Po prvi put portal Ravno do dna donosi listu od čak pedeset najboljih domaćih i regionalnih albuma. Prvi razlog je što je uistinu bilo dosta kvalitetnih i zaslužuju biti spomenuti na ovoj listi, jer iako je još jedna pandemijska godina iz nas, umjetnici su ubacili u petu brzinu. Drugi razlog je što je koncertna situacija još uvijek nesređena i kaotična, te puno njih nema mogućnost uživo izvoditi i time promovirati svoju rad. Stoga vjerujemo da je ova lista dijelom i jedan dio naše medijske pomoći upravo njima – neka za početak bar nekim čitateljima upadnu u oči, uz vjeru da će možda i u uši.
Na ovogodišnjoj listi izbora najboljih domaćih i regionalnih albuma radili su: Ivan Laić, Vedran Harča, Ivan Slijepčević, Zoran Tučkar, Marko Baković, Tomislav Sporiš, Marko Podrug i Zoran Stajčić.
Listu najboljih domaćih i regionalnih albuma započinjemo s posljednjim 50. mjestom i završavamo s najboljim albumom po zbirnoj ocjeni. Od 20. do 1. mjesta su osvrti na svaki album, a od 50. do 21. mjesta su navedeni samo nazivi albuma i izvođača s pripadajućim linkovima na dosad napisane recenzije.
50. Dino Blunt ‘Big Blunt Theory’
48. Branko Galoić ‘Danse de la liberté / Ples slobode’
47. BoooX ‘Sezona kiselih krastavaca’
46. Leo Beslać ‘Geile Tanznummern No.1’
45. Iztok Koren ‘Lonely Hymns and Pillars of Emptiness’
43. Rust Red Romance ‘Songs of Mr. Child’
42. Zdenka Kovačiček ‘Konstatacija jedne mačke’
41. Damir Kukuruzović Django Group ‘Smile’
40. Willow Avenue ‘Come What May’
36. Koala Voice ‘Plata’
35. The Strange ‘Not Now Not Ever’
34. Auf Wiedersehen ‘Hej Bejbe’
33. Bohemija ‘Putujemo’
30. Klot ljudi ‘Fašizam ljubavi’
29. Zrinka Posavec ‘Pjesme o ljubavi i tijelu’
26. Povraccio di Colteo ‘Samodopadni prilozi za utopiju Vol. 2: Moda pod bubrege’
24. Miroslav Tadić & Yvette Holzwarth ‘Luka’
21. Grše ‘Platinum’
20. Coco Mosquito ‘L’after life by coco mosquito’
Riječ je o materijalu lišenom nametnutih tržišnih očekivanja i strategija, materijalu koji je Coco radio isključivo za svoj gušt, vođen najispravnijim mogućim motivom, a to je ljubav prema (vrlo kompleksnoj instrumentalnoj) glazbi.
19. Vladimir & Kalafat ‘El Shatt’
Jedno od najboljih ovogodišnjih regionalnih izdanja koje još jednom potvrđuje da se golemi dio najkvalitetnijeg glazbenog izričaja s ovih prostora odvija na područjima instrumentalne glazbe. Album je nadahnut povijesnim zbjegom dalmatinskog stanovništva u izbjeglički logor El Shatt smješten u egipatskoj pustinji organiziranim za vrijeme njemačke ofenzive za vrijeme Drugog svjetskog rata između 1944. i 1946. godine.
Konceptualno i koncepcijski gledano (te uhom zapaženo) teško je pronaći filmski soundtrack koji stoji toliko snažno samostalno koliko stoji ‘Berge Istra’ pulske grupe The Chweger.
Riječ je o bendu koji predstavlja osvježenje na sceni, obzirom da je pronašao sasvim solidni balans između sjevernjačke nadrkanosti i južnjačkog ‘boli me uvo’ mentaliteta.
16. Kali Fat Dub ‘Životinjska karma’
Najbolji anti-ljetni album za pakleno ljeto. Nasukani tanker usred Jadrana i usred sezone. Megafon nihilizima koji zombije tjera na suludi plemenski ples. Predivna kompilacija za niti jednu ljetnu terasu, ali za svaki najbolji party, te najrelevantnije ‘izvješće iz undergrounda’ koje precizno i detaljno opisuje naš dugogodišnji put od lošeg prema gorem – od pojedinca, preko društva i nacije, pa do globalnih stremljenja u sveopći sunovrat.
15. Kensington Lima ‘Southbound’
Album baštini univerzalni pop izričaj, prepoznat svugdje u svijetu. Kao i prvi album Kensingtona Lime “May”, album “Southbound” je uronjen u šezdesete i sedamdesete godine dvadesetog stoljeća s naglaskom na britanske autore. To je album ravnoteže, sjajni, živahni pop singlovi, koji nikad neće biti hitovi jer živimo u surovom, okrutnom i nepravednom svijetu.
Iza imena koje će prosječnog Hrvata prvenstveno asocirati na nekoć popularnu sapunicu, kriju se Erol Zejnilović, jedan od najagilnijih tuzemnih glazbenika sa zaista impresivnim popisom bendova u kojima svira ili je svirao, te vokalistica Josipa, a njihova suradnja urodila je nečim što dosta apstraktno, ali prikladno nazivaju mango pop.
13. Zagreb Calling ‘Generacija bez refrena’
Ova kompilacija je neka vrsta apela na to kakve umjetnike i modernu scenu imamo. Povijesno gledano, nikad hrvatska moderna scena nije mogla od deset imena nanizati kompilaciju ovakve kvalitete (a Zagreb ih trenutno ima i puno više).
