Filmska recenzija - stranica 5

Ovoga su puta mišljenja prilično podijeljena. Mnogi kritičari nisu oduševljeni najnovijim filmom Quentina Tarantina. Možda im je prenasilan, premračan ili jednostavno previše samozadovoljan, čak i po Tarantinovim standardima. No, Tarantino je u poziciji da se može (kao Django) pustiti s lanca, snimiti što god mu padne na pamet i napravit će hit o kojem će se pričati, a sigurno će podići i nemalo prašine.

Godina na izmaku je ponudila mnogo dobrih filmova i pokoju trulu jabuku, a ovih se deset naslova posebno istaknulo.

Krenula je sezona dodjela filmskih nagrada i po svemu sudeći, i ove nas godine očekuje mnogo toga dobroga. Tijekom sezone namjera nam je baciti pogled na glavne ovogodišnje favorite za Oscare i njihove šanse, a među glavnima je svakako i novi film prošlogodišnjega laureata Alejandra Gonzáleza Iñárritua, ‘The Revenant’, u nas preveden kao ‘Povratnik’.

J.J. Abrams i Disney su očigledno poslušali fanove ‘Ratova zvijezda’ te im odlučili dati upravo ono što žele. To se na prvi pogled čini kao fantastičan potez koji garantira uspjeh, ali kada zagrebemo ispod površine, otkriva se koliko je cijela ta konstrukcija zapravo krhka.

Neumoljiva priroda je oduvijek bila jedan od glavnih književnih i filmskih motiva, a ‘U srcu mora’ relativno uspješno ekranizira jedan od svevremenskih klasika u kojima se mali čovjek suprotstavlja sili kojoj nije dorastao.

Prvo i osnovno što će svatko (pa i bilo koji budući gledatelj) istaknuti kada je riječ o filmu ‘Victoria’ jest činjenica kako je svih njegovih 136 minuta snimljeno u jednom kadru. Na sreću, to nije jedino što ova triler-drama ima za ponuditi.

Spielberg se nikada nije bojao zaploviti u nepoznato i režirati drugačije priče od onih na koje je naviknuo, ali izgleda kako mu ‘Most špijuna’ nije ponudio dovoljno materijala da izađe iz okvira klasične režije i malo razigra tu inače fantastičnu, ali pomalo suhoparnu priču.

Fantastična zbilja istinskog karaktera vjerojatno nije nigdje izražena toliko, kao u situaciji kada jednoj grupi ljudi daš gotovo neograničenu moć nad drugom grupom ljudi. Sve fasade lažnog morala tada padaju, a ‘The Stanford Prison Experiment’ to vjerno ekranizira.

Filmovi o boksu i općenito borilačkim sportovima obično imaju istu šprancu koja se ponavlja još od prvog ‘Rockya’, a iako sam od Kurta Suttera i Antoinea Fuqua očekivao kako će u poznatu jednadžbu uvesti neke nove elemente, to se na žalost nije dogodilo.

Cary Fukunaga, redatelj koji se proslavio sjajnom prvom sezonom serije ‘True Detective’, bio je u pregovorima za snimanje legendarnog horora Stephena Kinga ‘It’, ali od projekta se odustalo. Nije ni čudo, kada stravičniji film od ‘Beasts of No Nation’ ne bi mogao snimiti.

Novi film Scotta Coopera nažalost nije više do li još jedan dodatak žanru ‘maskirajmo Johnnyja Deppa do neprepoznatljivosti.’

Kada god je film smješten u neko od predgrađa američkih velegradova poput Los Angelesa, znamo da možemo očekivati puno nasilja, krvi, droge i općenite civilizacijske propasti, a niti ‘Dope’ u tom pogledu nije puno drugačiji. Bitna je razlika u tome što ‘Dope’ ne ostavlja gorak okus u ustima i svakim svojim kadrom isijava optimizam i ponekad vrlo suptilnu, ali itekako prisutnu ljepotu života.

Zlatno doba televizije polako prolazi, a kinematografija mora iznači nove načine da publiku masovno dovodi pred velika platna. ‘Put do slave’ pokazuje kako film ne mora biti fantasy ili superherojski blockbuster, a da bi koristio 3D tehnologiju na dosada neviđen način.

Veliki Ridley Scott u posljednje vrijeme nije u nekoj formi te snima filmove koji jesu iznadprosječni, ali im svejedno fali podosta finese za postizanje statusa klasika. ‘Marsovac’ je imao priliku ući u tu elitnu skupinu, ali neke odluke kreativne ekipe iza kamere su ga značajno skrenule s kursa.

Dokumentarni film redatelja Asifa Kapadia koji se već istaknuo nagrađivanim filmom ‘Senna’ o tragično stradalom asu Formule 1 Ayrtonu Senni prihvatio se ekranizacije tragične sudbine još jedne globalne zvijezde – Amy Winehouse.

Od kanadskog smo redatelja Denisa Villeneuvea navikli na vrhunski ispričane i vizualno zapanjujuće napetice o malim ljudima i njihovoj patnji, ali ‘Sicariom’ je svoj umjetnički izričaj doveo na sasvim novu razinu i poklonio nam jedan od najboljih filmova godine.

