmallow Notebooks” (2013.)

25. Je Veux “I Glow” (2020.)

24. Žen “Jantar” (2015.)

23. Bebe Na Vole “Hate Is A Wonderful Thing” (2018.)

Rundek Cargo Trio ‘Mostovi’, Igralom ‘Sunovrat’, Ivan Grobenski ‘Siromahi i lazari’ i Bernays Propaganda ‘Vtora mladost, treta svetska vojna’

22. Rundek Cargo Trio “Mostovi” (2015.)

21. Igralom “Sunovrat” (2018.)

20. Ivan Grobenski “Siromahi i lazari” (2020.)

19. Bernays Propaganda “Vtora mladost, treta svetska vojna” (2019.)

Denis Katanec Okanagan LTD ‘Sve moje Laurie’, Dimitrije Dimitrijević ‘Čar-pitanje’, Nemanja ‘Tarot Funk’ i Repetitor ‘Gde ćeš’

18. Denis Katanec Okanagan LTD “Sve moje Laurie” (2014.)

17. Dimitrije Dimitrijević “Čar-pitanje” (2020.)

16. nemanja “Tarot Funk” (2019.)

15. Repetitor “Gde ćeš” (2016.)

Mayales ‘Simbol za Sunce’, Rundek & Ekipa ‘Brisani prostor’, The Strange ‘Echo Chamber’ i Chui ‘Iz kapetanovog dnevnika’

14. Mayales “Simbol za Sunce” (2017.)

13. Rundek & Ekipa “Brisani prostor” (2020.)

12. The Strange “Echo Chamber” (2018.)

11. Chui “Iz Kapetanovog dnevnika” (2019.)

Valentino Bošković ‘Marsovska Listina’

10. Valentino Bošković “Marsovska listina” (2016.)

“Službena priča” kaže da se Valentino Bošković daleke 1646. godine lansirao u Svemir s raketne postaje na Vidovoj Gori, a njegovom povratku na rodni otok Brač ne nazire se kraj. Već iz te „službene priče“ nazire se odgovor i pitanje što nasušno nedostaje glazbi današnjice i to općenito gledajući. A odgovor je: inspiracija. Dotičnom bračkom „Ziggyju Stardustu“ inspiracije nimalo ne manjka, a gorivo kojim je napunio svoj raketoplan još uvijek djeluje. Shvatio je i da glazba ako ne služi za let i odljepljivanje iz stvarnosti, onda uglavnom ne služi ničemu. Kao što je shvatio da i za glazbu postoji ‘viša glazba’ i da je neki Zemljani popularno zovu pshihodelija.

Kandžija i Gole žene ‘Nema labavo’

9. Kandžija i Gole žene “Nema labavo” (2015.)

Zašto je Kandžija najbolji? Jest da, kako kaže jedan stih, ima stihove kao nepismeni A.G. Matoš, ali njegovo slikovito sabiranje i miksanje hrvatske svakidašnjice u svojevrsni glazbeni kotao ljutog fiš paprikaša u kojem su suze konstanta, što od smijeha, što od tuge, što od užarene arome spada u nešto neprikosnoveno što se naše glazbene scene općenito tiče. Moglo bi ga se usporediti s Rambom Amadeusom, ali je i Kandžija, kao i Rambo, tj. kao svaki genijalac općenito, navrnut na svoju stranu – dakako originalnu. I što je najvažnije, Kandžija je pronašao put u uobličavanju te svoje genijalnosti čineći je razumljivom širokom spektru slušatelja.

Pips Chips & Videoclips ‘Walt’

8. Pips Chips & Videoclips “Walt”

Koncepcijski zaokružen, pjesnički dorečen, glazbeno intrigantan i zabijen u realnost – ‘Walt’ predstavlja ključni album Pipsa. Glazbena slika albuma također otkriva zrelost benda koji posjeduje svoj zvuk. Ne osjeća se trendovska usmjerenost ka nekim eventualnim Zapadnim pandanima – jer takvih u ovom trenutku Pipsi i nemaju. Kroz pjesme ‘progovaraju’ razni utjecaji, ali kao podsjetnici na faze iz prošlosti. The Beatles, Blur, The Pogues, Oasis, Radiohead… ostali su zaključani u ormaru. „Walt“ su Pipsi u najboljem izdanju. Najboljem do sada.

Porto Morto ‘Portofon’

7. Porto Morto ‘Portofon” (2019.)

Porto Morto unio je poletnost, zaigrao u dobrom dijelu na elemente funka, oslobodio se bremena zagrebačkog art rock nasljeđa i donio jedan svjež i maštovit zvuk radiofoničnog potencijala, pritom ne gubeći svoju kreativnu nit – dakle, bez kompromisa. Shvatili su kao sastav da zagrebačko art rock nasljeđe u kojem je neprikosnoven jedan Rundek, treba u sebi ‘ubiti’ kako bi se ‘rodilo’ nešto novo, jer Porto Morto to mogu, oni ne trebaju biti ničija kopija. Samim takvim pristupom dogodilo im se da je upravo Rundeka ‘potegnula’ njihova glazba.

Repetitor – Dobrodošli na okean

6. Repetitor “Dobrodošli na okean” (2012.)

Repetitor je razoran i u potpunosti pročišćen bend od raznih (za njih) nepotrebnih glazbenih ukrasa. To je struja energije koja dvostruko udara jasno i precizno – u trbuh i u glavu. Distorzirani krik najmlađe urbane generacije, ona koja osjeća da su im stariji u nasljeđe ostavili pustoš – gledano od mentalne, ideološke i moralne sfere pa sve do novčanika, za koji se ubrzo neće ni znati koja mu je namjena. Stoga u neku ruku i jesu generacijski bend, slušala ih njihova generacija ili ne.