12. Tús Nua ‘Nothing Personal’
Album označava prelazak nekoliko kreativnih stepeništa i daje nam do znanja koliko se da razviti, i osobno i kreativno, u samo par godina. Riječi nakon toga ostaju visjeti, traže svoj put do kakvog koherentnog značaja, ali njega se može naći samo u pjesmama.
„Domovina“ je svojevrsni pogled u budućnost, kao što je i taj pojam domovine isto tako pjesnički uzdignut na pijedestal na način da se jasno radi distrakcija od trash-države, koja je pak lajtmotiv za uništene sudbine i unezvjerene ličnosti. „Domovina“ je uzlet, na kojem se detektiraju određeni problemi kroz ono što oni rade ljudima, ali Mayales nemaju namjeru držati slušateljevu glavu zabijenu u govno. Oni žele da ta glava prodiše.
10. Šiza ‘Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem’
„Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem“ donosi brutalan i neukrotiv amalgam stilova i utjecaja pa u gitarističkom pristupu sviranju basa prepoznajemo Koju iz dana „Sviđa mi se da ti ne bude prijatno“ i „Svi za mnom“, dok po pitanju energije ne zaostaju čak ni za Repetitorom s kojim dosta sličnosti dijele i u autorskom smislu.
Da bi debitantski album „Pozivi u stranu“ mogao biti nešto posebno dalo se već naslutiti s objavom prvog singla „Ogledalo je zrcalo“ u kojem kao da je najbolje sažeta filozofija i smjer benda u ispreplitanju etno zvuka, rock pshodelije, te elektroničkog plesnog narativa. Koikoi je pažljivo ciljan i osmišljeni bend u želji da sveobuhvatnim prihvaćanjem žanrova stvori vlastiti originalni pečat. Koikoi je ovogodišnje veliko debitantsko iznenađenje.
Slušajući ‘Budem Budem’ imate dojam kako je pred vama soundtrack dokumentarca u kojem, primjerice, Michael Palin pokušava dočarati život u najzabačenijim kutevima naše planete.
7. Rebel Star ‘Početak i kraj’
Ni s jedne, ni s druge strane Bajakova nije dugo bilo albuma koji ovako snažno poetski i glazbeno trasira ‘middle of the road’ rock and rolla, tj. album koji je sazdan od pjesama i nadasve razumljivih emocija.
6. Toni Starešinić ‘Survival Kit’
„Survival Kit“ bi se s lakoćom mogao zamisliti kao soundtrack za neki kultni SF ili horor film poput onih koje su svojedobno radili Keith Emerson ili Rick Wakeman. Snimljen u svega tjedan dana u trajanju od 36 minuta, „Survival Kit“ je uspješno pomirio Starešinićeve eklektične afinitete u smislenu cjelinu koja predstavlja jedan od vrhunaca autorove diskografije u kojoj se već nalazi impresivan broj istih.
Ako vas netko u budućnosti bude pitao kako je izgledao život u Hrvatskoj na prijelazu desetih u dvadesete godine 21. stoljeća, umjesto odgovora dovoljno će biti da mu pustite ‘Šuti i pjevaj’, treći studijski album Sare Renar.
4. Bad Daughter ‘Let Me Panic’
Koliko god nakon par EP-ija očekivali album Lovely Quinces, to se još uvijek nije obistinilo u slučaju Dunje Ercegović. Možda, sasvim neočekivano, u dugosvirajući format ušla je sa svojim intimnim side projectom Bad Daughter koji je u rekordnom roku obilježio ovu diskografsku godinu.
3. Urban & 4 ‘Lipanj, srpanj, kolovoz’
Vjerovati Urbanu na novom albumu “Lipanj, srpanj, kolovoz” zapravo je najlakše dosad. Neka vas ne zavara naslovnica s Yves Marie Lameom, francuskim pjesnikom i slikarom, niti neka vas na krivi trag ne navede što je album podijeljen na “dio s bendom” i “onaj intimniji”. Damir Urban je na novom albumu više down-to-earth nego ikad ranije. Album je ovo kojem ćemo se vraćati.
2. The Gentleman ‘Hide & Seek’
Tek mrvicu više od pola sata, koliko traje album ‘Hide and Seek’ Marka Lucijana Hraščanca alias The Gentlemana trebalo mu je da se pozicionira na hrvatskoj muzičkoj sceni. Nije ni čudo, izdan prije tri godine, njegov album prvijenac je postao mezimac malobrojne probrane publike.U zadnje tri godine od The Gentlemana su očekivanja samo rasla, a Hraščanec svojim drugim albumom nije iznevjerio. “Hide and Seek” još bolji od nastupnog, prvenstveno ako govorimo o The Gentlemanovom pjevanju koje je sugestivno i prirodno.
Novi album zagrebačkog benda Porto Morto uspio je iznova definirati pop. Iako njegovo ‘pitko’ svojstvo inače govori da nije toliko vezan za prostor i trenutak u vremenu koliko za formu, ‘Portopop’ odaje počast asfaltu metropole unutar strukture pop pjesme. Dugo vremena na prostoru Hrvatske nije svanulo ovakvo žarko sunce. Eksperiment, ali eksperiment za puno više pari ušiju. Pop, ali pop u kojem se neće svi naći. Porto je napravio puni krug, i sada počinje njegov pravi put. Uspravno, živahno, u dosadašnjem duhu. Album godine. Zasluženo!
Saznajte više: Najbolji strani albumi 2021. godine