Posljednjih godina naučeni smo da u naša kina novi filmovi istodobno stižu kad i u američka, pa nas pomalo zbunjuje kašnjenje biografske drame o jednom od najslavnijih i najbitnijih reperskih kolektiva, N.W.A., ‘Straight Outta Compton’ od mjesec dana. U međuvremenu su do nas stigle vrlo pozitivne kritike, što je dodatno pobudilo interes za film.

Kada ti se većina filma odvija na najvišoj planini svijeta i jednom od najnegostoljubljivijih područja Zemlje, teško je učiniti išta i ikoga drugoga bitnijim, a scenaristima ‘Everesta’ to nikako nije uspjelo.

Dobro je poznato kako Luc Besson i njegov EuropaCorp ne snimaju filmove, već skupocjene reklame s malo kompliciranijom pričom u trajanju od 90 minuta, ali ‘Transporter: Nasljedstvo’ je takvo sponzorsko kurvanje doveo gotovo do razine onoga što u svojim filmovima radi Michael Bay. Ipak, začudo, između svog tog product placemant smeća se sakrio solidan akcijski filmić.

Zadaća drame svakako nije pružiti nam jeftina prvoloptaška uzbuđenja, ali ‘Z kao Zachariah’ jednostavno ne nudi ništa što bi moglo impresionirati, natjerati na razmišljanje ili probuditi kakve emocije. Korektna je to priča, ali jednostavno… prazna.

Vrijeme potrošeno na gledanje filmova nikada nije uzalud potrošeno vrijeme. Osim ako se radi o filmu ‘Hitman: Agent 47’. U tom slučaju se možete komotno oprostiti od sat i pol života zbog kojih ćete jednog dana žaliti.

Serijal ‘Nemoguća misija’ kronično pati od sindroma franšiznih proizvoda slične vrste, gdje skupocjena produkcija, jaka imena, egzotične lokacije i agresivna marketinška kampanja služe kao paravan za ozbiljni nedostatak originalnosti i hrabrih koraka koji bi ih odveli na višu razinu.

Iako je sudbina Briana Wilsona jedna od najpotresnijih u povijesti rocka, prvi film Billa Pohlanda ne uspijeva je gledateljima učiniti pretjerano zanimljivom.

Iako se radi o zabavnoj i atraktivnoj komediji, ‘Svita’ ne uspijeva izaći iz okvira serije i onima koji nisu navikli na njen krut, seksistički i politički nekorektni humor vjerojatno neće biti jasno kako je serija uopće doživjela osam sezona, o čemu se u filmu radi i kome je to zapravo zanimljivo?

Izgleda kako je 14 godina hijata bilo sasvim dovoljno da Spielberg konsolidira redove, povjeri jednu od svojih najprofitabilnijih franšiza u ruke mladih i kreativnih ljudi te nam napokon donese nastavak ‘Jurskog parka’ kojeg smo čekali više od dva desetljeća. Da, da… dinosauri su ponovno u modi!

Uzmeš najgore od Rolanda Emmericha i njegovog ‘disaster porna’, dodaš Dwaynea Johnsona za teksturu, začiniš sve parom vrhunskih hollywoodskih komada, staviš da se lagano krčka kojih dva sata uz podlijevanje lošim CGI efektima te prije serviranja pospeš s par žlica Michaela Baya u prahu i voila… ‘San Andreas’ je spreman za kušanje!

Kakvi ‘Osvetnici’, kakvi ‘Brzi i žestoki’, kakvi bakrači… Napokon u kinima imamo prilike gledati pravi, čistokrvni, beskompromisni i adrenalinom napucani ljetni blockbuster koji ne vrijeđa maloumnom i forsirano/lažno dubokom pričom, vrši genocid nad našim očima količinom nepotrebnog CGI-ja i tjera nas da počinimo ritualno samoubojstvo zbog dosade i nemaštovitosti Da, da… Max se vratio i spreman je još jednom pokazati što je to akcijski spektakl!

Sve je teže i teže pronaći zanimljivu, svježu i originalnu priču koja se može ekranizirati u kvalitetan film, a kada se to napokon i dogodi pravi je grijeh dati ju u ruke nekome tko ju ne zna ili ne može iskoristiti.

‘Osvetnici 2: Vladavina Ultrona’ je vjerojatno najbolje usporediti sa švedskim stolom: svatko će na njemu naći nešto za gricnuti, ali teško da će ičiji apetit biti zadovoljen, koliko god ti podgrijani pladnjevi na prvi pogled izgledali primamljivo. Ok, možda se tu i tamo može zadovoljiti i ovakvim obrokom, ali svaki dan jesti isto… e za to stvarno treba imati želuca!

Iako je u rukama imao itekako zanimljivu priču s originalnim perspektivom neoriginalne teme i fantastičnog snimatelja koji mu je to sve mogao dovoljno kvalitetno prikazati, Russell Crowe u svom redateljskom prvijencu nije uspio složiti ništa više od prosječnog televizijskog filma koji se gleda s pol oka u kakvo lijeno nedjeljno poslijepodne.