Filmska recenzija - stranica 12

Michael Haneke svojim novim ostvarenjem ponovo podiže redateljsku ljestvicu svojim kolegama.

Kad sjedite u kinu svjesni da gledate nešto veličanstveno i čarobno, a oko vas u cijelom kinu dvije osobe, nije lijep osjećaj. Nisam mogao ne pitati se gdje su svi ti ljudi koji toliko vole film, koji se guraju za kartu više svake godine na ZFF-u i samodopadno se razbacuju s tri velika naslova koja su pogledali te godine. Je li zbilja i kino postalo mjesto za poziranje i stavlja li se uistinu ono ‘biti tamo’ ispred ‘gledati dobar film’?

Netko mi je nedavno rekao kako je svaki prosječan film Woodyja Allena bolji od većine drugih filmova. Složili se mi ili ne oko te ideje, ona je, čini se, nepresušan izvor rasprava raznoraznih filmskih kritičara, Allenovih fanova i usputnih gledatelja.

Još od davnina diljem kamenite i mistične Škotske s generacije na generaciju prenosile su se priče o bitkama i tajnovitim legendama. Disney i Pixar nam donose novu, priču u kojoj se Merida suprotstavlja tradiciji i izazove sudbinu upravo kako bi ju promijenila.

‘Oslo 31. kolovoza’ ni u jednom trenutku ne zapada u zamor, propovijedanje ili samosažaljevanje, a komunikacija glavnog lika sa samom temom, ali i sa gledateljem koji je stavljen u samo središte prekretnice života glavnog lika je besprijekorna.

U sklopu programa Cintestinefest, u hrvatskim se kinima mogao pogledati jedan najuzbudljiviji triler posljednjih godina, ‘Slatko spavaj’ (‘Mientras Duremes’ (2011)) španjolskog redatelja horor filmova, Jaumea Balageróa.

Iako najslabije ostvarenje trilogije zbog nerijetko loših dramaturških rješenja i rastegnutosti radi rastegnutosti, ‘Vitez tame: Povratak’ je spektakularan i zaokružen završetak priče o čovjeku-šišmišu.

Charlize Theron postala je, kao vjerojatno i većina ljudi koja je pogledala njegove filmove ‘Juno’ i ‘Up in The Air’, veliki štovatelj rada Jasona Reitmana. Upoznala ga je nakratko na Oscarima, kada je bio nominiran za svoj film ‘Up In The Air’, gdje mu je izjavila kako bi u bliskoj budućnosti voljela surađivati s njim. Nekoliko mjeseci kasnije sreću se ponovo i Reitman joj pristupa s idejom za svoj novi film.

Rizik je bio velik i teško je filmu kojemu je već po nekom defaultu primarna ciljana skupina – ljubitelji nabildanih muških tjelesa, prognozirati uspjeh u kino dvoranama.

Stil je ono po čemu ću najviše pamtiti ovaj film. I po jednom velikom rasipanju talenta, gdje u cijelom glumačkom ansamblu ni jedan glumac ne samo da nije uspio oživjeti scenarij i likove, nego su redom ili na granici preglumljavanja ili djeluju potpuno nezainteresirano.

Prometej ne nudi sve ono što su nudila prva dva filma iz serije – klaustrofobičnu atmosferu prvenstveno, no ima za ponuditi štošta drugo, štošta novo.

Priča je dobro konstruirana (s nekoliko značajnijih izmjena u odnosu na dobro nam poznatu verziju), film odlično pogađa mračniji ton i atmosferu, humor je suptilan i nenametljiv i neke od scena izgledaju zaista impresivno. Ono s čime sam povremeno imao problema jest sama razrada ideje, na momente nespretno raspršena, uslijed čega film neminovno gubi na ravnoteži.

Ne iznenađuje podatak da je uz ‘Američku Pitu’, ‘Diktator’ imao najbolje otvaranje u hrvatskim kinima – oko 20 tisuća ljudi pohrlilo je u kina već u prvom vikendu prikazivanja filma. Ono što iznenađuje jest činjenica da je ekipa koja je stvorila ‘Borata’ i ‘Brünu’ ovaj put podbacila.

U sklopu zagrebačkog noir festivala, u petak 25. svibnja u 21.00 održat će se premijera filma ‘Headhunters’ (Lovci na glave), hvaljenog norveškog trilera u režiji Mortema Tylduma. Svoju hrvatsku premijeru film doživljava usporedno s ditribucijom za američko tržište, a kako se radi o naslovu novijeg datuma koji nije u redovnoj kino ponudi, ljubitelji trilera nikako ne bi smjeli propustiti ovu priliku.

