Glazbena recenzija - stranica 34

Još jedan kvalitetan domaći album s kraja prošle godine kojeg smo zbog izuzetno obilne i kvalitetne produkcije jednostavno previdjeli, tj. nismo ga stigli poslušati na vrijeme i time uvrstiti na godišnju listu, gdje po svemu i zaslužuju biti.

U prilično kratkom vremenskom periodu objavljena su tri kvalitetna albuma domaćih etno izvođača, čime taj segment scene svakako dobiva na značaju.

Reizdanje dvaju albuma jazz vizionara Erica Dolphyja – ‘Conversations’ i posthumnog ‘Iron Man’ – opremljeno je izvadcima, dodatnim diskom alternativnih verzija te bogatom knjgom intervjua i članaka koji otkrivaju more informacija o jednom od najprogresivnijih skladatelja svoje ere.

Osam godina od kompilacije ‘It Came From The Garage!’ objavljena je ‘It Came From The Garage!!, vol. 2’, drugo izdanje raznih izvođača koje pokriva domaću rock and roll garažnu scenu, ujedno i dokaz o žilavosti sljedbenika ideje začete sredinom šezdesetih u Americi – ideje da je rock to što jest jedino kad je brutalan, sirov i produkcijski nepoliran.

Kontrabasist Jake Leckie objavio je album prvijenac na koji ljubitelji jazza svakako trebaju obratiti pozornost.

Drugi studijski album grupe ESC Life genijalnog naziva ‘Born to be Mild’ koji, mada ne donosi nikakve značajnije promjene, predstavlja napredak u odnosu na prvijenac.

Saami ima sedamdeset i pet godina i “posljednji je izvođač Surtija,” kako piše producent albuma Ian Brennan u popratnom tekstu ploče. “Kad on ode i ova će glazba umrijeti s njim.”

Glazbeni alter-ego glumca Nikše Marinovića upoznali smo još kao predvodnika obećavajuće, ali prebrzo ugašene bossanova pop skupine Batida, nakon koje se sakrio iza umjetničkog imena Rokambol i transformirao u jednog od najdarovitijih predstavnika hrvatske kantautorske scene.

Osmi studijski album britanskih rock giganata posljednji je dokaz da su ih muze odavno i, vjerojatno, definitivno napustile.

Za one koji vole neodoljivu sjetu Dukatovog vokala i zvučnu sliku koja se gradi oko njega, novi uradak je punokrvni nasljednik albuma ‘Come Along Wind’ iz 2015. godine.

Novi album kao da donosi ispipavanje terena za budućnost. Nekoliko koncepcija koje su ostale otvorene, kojima baš treba nastavak, jer se osjeti da My Baby ne žele biti previše vezani za dobitnu formulu albuma ‘Shamanaid’.

‘Rode’ čini pet vrhunskih pjesama koje bi zvučale još bolje da je produkcija odvažnije zagrizla u njihovu začudnost umjesto pokušaja usmjeravanja materijala ka utabanim stazama zvuka ostatka nezavisne scene.

EP izdanje ‘Open Heart’ srpske kantautorice Ane Avramov, svakako je je djelce vrijedno pažnje i slušanja kad je u pitanju regionalna produkcija prošle 2018. godine.

Jazz svih vrsta i podvrsta već desetljećima predstavlja omiljeno ‘izletište’ rock, u manjoj mjeri i pop glazbenika koji u njemu nerijetko vide konačnu potvrdu vlastitog talenta i potencijalnu ulaznicu u probrano društvo ozbiljnih muzičara.

Godina na izmaku u slučaju Jeffa Tweedyja bila je godina nostalgije pa je šetnju hodnicima vlastitog sjećanja prvo pretvorio u hvaljene memoare naslovljene ‘Let’s Go (So We Can Get Back)’, a potom i u album koji djeluje poput soundtracka te knjige.