Vlasta Popić ‘Kvadrat’

5. Vlasta Popić “Kvadrat” (2015.)

Ne znamo što će reći glazbena povijest u dolasku, ali ako nas pitate grupa Vlasta Popić redefinirala je pojam “Great Rock ‘n’ Roll Swindle”, onako kako su to započeli Sex Pistols, a na ovim prostorima učinili Šarlo akrobata. U jednoj godini uspjeli su objaviti najbolji album, nastupati do iznemoglosti i onda se raspasti. Zasvijetlili su jako poput komete u okvirima nezavisne scene, ali ostavili album čije pjesme će još dugo živjeti. “Kvadrat” u sebi ima sublimiranu poruku sadašnje mlade i još jedne u nizu izgubljene generacije; njen očaj, bijes i želju za ekspresijom i životom kontra svih zala svoje okoline. Unutarnja snaga jakih ličnosti ovog moćnog trija na kraju se okrenula protiv njenih članova. 2015. pripadala je Vlasti Popić – od bujnog cvata do naprasnog završetka u istoj godini. Iskrenije nije moglo biti, a to je oduvijek bio sam supstrat rock and rolla.

Šumovi protiv valova

4. Šumovi protiv valova (2019.)

Postoji tisuću i jedna zamka koja čeka one koji se odvaže na glazbeno putovanje na kakvo su krenuli Šumovi protiv valova, jer treba stalno postojati balans između izvođačke perfektnosti i nadahnuća koje treba sačuvati onaj prvotni impuls s trunkom nesavršenosti u sebi koju kao nesavršena bića podsvjesno osjećamo i volimo. Šumovi protiv valova prva je domaća grupa u novijoj nam povijesti koja je snimila album trostrukom analognom tehnologijom, tzv. AAA pristupom. Svojom inspiracijom i izvedbom prodiru duboko u kozmos emocija, tako da i uputa da ovu ploču treba slušati glasno (što i piše na njenom omotu), nije nikakva pomodna poza, već iskreni ‘manual’ kojeg se treba držati svaki put kad je stavljate na gramofon.

Damir Avdić – Mein Kapital

3. Damir Avdić “Mein Kapital” (2012.)

Nije teško zaključiti zašto je pojava Damira Avdića na ovim prostorima pala na iznimno plodno tlo. Ovaj underground lik, čija bi hard core poetika prije 20 godina bila luda, simpatična, snažna, ali i getoizirana poput Satanove ili Manceove, novim je albumom „Mein Kapital“ definitivno učvrstio poziciju trendovskog alternativca. Biti u trendu zadnja je stvar koja će vječno namrgođenog Avdića razveseliti, no sam je odabrao takav put. Jer kad svojim stihovima rušite apsolutno svaki moralni, društveni ili umjetnički autoritet, obrušavate se na idolopoklonstva svake moguće vrste, nitko i ništa vam ne valja te se ne libite u materinu poslati i lijeve i desne, i Štulića i Karleušu, i virtualne revolucionare i neoliberalne robovlasnike, i antiglobaliste i korporatiste, tada vam je popularnost – u vremenu padanja maski i nepostojanja neupitnih uzora – suđena.

Klinika Denisa Kataneca ‘Jada Jada’

2. Klinika Denisa Kataneca “Jada Jada” (2020.)

“Zagrebschmerz” kakav dugo, dugo nismo čuli. Denis nam dolazi u ovoj mini-epohi sveopćeg meketanja. Vrijeme bez heroja. Vrijeme uplašenih ovaca. Vrijeme stenjanja i leleka. Vrijeme kad je rock izgubio moć pozivanja na barikade. Katanecov vokalni izričaj je ustvari lelek. Soptanje pod jarmom života i osakaćene duhovnosti u svijetu koji nas je sveo na zbrajanje i oduzimanje. To je izričaj duševnog poremećaja, ali s jasnim opisima poremećaja koji prepoznajemo i u sebi. Vapaj je to za životom i prvenstveno ljubavi kao smislom života. Ako treba zagrebati i u ono kantautorsko, što je buknulo i primilo se na regionalnoj sceni u posljednjih deset godina, teško se ne složiti s tvrdnjom da nitko o ljubavi tako duboko i iskreno ne jeca kao Denis Katanec. Progutajte ovaj ‘pejotl’ i osjetite izgradnju novog svijeta oko sebe.

Goribor ‘Evo je banja’

1. Goribor “Evo je banja” (2012.)

Svijet je prepun pjevača, ali pjesnika je malo. Kod nas je situacija kudikamo gora, jer uglavnom nedostaje i onih prvo spomenutih. No da pjesništvo nije nešto što ovisi o modi, već o rađanju pjesnika svjedoči fenomen grupe Goribor i frontmena iste Aleksandra Stojkovića St-a koji od običnog jutarnjeg osjećaja mrzovolje i bespomoćnosti i teturavog kuhanja kave napiše stih-dva i zagrije sive stanice onih koji to čuju. Ni sam Stojković nije posebno vičan bogatstvu izražavanja, forma mu je prečesto nezgrapna i mimo pravila, ali misao koju složi je koliko jasna, toliko i životna u borbi za pronalaženjem pravih riječi. A on sam je istinski pjesnik – neuklopljeni ranjeni pojedinac kojeg i dalje sve ranjava, pogrbljeni lik koji ni u publiku ne gleda na koncertima, slika u ogledalu svijeta potpuno sjebanih vrijednosti koji odavno kozmetičke popravke na sebi čini nožem.

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X