‘The Cabin in the Woods’ nije samo jedan od najboljih filmova svog žanra, nego i jedan od najboljih filmova koji su se pojavili u našim kinima ove godine.

Nije jasno o čemu bi film trebao biti, niti što želi poručiti gledatelju, ukoliko je uopće pokušao isporučiti nešto ozbiljno i suvislo.

Julia Roberts se čini kao potpuno pogrešan izbor, toliko da je do kraja ove nazovi-avanture ostala najpamtljiviji i najzanimljiviji dio (lošeg) filma.

Roman Polanski odstupio je od uspješnog kazališnog predloška ‘God Of Carnage’ i snimio film u kojem ogoljuje karaktere roditelja koji bahato žive u uvjerenju vlastitih moralnih načela u čemu je uspio. Snimio je zabavan i poučan film u kojem je secirao probleme (američkih) brakova današnjice.

Najnoviji svjetski filmski hit ‘The Hunger Games’ postao je to i prije svog velikog vikend-otvaranja u američkim kinima. Interes javnosti za film povećavao se iz dana u dan – fanovi hvaljenje serije knjiga Suzanne Collins po kojima se film snima postali su potencijalna fan baza za film već u startu, a marketing oko filma bio je toliko intenzivan da je jednostavno bilo teško ne predvidjeti mu uspjeh.

Autori dokumentarca o frontmenu Motorheada nisu se previše trudili teoretizirati o Lemmyjevoj veličini i važnosti, jednostavno su uzeli kameru u ruke i svjedočili nesvakidašnjoj svakodnevnoj rutini jedinstvenog rokera.

Osvojio je kritičare, pomeo svaku dodjelu nagrada i osvojio najprestižnija priznanja, zaradio hrpu love, podigao malo prašine, razljutio dio kino publike, a nedavno je eto proglašen i najboljim filmom prošle godine na najvažnijoj od svih dodjela filmskih nagrada. No je li ‘The Artist’ uistinu najbolji film prošle godine?

Branko Schmidt, dr. Jekyll i mr. Hyde hrvatskog filma, nije ponovio uspjeh ‘Metastaza’.

‘Fanzini s Marsa’ jedan je od deset dokumentarnih filmova u regionalnoj konkurenciji novog izdanja DORF festivala čiji je početni, vinkovački dio održan prije dva vikenda, a sada se, ususret proljeću, seli po drugi put u Rijeku gdje će od 15. do 18. ožujka predstaviti filmotvorine iz cijeloga svijeta.

Michael Fassbender, Keira Knightley, Viggo Mortensen, David Cronenberg… teško je pomisliti da je išta moglo krenuti krivo, no to se ipak dogodilo.

Još samo nekoliko dana u zagrebačkom kinu Europa prikazuje se film ‘Tyrannosaur’, debitantski uradak Paddya Considinea, publici vjerojatno najpoznatijeg po svojim ulogama u filmovima ’24 Hour Party People’ Michaela Winterbottoma, te ‘In America’ Jima Sheridana, koji je svojevremeno bio nominiran za tri Oscara.

Redatelj Tomas Alfredson kao da je okrenuo leđa gledatelju i odradio film za sebe.

Već nakon prvog prizora i prvih izrečenih rečenica, gledatelju postaje jasno da je pred njim 90 minuta iznevjerenih očekivanja.

Prošlo je dosta vremena od kada sam pogledao švedsku verziju filma, no zanimljivo lice Noomi Rapace u sjećanju mi je jasnije nego lice Rooney Mare koju sam gledao nedavno, a koje se lakše prisjetim s naslovnica raznoraznih novina nego iz filma.

U kina nam uskoro stiže najnoviji uradak Alexandera Paynea, friško nagrađen nagradama Golden Globe za najbolji film u kategoriji drame, te najboljeg glavnog glumca u kategoriji drame (George Clooney). Nominacije je imao i za najbolji scenarij, režiju i sporednu glumicu (Shailene Woodley), a ovaj tjedan saznat ćemo u kojim će se kategorijama boriti za nagradu Oscar.

Drugi Ritchijev film o Holmesu pomiče granice još dalje. Originalnog Holmesa je sve manje, ali zabave je sve više.