Po prvi puta otkad radimo godišnje liste, umjesto dosadašnjih dvadeset albuma, donosimo trideset domaćih i regionalnih albuma koji su po mišljenju redakcije Ravno do dna obilježili proteklu godinu.

Eminem je nenajavljenim objavljivanjem svog desetog albuma ‘Kamikaze’, čija je naslovnica maštoviti hommage albumu ‘Licence To Ill’, prvijencu Beastie Boysa, potvrdio da je i dalje jedan od najvažnijih aktera hip hop scene.

Glazba nikad nije samo glazba. Nije Radić jedini glazbenik na svijetu koji može raditi na više kolosijeka, no stvar je u tome kome se obratiti, kome prikloniti, kome pripasti – u čemu postati umjetnik.

Može se reći da već postaje pravilo kad u Americi rock produkcija zaglibi u besadržajnost, onda treba zaviriti u folk, jer će u konačnici i taj folk biti po nekoj Billboardovoj kemiji uvršten u rock ladicu. Upravo to se dogodilo sa šestim studijskim albumom Brandi Carlile.

Posljednje izdanje iz Youngove arhivske serije domosi snimke iz 1976., tj. akustičnih setova kojima je Neil otvarao koncerte s Crazy Horseom te godine.

Novi album slovenskog sastava Borghesia u jednom od svojih najradikalnijih djela u karijeri donosi sliku Slovenije i Europe uoči velikog svjetskog sukoba.

Zaokruživanje priče i put unatrag kako bi se istražili vlastiti korijeni i nije neka novost u svijetu glazbenika. No uvijek je novost kad to donese promjenu stilskog obrasca i samog pristupa. Upravo to je učinio Avishai Cohen na albumu ‘1970’.

Nakon solo albuma, opere, diskografskog uskrsnuća Blura i Gorillaza i raznoraznih projekata ‘sa strane’, Damon Albarn odlučio je iz mrtvih vratiti i The Good, the Bad & the Queen, supergrupu čiji članovi u svom CV-ju imaju sve od prvih punk ratova preko pratećeg sastava afrobeat titana Fele Kutija do britpopa u obliku bivšeg gitarista The Vervea Simona Tonga.

Njen glas nikad nije bio problem, dapače to je izrazito poželjan glas koji odgovara gotovo svakom stilu. ZAZ je rođena pjevačica i nije naodmet to svaki put naglasiti kad je o njoj riječ. Problem nastaje s onima koji za takav glas pišu pjesme.

Dubrovačka grupa u kojoj djeluje pjevač i gitarist Žarko Dragojević objavila je nakon šest godina svoj drugi studijski album.

Nova ploča gitare i glasa slavnih Dire Straitsa nastavlja put istom onom cestom koju je Mark Knopfler slijedio na svom prethodnom albumu ‘Tracker’, a zvuči sigurno i solidno, upravo onako kako bi i trebala kolekcija pjesma majstora koji na rubu sedamdesete godine života baca pogled unazad.

Zagrebački sastav Kevlar Bikini prevalio je put od kvarteta do trija, ali je uspio treći album plasirati pod etiketom cijenjenog nam Geenger Recordsa, naravno, kad je riječ o etiketi naklonjenoj nerafiniranom, divljem i neukroćenom zvuku koji općenito na ‘brdovitom Balkanu’ nikad nije lako mogao doći do izdavača.

Poniji, štrudle, mačji brkovi, Anchluss i Voljeni vođa neke su od njihovih omiljenih stvari.

Otkako se prije nekih desetak godina vratila na scenu, Neneh Cherry kao da pokušava podsjetiti publiku na onaj eksperimentalni, glazbeno uzbudljiviji i neusporedivo nekomercijalniji dio svoje karijere, dio koji su trajno zasjenili hitovi poput ‘Man Child’ ili ‘7 Seconds’.

Ivan Grobenski na ovom album, više nego na i jednom prije, dokazuje da je rijetki slučaj spoja istančanih osjeta i sluha u kombinaciji s nagonom da se bejzbolskom palicom razlupa staklarska radnja.