Glazbena recenzija - stranica 24

Nova kompilacija donosi pogled na najbolje dane karijere pjevačice koju povijest nepravedno pamti tek kao Frankovu kći i djevojku koja je pjevala ‘These Boots Are Made for Walkin”.

Album koji često krstari i mijenja stil i unutar iste dvominutne trake, stvarajući dojam da ste spojeni na piratsku radijsku postaju koja emitira izravno iz Madlibove svijesti sastavljene od njegove beskonačne kolekcije ploča, dok on poput reflektora obasjava čas jednu, čas drugu dionicu koja mu je u tom trenutku zapela za uho.

Mladi pjevač američke grupe Durand Jones & The Indications zakoračio je u solo vode uz producentsku i mentorsku pomoć Dana Auerbacha iz grupe The Black Keys.

Albumom dominiraju strukture instantno nadograđivane na ugođaj drona. Harmonije Grubbsovih amblematskih indie-fazona poslužile su konstrukciji kolažnih struktura koje mogu prozvati i otvoreno pismo pothvatima koje posljednjih godina u eksperimentalnom ruhu izvodi David Sylvian.

Možda nije baš učtivo na recenziju albuma posvete Tomi Zdravkoviću i Silvani Armenulić staviti naslov koji aludira na refren pjesme Harisa Džinovića, ali nedostatak društvenih mjesta, tako i kafana, u ovom lockdownu ima utjecaja i na psihu autora recenzije.

Sleaford Mods nastavljaju svoju borbu jedinim oružjem koje imaju, a to su zdrav razum, brutalan humor i zastrašujuća količina iskrenog, pravedničkog bijesa.

‘Moral Panic’ otvorena je pljuska rock puritancima jer su Nothing But Thieves rock gurnuli preblizu popu očistivši ga istovremeno od tradicionalističke forme.

Egzotika samog naziva albuma je upućivala na to, kao i priča u pozadini u kojoj je Stefanovski izrazio želju odati počast skopskom kvartu Taftalidže koji mu je posebno prirastao srcu iz vremena vlastite mladosti.

Usprkos fenomenalnom prvijencu ‘Songs Of Praise’ i ubojito energičnim koncertima, Shame su ipak ostali u sjeni svojih post-punk suboraca poput Idlesa i Fontaines D.C., barem izvan Velike Britanije, gdje podršku i kritike i publike uživaju još od dana kada su redovno (skoro i jedino) nastupali u razvaljenom The Queen’s Head pubu u južnom Londonu.

U antologijskoj pjesmi koja živi svoj život neovisno o autoru ili izvođaču Gabi Novak tvrdi da pamti samo sretne dane. Ako je sretan dan svaki onaj dan kad snimi neku veliku pjesmu, onda Novak niti ne stigne zapamtiti drugačije dane.

Izuzme li se zajednički album s Norom Jones iz ‘Foreverly’ iz 2013. godine, ‘No Fun Mondays’ predstavlja prvi solo izlazak frontmena Green Daya.

Nema veće boli od one koje roditelj osjeća kad izgubi dijete, a glazbenici se u takvim situacijama okreću svom radu kao svojevrsnoj terapiji.

Godina 2020. uistinu je bila bizarna, ako se jedna riječ može iskoristiti kao točan deskriptor proteklih dvanaest mjeseci. Zimski mjeseci te iste bizarnosti na polju glazbe nisu bili lišeni, a kao utjelovljenje iste možemo navesti ‘ANTI-ICON’, posljednji album američkog multi-instrumentalista, repera i kantautora Ghostemane

…ali da nije, ne bi valjalo.

S prvim danom nove godine stiglo nam je i obljetničko reizdanje najboljeg albuma u karijeri dvojca The Black Keys.

Za Rogera Watersa glazba Pink Floyda oduvijek je bila oružje; protiv svih vrsta autokracija, otuđenosti, brutalnosti pedagoških metoda školskog sistema, Berlinskog zida, Margaret Thatcher, izraelske okupacije, pa tako na koncu i trenutnog i uskoro bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Pola stoljeća nakon prvijenca i četrdeset godina nakon ‘McCartney II’, slavni Beatle zaokružuje trilogiju svojih ‘sam svoj majstor’ izdanja.

Nikola Vranjković objavio je trostruki live album na kraju godine.

Naziv albuma ‘Čar-pitanje’, što je u stvari ‘čarobno pitanje’ dolazi iz romana ‘Porodični Duh’ Borislava Pekića. Čar-pitanje postavlja u tom romanu ‘Porodični Duh’ i ono glasi: ‘Kako preživjeti?’ Dimitrije Dimitrijević ga također svojim albumom postavlja, ali i konstantno traži i odgovor na njega.

‘Wednesdays’ je divan album koji je, nažalost, napisao kreten.

‘Dropdead 2020’ relativno je kratki, ali brzi (i po svakom mjerilu zvučno ubojit) album koji možebitno spašava i izbija vas i nas iz horora koji predstavlja 2020. godina.

Za razliku od svojih, i domaćih i stranih novovalnih suvremenika, koji već dugo nemaju glazbenih ambicija osim podsjećati publiku na dane kada su i u kreativnom smislu bili netko i nešto, Darko Rundek nikada neće prestati tragati za nekim novim zvucima, izričajima i dosad neistraženim prostranstvima, kako stvarnim tako i onim izmaštanima.

Osjećaj je da Vuković i ekipa sve više žele skladati i svirati nešto drugo i drugačije, no tom su se porivu barem zasad uspjeli othrvati.

Humor je danas rijetkost, a Miki ga sipa iz rukava.

Jedna od najkarizmatičnijih i najprepoznatljivijih hip-hop figura, Busta Rhymes krajem listopada se nakon poduže diskografske stanke vratio na scenu s novim, desetim po redu albumom.

Izdavačke kuće Croatia Records i Heroj ulice su udružile snage i izdale dva djela velikih hrvatskih sastava iz devedesetih, jedno je iz 1993., drugo je iz 1994. godine.

Hrvatska se glazba već neko vrijeme može pohvaliti i pop segmentom koji, što na ovim prostorima još uvijek zna biti rijetkost, i zvukom i, puno važnije, kvalitetom u stopu prati što se događa vani.

Pozornost novog box seta iz arhive Neila Younga usmjerena je prema izrazito kvalitetnom razdoblju između 1972. i 1976. godine kada nastaju klasici njegovog opusa poput ‘On the Beach’, ‘Tonight’s the Night’ i ‘Zuma’.

Legendarni Public Enemy su se krajem rujna ukazali s novim albumom, a novost je ta da su se nakon dvadesetak godina vratili pod okrilje isto tako legendarnog Def Jama.

Repetitor je s novim albumom odaslao jasnu poruku da nakon 12 godina radi zaokret prema sferi u kojoj žestok tekst ne moraju nužno pratiti i žestoki adrenalinski aranžmani.